Kratak pogled na ličnost Muhammeda, s.a.v.a., prije poslanstva

Kratak pogled na ličnost Muhammeda, s.a.v.a., prije poslanstva

U vrijeme kada su slabost, tanahnost i rascijepljenost svih društvenih veza na Arapskom poluotoku bile vidljive sa svih strana, ime Muhammeda, sina Abdullaha, zablistalo je na društvenom obzoru, a njegova ličnost svojim blistavim sjajem još više je privukla pažnju.

Njegova grandiozna veličina se očitovala u svim vidovima njegovog ponašanja i u njegovim moralnim vrlinama, pored porodične plemenitosti, koja se ogledala u čestitosti i čistoti roda, te nevidljive pomoći Božije zaštite što ga je čuvala od grijeha i nedoličnih radnji.

Ali, sin Ebu Talibov, imao je s Božijim Poslanikom najviše veza od svih i zato ga je i najbolje poznavao. On ga je najbolje i opisao:

وَلَقَدْ قَرَنَ اللهُ تَعَالَى بِهِ(صَلَّى اللهُ عَلَيهِ وَ آلِهِ وَ سَلَّمَ) مِنْ لَدُنْ [أَنْ] كَانَ فَطِيمًا أَعْظَمَ مَلَك مِنْ مَلاَئِكَتِهِ يَسْلُكُ بِهِ طَرِيقَ الْمَكَارِمِ، وَمَحَاسِنَ أَخْلاَقِ الْعَالَمِ، لَيْلَهُ وَنَهَارَهُ.

“Od vremena njegova – mir i blagoslovi Božiji neka su na nj i na potomstvo njegovo! – odbijanja od sise, Allah je uz njega postavio najvećeg od meleka Svojih da ga vodi i danju i noću putem dobrote i lijepog ponašanja.”[1]

Predaje od Božijeg Poslanika, s.a.v.a., govore koliko je on osjećao odvratnost prema kipovima. Vidimo da im prilikom putovanja u Šam sa svojim amidžom, Ebu Talibom, nije bio spreman pokazati ni najmanju vrijednost i važnost.[2]

Božiji Poslanik, s.a.v.a., je za sebe bio odredio poseban plan koji mu je donio život pun duhovnosti i uzvišenih vrijednosti.

Nije nikome bio na teretu. Nije izbjegavao izvršenje obaveza. Kada je postao punoljetan, čuvao je porodično stado ovaca.[3]

Na početku mladosti[4] putovao je u Šam radi trgovine. Iz jedne druge strane njegove besprimjerne ličnosti vidi se ljepota ljudskosti koja se očitovala u savršenstvu, blagosti i izuzetnoj ljubaznosti prema slabijima i siromašnima. Najistaknutiji primjer toga bio je njegov odnos sa Zejdom ibn Harise – on je toliko oduševio Zejda da se ovaj nije želio vratiti rođenom ocu, nego je prednost dao vrijednom životu uz plemenitog Poslanika.[5]

Dakle, vidimo da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., i prije poslanstva bio čovjek od velike mudrosti, razborit i dostojan svake hvale. Doba svoje mladosti proveo je okićen najljepšim ljudskim i društvenim vrlinama u džahilijetskom društvu Arapskog poluotoka. Sa svojom veličanstvenom i uzornom ličnošću u cijelom tadašnjem ljudskim društvu bio je bolji od svih. Časni Kur'an obraćajući se njemu svjedoči ovu činjenicu:

وَإِنَّكَ لَعَلَىٰ خُلُقٍ عَظِيمٍ

Jer ti si zaista najljepše ćudi.[6]