Značenje Mubahele

Značenje Mubahele

Pozivanje kršćana na proklinjanje onog ko nije u pravu

Iako su kršćanski učenjaci šutjeli i nisu imali šta reći kada se spustio časni ajet:

إِنَّ مَثَلَ عِيسَى عِندَ اللّهِ كَمَثَلِ آدَمَ خَلَقَهُ مِن تُرَابٍ ثِمَّ قَالَ لَهُ كُن فَيَكُونُ

Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: “Budi!” – i on bi.

(Ali Imran, 59)

u kojem je predočen teološki dokaz, ipak se nisu povinovali ovoj jasnoj istini. Stoga je Uzvišeni rekao Časnom Poslaniku:

Ti si se raspravljao sa strašljivim ljudima putem i zbog tvog neospornog znanja istina im je postala jasna. Ako je oni, nakon što su čuli dokaz i shvatili istinu, i dalje ne prihvaćaju, zbog inata i svojeglavosti, i ako formalno gledano i dalje imaju neke sumnje, pozovi ih da prokletu onog koji laže i mole se da oni koji poriču istinu budu kažnjeni.

Budući da je mubahela vječna mudžiza časnog Poslanika, bit će korisno kratko je pojasniti:

Mubahele znači “preklinjanje, prizivanje i ponizna molitva”. Prizivanje se ponekad čini zbog spuštanje berićeta, kao kada se od Uzvišenog Gospodara putem namaza traži kiša, a ponekad da se otkloni neka nedaća, kao:

رَبَّنَا اكْشِفْ عَنَّا الْعَذَابَ إِنَّا مُؤْمِنُونَ

Gospodaru naš, otkloni patnju od nas, mi ćemo, sigurno, vjerovati!

(Ed-Duhan, 12)

Ponekad je to dova za spuštanje kazne nekoj osobi ili skupini ljudi, kao kad se Nuh, a.s., obratio Gospodaru riječima:

وَقَالَ نُوحٌ رَّبِّ لَا تَذَرْ عَلَى الْأَرْضِ مِنَ الْكَافِرِينَ دَيَّارًا

I Nuh reče: “Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji nijednog nevjernika.”

(Nuh, 26)

Da bi dova bila primljena, postoje uvjeti, od kojih je najvažniji pročišćenje duše. Ako neko u okrilju čistoće duše pronađe put do uzvišenog Božijeg predvorja, postat će jedan od onih čija se dova uslišava. Radosne i opominjujuće vijesti u obliku dove urodit će plodom. Uzvišeni Gospodar je zadužio Svoga Poslanika da kršćanima iz Nedžrana kaže:

“Dođite da skrušeno molimo Boga da pošalje Svoje prokletstvo na lažljivce koji iznose lažne tvrdnje. I ja i vi tvrdimo da u našim međusobnim raspravama sigurno jedan od nas govori istinu, a drugi laže. Mi od Gospodara tražimo da pošalje prokletstvo na onoga ko laže (koja god skupina da je u pitanju).”

Božije prokletstvo nije samo verbalni izraz. Čim Gospodar nekoga udalji od Svoje posebne milosti, prokletstvo se ostvarilo, jer prokletstvo znači udaljenost od milosti, a prokletnik je osoba daleko od posebne Božije milosti. Ako se nekom oduzme posebna milost Božija, na njega će se sručiti Njegova srdžba. Poslanik je kršćanima uz prijedlog za mubahelu, tj. prokletstvo na onog ko laže, pojasnio i njen ishod.

فَمَنْ حَآجَّكَ فِيهِ مِن بَعْدِ مَا جَاءكَ مِنَ الْعِلْمِ فَقُلْ تَعَالَوْاْ نَدْعُ أَبْنَاءنَا وَأَبْنَاءكُمْ وَنِسَاءنَا وَنِسَاءكُمْ وَأَنفُسَنَا وأَنفُسَكُمْ ثُمَّ نَبْتَهِلْ فَنَجْعَل لَّعْنَةُ اللّهِ عَلَى الْكَاذِبِينَ

A onima koji se s tobom budu o njemu raspravljali, pošto si već pravu istinu saznao, ti reci: “Hodite, pozvaćemo sinove naše i sinove vaše, i žene naše i žene vaše, a doći ćemo i mi, pa ćemo se usrdno pomoliti i Allahovo prokletstvo na one koji neistinu govore prizvati!”

(Ali Imran, 61)