Ibn Zubejrov dosije
Ibn Zubejrov dosije
Životna djela ljudi poput Ibn Zubejra također pokazuju suštinu njihovog suprotstavljanja i borbe protiv Jezida. Ako je on u jednom periodu s ciljem suprotstavljanja Jezidu pobjegao iz Medine i potražio utočište u Mekki, u nekom drugom razdoblju svog života isti Ibn Zubejr je bio utočište licemjera, zaštita kršitelja obećanja i oslonac onih koji su izašli iz vjere.
On je u tom istom gradu Mekki formirao partiju i skovao zavjeru protiv imama Alija, koji je želio izbaviti muslimane iz vlasti emevijskih pokvarenjaka i zaštititi bejtul mal od pljačkanja pljačkaša.
Ibn Zubejr je odabrao udaljeni grad Basru koristeći neznanje grupe neznalica i nezadovoljstvo smijenjenog namjesnika da proglasi rat protiv vlasti i pod imenom islama i iz budžeta siromašnih muslimana opljačkanih za Osmanove vladavine izazvao pobunu protiv islama i napravio nered.
S obzirom na to da je sjajna prošlost imama Alija u odbrani islama bilo dovoljna da spriječi bilo kakvu optužbu na njegov račun, pobunjenici su da bi uništili njegovu vlast iznijeli dvije kritike koje su bile veliki udarac imamu Aliju.
Prva je bilo traženje Osmanove krvi – tvrdeći da su ljudi koji su bili uz imama Alija ubili Osmana, zahtijevali su od njega ne samo da odstrani ljude poput Malika Eštara i Ammara ibn Jasira, već i da ih pohapsi i preda pobunjenicima radi osvete.
Druga je bilo milozvučna varka slobode i nacionalne vlasti i optuživanje imama Alija za samovoljnu vladavinu – govorili su da oni nemaju ništa protiv imama Alija lično, ali da on treba ostaviti vlast, a muslimani bez ikakvog uvjeta i pritiska slobodno birati svog vođu i poglavara. Iako je ova izdajnička zavjera Ibn Zubejra uz proljevanje krvi više od trideset hiljada muslimana, okončana neuspjehom, a on sam postao omrznut kod muslimana te jedan period bio izbačen sa scene, ne treba zaboraviti da je ta izdajnička zavjera bila početak i uvod za ratove na Siffinu i Nahrevanu i da je dovela do šehadeta Zapovjednika vjernih.
Ukratko, kad ljudi poput Ibn Zubejra, da bi sačuvali svoj položaj i zbog ličnih interesa i prevare obične mase, ne prihvate Jezidovu vlast, oni i dalje zadaju udarac vlasti poput one imama Alija, što rezultira time da Ibn Zubejr, koji se predstavio kao neko ko je protiv Jezida i stekao položaj važne vjerske ličnosti, nakon šehadeta Husejna ibn Alija, iako je među ljudima ličnost poput Alija ibn Husejna, dobije prisegu od neukih ljudi pa sebe predstavi kao jednog od poglavara ummeta. Čak i kada su u Mekki s političke scene odstranjeni i Husejn i Jezid, sretan što je postigao svoju želju, on opet ne odustaje od kovanja zavjere i pokazivanja svoga inata prema Poslanikovoj porodici na drugi način. Naime, u vrijeme njegove vladavine u Mekki, u razmaku između Jezidove i Melik ibn Mervanove vlasti, jedno vrijeme je izbjegavao na hutbama spomenuti časno ime Allahovog Poslanika, a kada je suočen s reakcijom i kritikom muslimana, odgovorio je da Poslanik među muslimanima ima nedostojnu porodicu i familiju, koji se, kada se spomene njegovo ime, time ponose i hvale, te ga on izbjegava spomenuti kako bi slomio njihovu oholost.[1]
[1] Murudžu-z-zeheb, sv. 3, str. 88.
