Scroll to top
Podijeli

Duhovna sloboda (1)


Autor teksta: Morteza Motahhari
Izvor: Azadije ma'navi

29. Novembra 2019.

 

 

white dove flying on clear blue sky

قُلْ يَا أَهْلَ الْكِتَابِ تَعَالَوْاْ إِلَى كَلَمَةٍ سَوَاء بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمْ أَلاَّ نَعْبُدَ إِلاَّ اللّهَ وَلاَ نُشْرِكَ بِهِ شَيْئًا وَلاَ يَتَّخِذَ بَعْضُنَا بَعْضاً أَرْبَابًا مِّن دُونِ اللّهِ

Reci: “O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!”[1]

 

Šta je sloboda? Na koliko dijelova se dijeli sloboda? Mi ćemo spomenuti dva dijela; duhovna i društvena sloboda. Poslije ćemo govoriti o uzajamnoj povezanosti ove dvije slobode, tj. razmotrit ćemo pitanje da li je moguće da se ostvari duhovna sloboda bez društvene i obratno. Veći dio rasprave ćemo posvetiti drugom pitanju, tj. povezanosti društvene i duhovne slobode.

Dakle pitanje je šta je sloboda? Govori se puno o slobodi a šta to zapravo znači?

Sloboda je jedna od nepohodnih stvari za život i usavršavanje. Drugim riječima, jedna od potreba svakog živog bića je sloboda. Nema razlike da li je to biće biljka, životinja ili čovjek. U svakom slučaju svi oni trebaju slobodu. Međutim, sloboda biljke je prilagođena njenoj građi. Sloboda životinje je drugačija. Čovjek ima potrebu za slobodom koja prevazilazi slobodu biljke i životinje. Svako živo biće ima to svojstvo da se razvija i usavršava. Ne stagnira. Ne stoji na svom mjestu. Minerali nemaju razvoj i usavršavanje. Zato nemaju potrebu za slobodom. Sloboda uopšte nema smisla kada je u pitanju mrtva priroda, dok biljka treba biti slobodna. Živa bića imaju potrebu za tri stvari kako bi se razvijala i usavršavala. To su:

  1. Odgoj
  2. sigurnost
  3. sloboda

Odgoj podrazumjeva određeni niz faktora za kojim živo biće ima potrebu kako bi se razvijalo i usavršavalo. Na primjer, biljka da i se razvijala i rasla ima potrebu za vodom, zemljom, svjetlošću, toplotom. Životinja ima potrebu za hranom. Čovjek ima potrebu za svim potrebama biljaka i životinja, ali pored toga on ima niz ljudskih potreba koje se ogledaju u »poduci i odgoju«. Ove potrebe  su poput hrane koja treba doći do živog stvorenja kako bi rastao. Nemojte da povjerujete da jedno živo biće može da raste bez hrane. Potreba za hranom je jedna od neophodnosti života živog bića.

Druga stvar koja je potrebna živom biću je sigurnost.  Šta je sigurnost? Da bismo objasnili šta je sigurnost reći ćemo da živo biće ima neke stvari na raspolaganju. Na primjer ima život, ima sredstva za život. On treba imati sigurnost da mu ne bi bilo oduzeto ono što ima. Znači, da mu od strane neprijatelja ili nekog stranog faktora ne bude oduzeto ono što posjeduje. Uzmimo u obzir čovjeka koji ima potrebu za podukom i poučavanjem kao i za sigurnošću. On ima dušu i nemojte mu je oduzimati. Ima bogatstvo, nemojte mu ga oduzimati. Ima zdravlje, nemojte mu ga oduzimati. Nemojte mu uzimati ono što ima.

Treća stvar za kojom ima potrebu svako živo biće je sloboda. Šta znači sloboda? Znači nemoj mu stajati na put. Nemoj mu stavljati prepreke ispred njega. Moguće je da jedno živo biće ima ima sigurnost, ima sve što mu je potrebno za razvoj, ali u isto vrijeme postoje prepreke koje mu onemogućavaju razvoj. Zamislite da vi želite uzgojiti jednu biljku. Pored svih drugih neophodnih uslova u sredini u kojoj ta biljka raste ne smije biti nikakvih prepreka koje će joj onemogućavati razvoj. Na primjer, kada zasadite drvo i ono pođe rasti iznad njega treba biti slobodan prostor kako bi moglo rasti. Ukoliko vi zasadite mladicu u zemlju iznad koje se nalazi krov , mladica neće moći rasti taman i da je mladica čempresa.

Svako živo biće koje želi preći put razvoja i usavršavanja ima potrebu za slobodom.

Dakle, šta je sloboda? Sloboda je nepostojanje prepreke. Slobodni ljudi su ljudi koji se bore sa preprekama koje im se nalaze na putu i ne predaju im se.

To je bila kratka definicija slobode.

Vrste slobode

Čovjek je jedno posebno biće i njegov život je društveni život. Pored toga on je u svom individualnom životu biće koje se usavršava i uveliko se razlikuje od biljaka i životinja. Pored slobode koja je potrebna biljkama i životinjama on ima niz drugih potreba  koje ćemo mi podijeliti na dva dijela. Prvi se tiče društvene slobode. Šta je društvena sloboda? To znači da čovjek u društvu mora biti slobodan od strane drugih ljudi u zajednici. Drugi ne smju biti prepreka njegovom razvoju. Ne smiju ga dovesti u jedan zatvor koji će mu sriječiti djelovanje u društvu. Drugi ne smiju njega eksploatisati i uzimati u svoju službu. Drugim riječima, ne smiju sve njegove tjelesne i umne snage i sposobnosti iskoristiti u svoju korist. To se naziva društvena sloboda.

Društvena sloboda može imati različite vrste o kojima sada nećemo razgovarati. Dakle, jedna od sloboda je društvena sloboda koja podrazumijeva da čovjek bude slobodan od strane drugih ljudi.

Jedna od nedaća čovjekovog života tokom historije je bila upravo ta što su snažni i jaki ljudi zloupotrebljavali svoju snagu i uzimali druge ljude u službu sebi. Njih su tretirali kao svoje robove, a plodove njihovog bića koje su trebali oni sami ubirati brali su i svoju korist.

Društvena sloboda u Kur’anu

Po izričitom kur’anskom tekstu jedan od ciljeva koji su imali poslanici je taj da ljudima podari društvenu slobodu, tj. da izbave ljude iz robovanja jedni drugima. Kur’an je zaista zanimljiva knjiga! Pogledajte da li vi u ovom stoljeću čiji je glavni proklam sloboda čovjeka možete naći negdje »življu« rečenicu od ovog časnog kur’anskog ajeta:

قُلْ يَا أَهْلَ الْكِتَابِ تَعَالَوْاْ إِلَى كَلَمَةٍ سَوَاء بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمْ أَلاَّ نَعْبُدَ إِلاَّ اللّهَ وَلاَ نُشْرِكَ بِهِ شَيْئًا وَلاَ يَتَّخِذَ بَعْضُنَا بَعْضاً أَرْبَابًا مِّن دُونِ اللّهِ

Reci: “O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!”[2]

 

Svevišnji Gospodar se obraća Poslaniku i kaže: svima onima koji tvrde da slijede nebesku knjigu, jevrejima, kršćanima, zaroastroancima pa čak možda i ovim saibinima koji se spominju u Kur’anu, svim narodima koji slijede neku drevnu knjigu, reci:

Dođite svi okupimo se oko jedne riječi, ispod jedne zastave. Koja je to riječ i koja je to zastava? To su dvije kratke rečenice:

  1. أَلاَّ نَعْبُدَ إِلاَّ اللّهَ

Da ne obožavamo nikoga osim Allaha i da mu nikoga ne smatramo ravnim.

Kada je u pitanju obožavanje da ne obožavamo nikoga osim Njega. Ni Mesiha ni mimo Mesiha.

  1. وَلاَ يَتَّخِذَ بَعْضُنَا بَعْضاً أَرْبَابًا مِّن دُونِ اللّهِ

Da niko od nas ne smatra drugog svojim robom.

To znači da ne postoji ekspoloatisanje. Niko nema pravo da iskorištava drugog.

Nije samo taj ajet koji govori o tome, ima još mnogo ajeta.

Dakle, jedan od ciljeva je osiguravanje društvene slobode i borba protiv različitih vidova robovanja i oduzimanja sloboda koji su prisutni u društvu. Današnji svijet također, društvenu slobodu smatra jednim od svojih ciljeva. Ako pročitate uvod u deklaraciju o ljudskim pravima shvatit ćete da oni kažu:

Glavni uzrok svih ratova, krvoprolića, nesreća… koji postoje u svijetu je to što ljudi ne poštuju slobodu drugih.

Druga vrsta slobode je duhovna sloboda. Razlika koja postoji između učenja poslanika i ljudi se ogleda u tome što su poslanici došli da pored društvene slobode čovjeku podare duhovnu slobodu. Duhovna sloboda je ta koja je vrijednija od svega ostalog. Nije sveta samo društvena sloboda, već i duhovna. Štaviše, društvena sloboda uopće nije moguća i nije izvodljiva bez duhovne slobode. Upravo je to bol danjašnjeg ljudskog društva što čovjek ide za društvenom slobodom, a ne ide za duhovnom. Zapravo ne može i nema snage da ide za njom jer se duhovna sloboda ne može osigurati osim putem poslanika, vjere i nebeskih knjiga.

 

Šta je to duhovna sloboda?

Čovjek je složeno biće i posjeduje različite snage i porive. U čovjeku postoji hiljade snažnih potencijala. Čovjek ima strast, ima srdžbu, pohlepu, želju za položajem… Naspram toga ima razum, fitret, savjest, moral…

Moguće je da čovjek u pogledu svoje duše i nutrine bude slobodan kao što je moguće da bude zatočen i sputan. To znači da je moguće da čovjek bude rob svoje pohlepe, zatočenik svojih strasti, zarobljenik svoje srdžbe, zatočenik svoje želje za položajem, ali je moguće da bude oslobođen svega ovoga.

Otvoreno  kažem i zbog svojih riječi  sam radostan

Rob sam ljubavi i od oba svijeta slobodan

Moguće je da postoji čovjek koji isto kao što je u društvenom pogledu slobodan, ne dozvoljava se poniziti, ne dozvoljava se porobiti i čuva svoju slobodu u društvu, isto tako u pogledu morala i duhovnosti također čuva svoju slobodu. Znači da je svoju savjest i razum očuvao slobodnim. Ova sloboda se u jeziku vjere naziva »pročišćenje nefsa« i »takvaluk (bogobojaznost)«.

 

Povezanost društvene i duhovne slobode

Da li je moguće da čovjek ima društvenu, a da nema duhovnu slobodu? Drugim riječima, da li je moguće da čovjek bude zatočenik svoje strasti, srdžbe i pohlepe, a da istovremeno poštuje slobodu drugih ljudi?

Danas verbalno kažu da je moguće. U praksi žele da čovjek bude zatočenik svojih strasti, srdžbe i pohlepe, zarobljenik svoje duše koja ga na zlo navodi, a da takav čovjek koji je rob svega navedenog istovremeno iskazuje poštovanje prema društvenoj slobodi?!

Ovo je jedan od primjera kontradiktornosti današnjeg ljudskog društva.

U stara vemena čovjek nije poštovao slobodu, zapravo je gazio. Zašto je gazio? Da li zato što je bio neuk i čim je postao učen to je bilo dovoljno da poštuje slobode drugih ljudi? Na primjer, takav slučaj imamo kada su u pitanju bolesti. Prije ljudi nisu bili učeni i kada bi se suočili sa bolešću nisu imali rezultata u liječenju kada bi koristili lijekove, ali danas kada su uznapredovali u nauci ostavili su i odbacili te metode liječenja i uveli nove. Mi želimo  vidjeti da li su ljudi prije oduzimali slobodu drugima zato što su bili neuki i nisu znali? Da li su iz neznanja oduzimali slobodu drugima? Ne, neznanje i znanje nemaju uticaja na njega. On je to radio svjesno sa znanjem jer je vidio gdje je njegova korist. Da li je čovjek u stara vremena koji je gazio prava drugima to radio zato što su zakoni bili tako postavljeni, a čim se zakon izmijenio on više nije to radio?! Na primjer, u Americi se ukine zakon o porobljavanju. Da li to znači da čim je taj zakon ukinut ukinuto je i ropstvo? Ili mu je samo oblik izmijenjen, a suština je ostala ista? Da li je razlog zbog čega  čovjek u stara vremena nije poštovao zakon njegov način filozofskog razmišljanja? Ništa od toga nije razlog. Postojao je samo jedan razlog, a to je koristoljublje.

U prošlosti je čovjek po svojoj individualnoj prirodi bio koristoljubiv (interešdžija). Želio je da svako moguće sredstvo iskoristi u svoju korist. Jedno od tih sredstava su bili ljudi.

Isto kao što je želio da iskoristi drvo, kamen, željezo, ovce, krave, konje… u svoju korist želio je da iskoristi i čovjeka. Kada bi sadio i sijekao drvo ono o čemu nikako nije razmišljao je samo drvo. Mislio je samo na sebe. O čemu je razmišljao kada bi uzgajao ovce i klao ih? Nije mu bilo ništa na pameti osim sopstvene koristi. Isto tako ako bi uzimao druge ljude kao svoje robove i gazio njihova prava toje radio samo zbog svoje koristi. Dakle, razlog koji je u prošlosti čovjeka poticao na oduzimanje drušvene slobode  i gaženje prava drugih ljudi je bio koristoljublje i ništa više. A šta je danas sa osjećajem koristoljublja kod čovjeka? Da li postoji ili ne? Da postoji i nije se promijenio. Usta današnjeg čovjeka ako nisu više otvorena za gutanje nisu ni manje.

Ni nauka ni izmjena zakona nisu uspjeli to spriječiti. Jedina stvar koju je uradio je to što je promijenio oblik i formu ovog pitanja, a sadržaj je ostao isti. Samo je prebacio preko njega jedan pokrivač. Prijašnji čovjek je bio direktan i nije bio stigao do razine dvoličnosti i licemjerstva. Faraon je eksploatisao ljude. Jasno i glasno je govorio:

وَقَوْمُهُمَا لَنَا عَابِدُونَ

…a narod njihov je roblje naše?

Šta ti Musa pričaš? Ovo su moji robovi. On nije stavljao prekrivač na tu zbilju. Međutim, današnji čovjek u ime slobodnog svijeta i odbrane mira i slobode ima sve oblike oduzimanja sloboda, gaženja prava i ropstva. Zašto? Zato što nema duhovnu slobodu. Nije slobodan na polju svoje duše jer nema takvaluka.

Imam Ali, a.s. ima jednu izreku koja je kao i sve njegove izreke veoma vrijedna. Tiče se takvaluka.

Svijest o Bogu je doista ključ upute, opskrba za svijet budući, oslobođenje od ropstva svakog i izbavljenje od propasti svake.

Da, takvaluk (svijest o Bogu) je ključ za svaki ispravan put. Bez nje čovjek ne ide pravim putem, već krivim. Bez takvaluka čovjek nema nikakve ušteđevine i zalihe za ahiret. Bez takvaluka čovjek nema slobode i ona je ta koja ga oslobađa od svake propasti.

 

Istinski slobodan čovjek

Čovjek treba postati slobodan na polju svoga bića, tj. na polju svoje duše kako bi mogao drugima darovati slobodu. Ko je onda istinski slobodan čovjek u svijetu?

Ali ibn Ebi Talib ili osobe koje su odgojene u njegovoj školi. To su osobe koje su se prvenstveno oslobodile zatočeništva svoga nefsa.

Biti istinski slobodan i drugima davati slobodu može samo ona osoba koja je uvijek poput Alija, a.s. ili u najmanju ruku njegov sljedbenik. To je osoba koja vrši obračun nad svojim djelma. U mihrabu ibadeta stavlja ruke na svoju bradu i kaže:

O dunjaluče, varaj nekog mimo mene. O bijelo o žuto (srebro i zlato) idi i prevari nekoga mimo Alija. Ja sam tebi dunjaluče tri puta dao razvod. Ta osoba zbilja vjeruje da treba poštivati prava i slobode ljudi i to ne čini iz dvoličnosti. U dubini svoje duše i savjesti on ima nebski glas koji ga poziva. Takav čovjek zaista posjeduje takvaluk i duhovnost.

 

[1] Ali Imran, 64.

[2] Ali Imran, 64.

Post a Comment

Povezani članci