Svijet je Božije djelo
Svijet je Božije djelo
Časni Kur'an aktualni svijet predstavlja Božijim djelom.
صُنْعَ اللَّـهِ الَّذِي أَتْقَنَ كُلَّ شَيْءٍ
To je djelo Allaha, Koji je savršeno dao sve.[1]
Riječ proizvesti, stvoriti (صُنْع) više se puta u časnom Kur'anu koristi u vezi sa čovjekovim djelima.
U vezi sa gradnjom Nuhove lađe kaže se:
وَيَصْنَعُ الْفُلْكَ
I Nuh je lađu gradio.[2]
Isto tako se o prelijepim palačama Faraonovim govori sljedeće:
وَدَمَّرْنَا مَا كَانَ يَصْنَعُ فِرْعَوْنُ وَقَوْمُهُ وَمَا كَانُوا يَعْرِشُونَ
…A do temelja srušismo sve ono što su faraon i ljudi njegovi načinili i što bijahu podigli![3]
O sredstvima sihra egipatskih mađioničara se, također, veli:
وَأَلْقِ مَا فِي يَمِينِكَ تَلْقَفْ مَا صَنَعُوا
I baci to što ti je u desnici! Progutat će ono što spraviše oni![4]
O Davudovoj vještini pravljenja pancira se kaže:
وَعَلَّمْنَاهُ صَنْعَةَ لَبُوسٍ
I podučismo ga izradi oklopa…[5]
Prema tome, sve letjelice i automobili, tvornice, mašine i alati – ukratko, sve ono što je čovjek svojom rukom proizveo – djelo su čovjeka, kao što je svijet postojanja djelo Božije, s tim da je Bog tvorac materije i oblika onoga što je On stvorio, dok čovjek materiju koju je stvorio Bog pretače u željeni oblik. Iz usporedbe Božijeg i ljudskog čina stvaranja nekoliko stvari osvjetljava našu raspravu:
Čovjek iz svakog društvenog sloja i u bilo kojem vremenu, posredstvom iskonske prirode, bez učitelja, kada god pogleda nešto napravljeno, shvata da to nešto načinjeno ima svog graditelja. Isto tako, svaka pismena i nepismena osoba, svaki primitivni kao i svaki civilizovan čovjek – svi shvataju da letjelice, automobili i zgrade, velike i male, imaju svoje graditelje. U prošlosti su, također, i najprimitivnija plemena shvatala ove činjenice.
Kada bi u prostranoj pustari prekrivenoj snijegom vidio tragove čovjeka ili zvijeri, znao bi da je tim putem prošao čovjek ili zvijer. Isto tako, ako bi na nekoj poljani ugledao malu građevinu sa četiri zida i drvenim ili travnatim krovom, znao bi da ova koliba ima svoga graditelja. Kada je u pitanju svijet postojanja, koji predstavlja veliko Božije djelo, ljudska iskonska priroda također shvata ovu prirodnu zbilju. Čovjek razumijeva da iza toga djela stoji Stvoritelj. Kada čovjek ugleda Mjesec ili izlazak i zalazak Sunca, ili kada ugleda početak proljeća i bujanje bilja, ili jesen kada lišće požuti, ili kada čuje nebesku grmljavinu, sijevanje munje i padanje kiše – u dubini svoje nutrine, kroz svoju iskonsku prirodu – on shvata da iza svih ovih pojava stoji ogromna i postojana moć. Zadobija želju da istražuje i da bolje upozna Posjednika te velike moći. Ovo prirodno opažanje, koje postoji u nutrinama svih stvorenja, i koje je Božijom sudbinom položeno u njih, jeste upravo ona iskonska spoznaja za koju Imam kaže da se ne stiče, nego je naprosto Božiji dar.
Svaki čovjek po iskonskoj prirodi zna da mlažnjak mora imati proizvođača. Svaki čovjek prirodno shvata da serum protiv difterije, koji je hiljade djece spasio od sigurne smrti, ima svog proizvođača. Po mišljenju svih mudrih ljudi i svih naučnika, ova količina spoznaje nije dovoljna za iskazivanje poštovanja i zahvalnosti inžinjerima inovatorima ili doktorima istraživačima. Ukoliko država ili narod žele da se na određen način zahvale i oduže ovim velikim služiteljima ljudima, onda moraju preći granice obične iskonske spoznaje i načiniti korak više. Trebaju upoznati ime i identitet ovih istraživača i pronalazača te ispisivanjem njihovih imena i uručivanjem odgovarajućih zahvalnica i nagrada izraziti im dužno poštovanje.
Isto tako, svaki čovjek po iskonskoj prirodi zna da ovaj veliki svijet predstavlja nečije stvaranje i da iza njega stoji neki Stvoritelj. Ali sa stanovišta izražavanja zahvalnosti tom Uzvišenom Stvoritelju i veličanja Njegovog uzvišenog položaja, ova razina spoznaje nije dovoljna. Čovjek mora načiniti iskorak te treba izučavanjem Božijih znamenja bolje upoznati Moćnog i Mudrog Boga, treba u Njega uzvjerovati, treba Mu za Njegove neograničene blagodati iskazivati zahvalnost i treba pred Njegovom neograničenom moći iskazati veličanje i robovanje.
Prvotnoj iskonskoj prirodi, dakle, ne treba učitelj. Božiji poslanici su došli sa zadaćom da načine iskorak na ovoj drugoj razini.
U isto vrijeme dok ljudi na različite načine koriste ljudske proizvode, vrlo malo iskazuju poštovanje i zahvalu učenjacima i inžinjerima koji su ih načinili. Teški bolesnik na smrtnoj postelji, zahvaljujući avionu, za samo nekoliko sati smješta se u najbolju svjetsku bolnicu i operativnim putem spašava se smrti. On dobro zna da bi umro da nije bilo aviona, novih lijekova, uređaja za uspavljivanje, antiinfektivnih sredstava, odnosno da nije bilo desetine drugih naučnih pronalazaka. Bolesnik svojom iskonskom savješću shvata da svaki od ovih proizvoda ima svog graditelja i proizvođača, ali u toku liječenja on razmišlja samo o sebi i koristi koju može izvući iz upotrebe tih tehničkih pronalazaka. On uopće ne razmišlja o svim svjetskim inžinjerima i izumiteljima koji su doveli do proizvodnje tih tehničkih uređaja i naprava, pa čak i ne spominje zahvalnost njima.
Ja se sa minbera obraćam hiljadama lica. Kada bi nestalo struje, ili da nemam mikrofon, nikada moj govor ne bi dopro do ušiju svih slušalaca u džamiji i oko džamije. Ja po svojoj iskonskoj prirodi znam da ovaj mikrofon ima svog proizvođača. On je svojom pameću i umom koji je pravio proračune došao do ovog proizvoda, te se ja s lahkoćom danas mogu obraćati hiljadama lica. Ali, ja sam potpuno nemaran prema svojoj iskonskoj spoznaji i ne obraćam ni najmanju pažnju na pametnog inovatora ovog velikog pronalaska. Ja samo razmišljam o koristima koje imam od ovog uređaja, a to je da moj glas, posredstvom njega, dopre do ušiju svih mojih slušalaca.
Unatoč svoj ovoj nemarnosti i nezahvalnosti, svi mi znamo da pažnja i nepažnja ne mogu promijeniti stvarnu zbilju – da svaka stvar ima svog proizvođača i da svaki učinak ima svog činitelja.
Čovjekov odnos prema Božijem stvaranju i Mudrom Bogu, Koji je stvorio Svijet, sličan je navedenom. Svi ljudi se danonoćno okorištavaju neograničenim Božijim blagodatima i svi ljudi iskonskom spoznajom i prirodnom savješću znaju da stvoreno ima Stvoritelja te da djelo ima Tvorca. Neki ljudi su zahvalni i odgovorni, te u isto vrijeme dok se koriste blagodatima, oni Mu i zahvaljuju. A neki ljudi su nezahvalni; uvijek se koriste Njegovim blagodatima, ali Mu nikada ne zahvaljuju.
Znalci vjere, kao i naučnici materijalisti, stvoreni svijet vide precizno ustrojenim. Obje skupine učenjaka, dakle, shvataju da je svijet mudro ustrojen, s tim da učenjaci empirijskih nauka vide samo red i sklad u stvorenom svijetu i ništa više, dok, za razliku od njih, vjerski učenjaci posmatranjem uređenog svijeta nastoje vidjeti i onoga koji je ustrojio taj svijet. Istovremeno dok proučavaju suptilnost i mudrost stvaranja, oni postaju svjesni veličanstvenosti Stvoritelja, veličaju Ga u Njegovom svetom prisustvu i iskazuju razine svoje spoznaje Istine.
Pretpostavite da vidite dva miliona tona kamenih blokova, cigli, željeza, cementa, kreča, gipsa, drveta, stakla, spojnica, drški, žice, ključeva, cijevi i ostalog građevinskog materijala u skladištu. E sada, milion tona svega toga stavimo na raspolaganje jednom građevinskom inžinjeru. On će uzeti taj građevinski materijal sa skladišta i izgraditi trospratnicu. Odmah iza toga iznenada naiđe strašna poplava i preostali građevinski materijal ponese iz skladišta te nakon nekoliko kilometara na ravnom zemljištu načini ogromnu gomilu u obliku brda. Trospratnica je proizvod voljnog djelovanja inžinjera, a nagomilani materijal je proizvod prirodnog djelovanja poplave.
Kada razumne osobe, iz bilo kojeg naroda i iz bilo kojeg vremena, uđu u zgradu, vide da je sve na svome mjestu te da je sve u njoj dobro odmjereno i proračunato. Vide cigle u zidovima zgrade, mermerne ploče na njenom podu, željezne nosače na različitim dijelovima krovne konstrukcije i sva vrata na odgovarajućim mjestima. Električni kablovi su provedeni kroz cijevi i spojeni s prekidačima. Česme za toplu i hladnu vodu su spojene sa cijevima i postavljene u kupatilima i na umivaonicima. Stepenice su tačno odmjerene između spratova i međusobno povezane. Ukratko, u toj zgradi sve je stavljeno na svoje, odgovarajuće mjesto, a red i proračunatost se vide kroz vrata i zidove te zgrade.
A kada iste ove osobe odu da vide proizvod poplave, ustanovit će da tamo nema nikakvog proračuna. Mermerne ploče vire iz blata, željezni profili razbacani su bez reda, žice i ključevi razbacani su po kamenju i ciglama, izmiješana su zdrava i razbijena, iskrivljena i ispravna vrata. Neka vrata stoje uspravno, a neka vodoravno. Spojnice i drške izmiješane su sa kamenjem i ciglama te tako vire iz gomile. Jednom riječju, u proizvodu poplave ne vidi se nikakav red, proračun niti mjera.
Bez ikakve sumnje, razumni ljudi dolaze do zaključka da iza trospratnice stoji neko uman, a da iza gomile razbacanog materijala stoji neko ko nema znanja.
Graditelj zgrade je svojom voljom i izborom, na temelju proračuna i mjerenja, sve stvari postavio na svoje mjesto, dok poplava nije imala volju i izbor, nego su udarci vode slučajno sve stvari razbacale na različite strane.
Veličanstvena palača, raskošna i ogromna „građevina“ svijeta postojanja sačinjena je od milijardi velikih i malih nebeskih tijela. Naša planeta Zemlja, na kojoj živimo, jeste jedno malo nebesko tijelo među svim onim bezbrojnim tijelima. Zemaljska carstva, kao što su svijet biljaka, životinja i ljudi, svako za sebe predstavljaju samo mali dio koji se nalazi na Zemljinoj kugli.
Iskonska priroda svakog čovjeka ukazuje da iza ove začudne, divne i veličanstvene građevine mora stajati neki moćan Graditelj. Materijalisti i vjernici o ovom iskonskom pitanju potrebe stvorenog za graditeljem i stvoriteljem ne razilaze se u mišljenjima. Jedina razlika se odnosi na spoznaju samog graditelja i njegovu potvrdu.
Sa stanovišta materijalista, tj. onih koji poriču Boga, svijet postojanja posljedica je slučajnih dešavanja. Milioni neočekivanih događaja i neuobičajenih činilaca, u razdoblju od više milijardi godina, doveli su do stvaranja i ustrojavanja ovakvog svijeta. Jasnije rečeno, po mišljenju materijalista, materijalni svijet je poput spomenute gomile građevinskog materijala bez smišljenog i proračunatog reda, koju je u to stanje dovela neka slučajna poplava.
Zastupnici vjerskog stajališta smatraju da se uređenost i proračunatost vide iz samih vrata i zidova palače postojanja. Svijet stvaranja je nastao na temelju veoma ispravnog proračuna i veoma tačnog mjerenja. Prema tome, nikakva slučajna pojava niti neuka priroda ne mogu uspostaviti ovako mudro i na temelju znanja zasnovano djelo. Mudri Bog je moćni i sveznajući Stvoritelj, Koji je uspostavio Ovaj svijet na jasnom proračunu i čvrstom i mudrom poretku. Drugim riječima, svijet postojanja i njegova veličanstvena građevina je poput skladne i harmonične zgrade koju su podigli intelekt i znanje jednog školovanog inžinjera. Svaka stvar je smještena na svoje, odgovarajuće mjesto.
Darwin, poznati naučnik, u svom pismu iz 1873. godine, koje je napisao nekim njemačkim naučnicima, svoje vjerovanje u Boga dokazivao je na ovaj način:
Zdrav razum i misao nemaju nikakve sumnje u stav da je nemoguće da ovako prostran svijet – sa svim ovim jasnim znamenjima i čvrstim svjedočanstvima, sa svim ovim umnim dušama i promišljajućim razumima – nastane na temelju jednog slučajnog događaja u prirodi. Jer, nemoguće je da se slučajno uspostavi jedan uređen poredak i stvori jedno mudro ustrojstvo. Po mom mišljenju, ovo je najčvršći dokaz postojanja Boga. Ovom prilikom neću govoriti o drugim dokazima koji idu u prilog potvrdi postojanja Boga, jer je upravo ovaj dokaz sasvim dovoljan da zadovolji mnoštvo učenih i istraživača.[6]
Slavni naučnik Einstein također je kazao:
“Teško je pronaći osobu koja će vladati dubokim naučnim promišljanjem, a da je ne budu krasila određena vjerska osjećanja. Međutim, ta vjera se razlikuje od površne vjere obične svjetine. Njegov vjerski osjećaj najčešće se javlja u obliku privlačnog divljenja savršenoj usklađenosti prirodnih zakona, koji kazuju priču o jednom mudrom i velikom Stvaraocu, pred Kojim su sva ljudska promišljanja i djela tek jedan beznačajan odraz.”[7]
Louis Pasteur, nakon što je skinuo veo sa nepoznatog svijeta mikroba, upitan je da li još gaji kakvu vjeru. Kazao je: “Moje vjersko uvjerenje se u odnosu na ono pređašnje još više uvećalo.”[8]
Korsi Moris, predsjednik Akademije nauka i umjetnosti u New Yorku, kaže: “Zbio se čudan događaj na planeti Zemlji, koji u životu zemaljskih stvorenja ostavlja izuzetne tragove i učinke. Jedna od ćelija posjeduje tu čudnu odliku da posredstvom Sunčeva svjetla upija dio hemijskih spojeva, te se na temelju toga stvara hrana za nju i za druge slične ćelije. Nasljedne ćelije, potomci jedne od prvotnih ćelija, od hrane koju su zadobile posredstvom svoje majke, formiraju nove generacije životinjskog svijeta. U isto vrijeme, druge nasljedne ćelije formirale su biljne potomke pa danas biljno rastinje hrani sva zemaljska stvorenja.
Može li se sada vjerovati da je sasvim slučajno postala jedna ćelija, iz koje je nastao život svih životinja, i druga ćelija, koja je osnova svih biljaka?”[9]
Iz cjeline iznesenog biva jasno da spoznaja Boga počiva u nutrini bića svih ljudi te da se, posredstvom razuma i izučavanja Božijih ajeta, općenita iskonska spoznaja preinačuje u vjeru i vjerovanje više razine. Ustvari, to znači da se Božija vjera temelji na iskonskoj prirodi i razumu. Mnogi kur'anski tevhidski ajeti donose jasna svjedočanstva o ovome. To je jasno iz toga što je Uzvišeni u časnom Kur'anu oslonac našao u iskonskoj prirodi – i njen poziv nazvao ispravnom vjerom, a to je zapravo poziv na izučavanje Božijih znakova i promišljanje o njima.
[1] En-Neml, 88.
[2] Hud, 38.
[3] El-A‘raf, 137.
[4] Ta-ha, 69.
[5] El-Enbija, 80.
[6] Aslu-l-enva‘, str. 26.
[7] Ertebate ensan ve džehan, sv. 1., str. 69.
[8] Ertebate ensan ve džehan, str. 219.
[9] Raz aferineše ensan, str. 58.
