Svojstva Imama – bezgrješnost

Svojstva Imama – bezgrješnost

Razlike koje postoje između šiija i sunija u vezi s pitanjem imameta sadržane su u tri segmenta:

• prvi je da imam treba biti postavljen od Uzvišenog Boga,
• drugi da mora imati osobinu bezgrješnosti, i
• treći da mora imati od Boga dato znanje.

Sada ćemo govoriti o njihovoj bezgrješnosti.

Nakon dokazivanja da je imamet od Boga dati položaj i imenovanje, koje Uzvišeni daje hazreti Aliju ibn Ebi Talibu i njegovoj djeci i potomcima, iz sljedećeg ajeta možemo zaključiti da su oni bezgrješni: Obećanje Moje neće obuhvatiti nasilnike.[1]

U ovom ajetu niječe se mogućnost davanja Božanskih položaja ljudima koji su uprljani grijehom. Također, iz ajeta koji govori o ulu-l-emru,[2] u kojem se pokoravanje njima naređuje uporedo i odmah uz pokoravanje Poslaniku, može se zaključiti da se pokoravanje njima nikada ne suprotstavlja pokoravanju Bogu Svevišnjem, što znači da naredba o apsolutnom pokoravanju takvim ljudima predstavlja jamstvo da su oni bezgrješni. Također, bezgrješnost Ehli-bejta može se dokazati i pomoću ajeta pročišćenja:

Zaista Allahova volja je da od vas, o porodico Poslanikova, prljavštinu (djela) odstrani, i da vas potpuno očisti,[3] uz objašnjenje da Božija zakonodavna volja u vezi sa pročišćenjem robova ne pripada nikome isključivo.[4] Dakle, ova Božija volja spomenuta u ajetu isključivo se tiče Ehli-bejta, a riječ je o neizbježnoj stvaralačkoj volji, kao što se u suri Ja-Sin u 82. ajetu kaže:

Samo je Njegova naredba takva da, kada nešto hoće, samo za to rekne: “Budi!”, i ono bude.

Apsolutno pročišćenje i opovrgavanje svih vrsta zaprljanja upravo je bezgrješnost. Znamo da nijedna skupina muslimana ne smatra nijednog Poslanikovog srodnika bezgrješnim, osim šiija koji vjeruju da su hazreti Fatima ez-Zehra i dvanaest imama bezgrješni.

Potrebno je naglasiti da više od sedamdeset predaja koje većinom prenose sunijski hadiski velikani ukazuje na to da je ovaj časni ajet objavljen povodom petero čistih članova Poslanikove porodice. Šejh Saduk prenosi od Imama Alija da je Poslanik rekao: “O Ali, ovaj ajet objavljen je o tebi, Hasanu, Husejnu i imamima iz tvoga potomstva.” Imam Ali upita: “Koliko ima imama nakon tebe?” On reče: “Ti, o Ali, zatim Hasan, pa Husejn, a nakon njega njegov sin Ali, pa njegov sin Muhammed, pa njegov sin Džafer, pa njegov sin Musa, pa njegov sin Ali, pa njegov sin Muhammed, pa njegov sin Ali, pa njegov sin Hasan, pa njegov sin Božiji dokaz.” Zatim je nastavio: “Ovako su njihova imena ispisana po svodu Arša Božijeg i ja sam pitao Uzvišenog čija su to imena, a Bog mi je rekao: ‘Muhammede, to su imami nakon tebe, koji su pročišćeni i bezgrješni…’”[5]

Hadis o dvije vrijedne stvari, u kojem Poslanik svoj Ehli-bejt stavlja u ravan Kur’ana i naglašava da se jedno od drugog nikada neće rastaviti, također je jasan dokaz njihove bezgrješnosti, jer kada se počini i najmanji grijeh, čak i iz zaborava i greškom, to predstavlja praktično odvajanje od Kur’ana.

Izvor – Amuzeše akaid, Muhammed Teki Misbah Jazdi

[1] El-Bekare, 124.

[2] En-Nisa’, 59.

[3] El-Ahzab, 33.

[4] Drugim riječima, Uzvišeni na ovaj način želi da svi Njegovi robovi budu čisti i da ne čine grijeh, ali ta želja je zakonodavna i njeno ispunjenje uvjetovano je čovjekovom voljom: ko želi neće činiti grijehe, tj. bit će čist, ko želi činit će grijehe, a iza toga slijedi i suvislost Sudnjega dana, kada će ljudima biti suđeno upravo na temelju njihovog slobodnog izbora između toga da se povinuju volji Božijoj ili volji svojih ličnih prohtjeva, strasti i šejtanskih nagovora. S druge strane, postoji i stvaralačka volja, koja se ne može ne dogoditi, kako se u ajetu kaže da kada Bog nešto hoće – to je već aktualizirano. (Op. prev.)

[5] Gajetu-l-meram, sv. 6, str. 293.