Tri fronta, jedan konflikt: razvoj aktuelnog strateškog konteksta Hizbullaha
Tri fronta, jedan konflikt: razvoj aktuelnog strateškog konteksta Hizbullaha
Danas Hizbullah djeluje u sve kompleksnijem strateškom okruženju, u kojem prijetnje mogu nastati istovremeno iz više pravaca. Događanja nisu samo na jednom bojištu, već se odvijaju na nekoliko mogućih polja konfrontacije. Južna granica sa Izraelom, pogranični predjel na istoku kojeg sada oblikuje novo sirijsko političko vodstvo, i krhko lokalno libansko polje – sve su tačke mogućih istovremenih frontova koje diktiraju trenutne okolnosti.
Južni front je idalje najaktivniji i historijski čini centralno bojište. Duž libanske granice sa Okupiranom Palestinom, Hizbullah igra svoju ulogu u otporu spram izraelskih vojnih dejstava. Decenijama, ovaj front je oblikovao strateški identitet Pokreta (Hizbullah) i on ostaje glavna osovina konfrontacije. Front je takav da i ograničena eskalacija na njemu nosi rizik širenja u pravcu regionalnog konflikta.
On je sada aktivan u potpunosti. Izraelska kopnena invazija na Južni Liban je otvorila direktno bojište dužinom granice, pretvarajući nekadašnju „liniju odvraćanja“ u poprište rata. Kao odgovor, Hizbullah upražnjava vojnu doktrinu utemeljenu na opsežne raketne sposobnosti i duboko ukopane linije odbrane – doktrina razvijena upravo za scenarij opće izraelske kopnene invazije.
Na istoku, situacija se promijenila sa političkom transformacijom u Siriji. Uspon Ahmeda Al Šaraa, poznatog kao Abu Muhammeda Al Džolanija, u predsjedništvo stvorio je nove neizvijesnosti duž libansko-sirijske granice. Zadnjih dana, sirijski zvaničnici i medijske ličnosti iznijele su optužbe tvrdeći da je Hizbullah napao Siriju, što Hizbullahovi podržavaoci ocjenjuju kao neosnovano.
Istovremeno, Sirija toleriše upotrebu zračnog prostora izraelskim borbenim avionima za udare na Liban, kao i za pokušaje padobranskog desanta na više sela u Dolini Bekaa, uključujući Nabi Chit. Razvoj događaja vodi potpirivanju tenzija, što povećana zabrinutost da bi se istočni front mogao postepeno pretvoriti u novo bojište.
Treći front bi mogao izbiti iz libanske unutrašnjosti. Stanje duboke političke podijeljenosti, u kombinaciji sa sve glasnijim pozivima za neodloživo razoružanje Hizbullaha, kreiraju rizik unutrašnje nestabilnosti ako bi libanske vlasti pokušale prisilno provesti te pozive. Prema izvještajima, Sjedinjene Države, koje podržavaju trenutne nosioce vlasti, usmjeravaju ih prema konfrontaciji libanske armije i grupa otpora, a ohrabruju i neke domaće grupe na sukob sa Hizbullahom. Unutarnji front, prema ovome, ostaje nestabilan i mogao bi se otvoriti svakog trenutka. U državi već pod teretom ekonomskog kolapsa i političke paralize, svaka eskalacija nosi mogući okidač za značajnu lokalnu krizu sa dalekosežnim posljedicama.
Međutim, Hizbullah ne djeluje izolirano. Pokret je dio šire regionalne mreže čiji savezni akteri mogu značajno utjecati na tok eskalacijā. Oružane grupe iračkog otpora već su dale do znanja da bi preduzele radnje prema sirijskom bojištu, u slučaju da se Damask, pod vođstvom Al Šaraa, upusti u vojnu akciju protiv Libana.
Nadalje, jemenski front kojeg predstavlja Ansarullah, još nije direktno uključen u trenutni sukob, što ostavlja prostor za još jedan regionalni front ukoliko se konflikt proširi. Uz njih, tu je i Iran, čija strateška podrška i napredne raketne sposobnosti formiraju centralni stožer strukture odvraćanja oko Hizbullaha.
Unutar samog Libana, Hizbullah idalje zadržava značajnu raketnu snagu i vojnu infrastrukuru konkretno osmišljenu da odvrati i odbije invaziju. Postojeća vojna sposobnost, u kombinaciji sa širom regionalnom mrežom saveznika, znači da bilo koji konflikt koji uključuje Hizbullah ne bi bio ograničen na jedno bojište.
Ako se istovremeno pokrenu višestruki pravci pritisaka, Hizbullah bi se suočio sa strateškim obzorom pred kakvim nije bio do sada: na jugu – vojna konfrontacija sa „Izraelom“, na istoku – tenzije duž granice sa Sirijom i kod kuće – krhka politička situacija.
Ipak, ovakav scenario bi donio i rizik transformisanja lokaliziranog konflikta u više otvorenih poprišta i regionalnu krizu, povlačeći aktere diljem Bliskog Istoka, potencijalno okidajući sektaški pogranični sukob, a koji bi dramatično preoblikovao strateške odnose u regionu.
