Zu-l-ka’de
- zu-l-ka’de:
– Rođenje Hazreti Ma’sume
Fatima Ma’suma, s.a., kćerka je Imama Kazima, a.s., i sestra Imama Ride, a.s. 201. hidžr. god. pošla je iz Medine u Iran svome bratu Imamu Ridi, a.s., ali je u putu preselila od bolesti. Ukopana je u Komu. Nad njenim mezarom sagrađen je mauzolej poznat kao Harem hazreti Ma’sume. Učenjaci su pohvalili njenu ličnost i njen naučni položaj i prenosili su predaje od nje. U ranijim izvorima nije naveden dan njenog rođenja i preseljenja, ali se u nekim novijim izvorima navodi da je rođena u Medini 1. zu-l-ka’de 173., a da je preselila 10. rabi’u sanija 201. hidžr./9. 11. 816. god.
- zu-l-ka’de:
– Rođendan Imama Alija Ride, a.s.
Imam Ali ibn Musa Rida, mir s njim, osmi Imam, bio je sin sedmog Imama i prema dobro poznatim prikazima rodio se 148/766, a umro 203/818. Imam Rida je postao Imam nakon smrti svoga plemenitog oca. Razdoblje njegovog imameta poklapalo se s hilafetom Haruna, a zatim njegovih sinova Emina i Me’muna. Nakon smrti svoga oca, Me’mun se sukobio sa svojim bratom Eminom, što je dovelo do krvavih sukoba i na kraju do Eminova ubistva, nakon čega je Me’mun postao halifa. Do tog je dana politika abasijskog hilafeta prema simpatizerima Ehli bejta bila gruba i okrutna. Svako malo neki bi se od njih pobunio, izazivajući time krvave borbe i ustanke koji su stvarali velike poteškoće i imali teške posljedice po hilafet. Iako Imami nisu sarađivali s onima koji su dizali te pobune niti se miješali u njihove poslove, ipak su ti ljudi koji su predstavljali znatan dio stanovništva, uvijek Imame smatrali svojim religijskim vođama. Me’mun je razmišljao o pronalaženju nove politike za te poteškoće. Njegov plan bio je da osmog Imama izabere za svog prestolonasljednika, nadajući se da će na taj način spriječiti Poslanikove potomke da se bune protiv uprave, budući da bi oni sami bili upleteni u vlast. Osim toga, sljedbenici Ehli bejta izgubili bi svoju vjeru i privrženost Imamu, jer bi svjedočili da se Imam zaokupio svjetovnim stvarima i politikom hilafeta. U namjeri da tu odluku izvrši, Me’mun je zatražio od Imama da iz Medine dođe u Merv. Kad je tamo stigao, Me’mun mu je najprije ponudio hilafet, a zatim prestolonasljedništvo. Imam se prvo izvinio i odbacio ponudu, ali na kraju je ipak morao prihvatiti prestolonasljedstvo, pod uvjetom da se neće miješati u upravne poslove, odnosno u imenovanja i otpuštanja zastupnika uprave. Taj se događaj zbio 200/814. god. Me’mun je uskoro uvidio da je pogriješio, jer su se šiizam i privrženost Imamu naglo počeli širiti, uz zapanjujući prijem koji su ljudi, pa čak i vojska i zastupnici vlasti, pokazivali prema Imamu. Me’mun je nastojao naći izlaz iz te poteškoće pa je Imama otrovao. Nakon smrti Imam je ukopan u gradu Tusu u Iranu koji se danas zove Mešhed.
– Rođenje šejha Mufida, 336. hidžr./28. 5. 948. god.
- zu-l-ka’de:
– Dahvu-l-erd
Po nekim predajama zemlja je na početku bila pod vodom. Potom se ukazalo kopno. Dan izlaska kopna je nazvan Dahvu-l-erd. Po nekim hadisima i historijskim knjigama prvo mjesto koje je izašlo iz zemlje bila je Mekka ili Ka’ba. U kur’anskim ajetima se ne objašnjava način na koji se desio Dahvu-l-erd niti se spominju vrijeme ni mjesto. Jedino se u 30. ajetu sure En-Nazi’āt kaže: A Zemlju je potom zaoblio. Za ovaj dan se u knjigama dova spominju djela i ibadeti poput namaza i posta.
- zu-l-ka’de:
– Polazak Poslanika, s.a.v.a., na Oprosni hadž, 10. hidžr./26. 2. 632. god.
- zu-l-ka’de:
– Mir na Hudejbiji
Mirovni sporazum koji je 6. hidžr. god. potpisan između Poslanika, s.a.v.a., i idolopoklonika (mušrika) Mekke na području Hudejbije i na koji se ukazuje u suri Feth poznat je pod ovim imenom (Mirovni sporazum na Hudejbiji). Muslimani koji su krenuli ka Mekki kako bi obavili obrede hadždža suočili su se sa smetnjama mušrika. Poslanik, s.a.v.a., je odlučio da jednu osobu pošalje da pregovara s kurejšijama. Prvo je odabrao Omera ibn Hattaba, ali on se ustegao i predložio Osmana. Nakon što je Osman otišao i nakon što su se proširile glasine o Osmanovom ubistvu, Poslanik, s.a.v.a., je pozvao muslimane na zavjet poznat kao Bej’ate ridvan. Nakon pregovora, između dvije strane sklopljen je mirovni sporazum na Hudejbiji. Na osnovu tog sporazuma uspostavljen je desetogodišnji mir između dvije strane. Muslimani su se te godine vratili u Medinu kako bi naredne godine ušli u Mekku da obave umru.
Poslanikova, s.a.v.a., prilagodljivost izazvala je srdžbu kod nekih ashaba. Čak su se od njih čule grube riječi i zajedljiva pitanja u vezi s Poslanikom, s.a.v.a. Jedan od njih je bio Omer ibn Hattab koji je grubo postupio prema Poslaniku, s.a.v.a. On je smatrao da je taj mirovni sporazum ponizio muslimane i toliko je insistirao na svom uvjerenju da mu je Ebu Ubejde Džarah rekao:
“Zatraži utočište kod Gospodara od prokletog šejtana i smatraj svoje mišljenje neispravnim.” Sam Omer je priznao da je toga dana posumnjao čak i u Poslanikovo, s.a.v.a., poslanstvo. Također je rekao:
“Ja sam Poslanikovu, s.a.v.a., naredbu odbacio na osnovu svoje procjene.”
Mirovni sporazum na Hudejbiji je po svjedočenju historije, po Poslanikovim, s.a.v.a., predviđanjima i po kur’anskim obećanjima donio sa sobom mnoge berekete muslimanima. Po riječima historičara u početku islama nije ostvarena veća pobjeda od pobjede Hudejbije zato što je u okrilju nje ugašena vatra rata, proširen poziv u islam po cijelom Arapskom poluotoku na takav način da je broj osoba koje su prigrlile islam od početka mirovnog sporazuma do njegovog dokidanja (22 mjeseca) bio veći od ukupnog broja muslimana do tog vremena. Tako je Poslanikova vojska 8. hidžr. god., kada se desilo osvajanje Mekke, dosegla brojku od deset hiljada vojnika. Velikani Kurejša poput Ebu Sufjana, Amra ibn ‘Asa i Halida ibn Velida su upravo u tom vremenu prešli na islam. Istovremeno smiraj koji je proizašao iz mirovnog sporazuma bio je uzrok da Poslanik, s.a.v.a., pored jačanja aktivnosti na Arapskom poluotoku u vidu promicanja vjere, obrati pažnju i na područja izvan Arapskog poluotoka i da 7. hidžr. god. pozove u islam kraljeve i vladare okolnih država. Ipak, najvažnija korist ovog sporazuma bila je stvaranje preduslova za osvajanje Mekke koje se desilo nedugo poslije sporazuma.
- zu-l-ka’de:
– Šehadet Imama Dževada, a.s., 220. hidžr./28. 11. 835. god. (po jednom predaju)
- zu-l-ka’de:
– Šehadet Imama Dževada, a.s., 220. hidžr./29. 11. 835. god. (po jednom predaju)
