Odgovor Abdullahu ibn Omeru

Autor: Muhammed Sadik Nedžmi
Izvor: Vječna poruka
Share

Odgovor Abdullahu ibn Omeru

Prije nego što je Imam došao u Mekku, tamo se nalazio Abdullah ibn Omer s namjerom da obavi umru i neke privatne poslove. Tako je prvih dana po dolasku Husejna ibn Alija, prije nego je krenuo natrag u Medinu, Abdullah posjetio Imama i predložio mu da se pomiri i sklopi zavjet s Jezidom, upozoravajući ga na opasne posljedice protivljenja nasilniku i odvraćajući ga od rata i borbe. Prema navodima Harazmija, Abdullah ibn Omer je rekao:

“Ebu Abdullah! Pošto su se ljudi zavjetovali na vjernost ovom čovjeku, a dirhemi i dinari su u njegovim rukama, sigurno će se okrenuti njemu, a s obzirom na neprijateljstva koje ta porodica ima prema vama, bojim se da će te, ako mu se usprotiviš, ubiti i da će i neki muslimani postati žrtvama tog puta. Ja sam od Poslanika Božijeg čuo kada je rekao: ‘Husejna će ubiti i ako mu ljudi ne pruže podršku, bit će izloženi poniženju i sramu.’ Moj prijedlog vam je da, kao i svi ljudi, odaberete zavjet i mir i da se bojite prosipanja krvi muslimana!”[1]

Imam koji je u razgovorima s različitim ljudima govorio i odgovarao u skladu s njihovim razumijevanjem i načinom mišljenja, Abdullahu ibn Omeru se obratio sljedećim riječima:

“Abdurrahmanov oče! Zar ne znaš da je Ovaj svijet tako nizak i ništavan da je odrubljenu glavu znamenitog čovjeka i velikog poslanika Jahjaa sina Zekerijaha[2] poslao kao poklon pokvarenom čovjeku i bludniku iz naroda Beni Israil? Zar ne znaš da se narod Beni Israila tako usprotivio Uzvišenom Bogu da su jedno jutro ubili sedamdeset poslanika i potom nastavili s kupovinom, prodajom i svojim svakodnevnim poslovima kao da nisu počinili ni najmanji prekršaj? Bog im je dao malo vremena, ali su na kraju kažnjeni za svoja djela tako što ih je Božija osveta stigla u najžešćem obliku?” Potom je dodao: “Abdurrahmanov oče! Boj se Boga i ne odustaj od pomaganja nama.” [3]

يَا أَبَا عَبْدِ الرَّحْمَنِ، أَ مَا عَلِمْتَ أَنَّ مِنْ‏ هَوَانِ‏ الدُّنْيَا عَلَى اللَّهِ أَنَّ رَأْسَ يَحْيَى بْنِ زَكَرِيَّا أُهْدِيَ إِلَى بَغِيٍّ مِنْ بَغَايَا بَنِي إِسْرَائِيلَ؟ أَ مَا تَعْلَمُ أَنَّ بَنِي إِسْرَائِيلَ كَانُوا يَقْتُلُونَ مَا بَيْنَ طُلُوعِ الْفَجْرِ إِلَى طُلُوعِ‏ الشَّمْسِ سَبْعِينَ نَبِيّاً، ثُمَّ يَجْلِسُونَ فِي أَسْوَاقِهِمْ يَبِيعُونَ وَ يَشْتَرُونَ كَأَنْ لَمْ يَصْنَعُوا شَيْئاً، فَلَمْ يُعَجِّلِ اللَّهُ عَلَيْهِمْ بَلْ أَمْهَلَهُمْ وَ أَخَذَهُمْ بَعْدَ ذَلِكَ أَخْذَ عَزِيزٍ ذِي انْتِقَامٍ؟ اتَّقِ اللَّهَ، يَا أَبَا عَبْدِ الرَّحْمَنِ، وَ لَا تَدَعَنَّ نُصْرَتِي

Prema navodima Saduka, pošto mu prijedlog nije usvojen, Abdullah ibn Omer je rekao:

“Ebu Abdullah, dozvolite mi sada da poljubim onaj dio vašeg tijela koji je Božiji Poslanik uvijek ljubio.”

Imam je zadigao svoju košulju i Abdullah je tri puta poljubio ispod Imamovih grudi pa plačući rekao:

“Ebu Abdullah, ostavljam te Bogu i selamim se s tobom jer se ti s ovog puta nećeš vratiti.”

Dvije važne tačke

U razgovoru imama Husejna i Abdullaha ibn Omera dvije važne stvari privlače pažnju.

U govoru imam Husejn spominje pogibiju hazreti Jahja, a.s., i odnošenje njegove časne glave kao poklona nekom zločincu, a kao što je preneseno, imam Husejn je u toku ovog putovanja više puta spomenuo taj gorki događaj. Jasno je da ga je imam Husejn spomenuo zbog velike sličnosti između njegovog ustanka i borbe i borbe hazreti Jahja, a.s., koja je okončana njegovom pogibijom i odnošenjem njegove glave na poklon.

Druga stvar je u govoru Abdullaha ibn Omera koji je prilikom opraštanja s imamom Husejnom lio suze i govorio: “Ebu Abdullah, prepuštam te Allahu. Ti ćeš biti ubijen na ovom putu.”

Zar Abdullah ibn Omer nije preko Božijeg Poslanika bio obaviješten o pogibiji imama Husejna i zar je moguće da o nečemu u vezi s imamom Husejnom, o čemu su bili obaviješteni neki ljudi koje je on poznavao, on sam ne bude obaviješten?

Ovo je ono što se spomenulo u drugim tekstovima gdje je navedeno da je, bez obzira na znanje imameta, imam Husejn i običnim putem i preko nagovještaja neposredno od Božijeg Poslanika, kao i posredstvom drugih bio obaviješten o svim detaljima događaja Ašure.

 


[1] Mektelu Harazmi, sv. 1, str. 190.

[2] U časnom Kur'anu, kao i o drugim znamenitim poslanicima, u nekoliko ajeta se govori o pobožnosti i izuzetnosti Jahjaa, a.s., a posebno u nekoliko ajeta sure Merjem. On je 21. godine po miladu zavjerom pokvarene vladareve kćerke Salume surovo ubijen.

[3] Musiru-l-ahzan, str. 20; El-Luhuf, str. 26.

  • 18 Septembra, 2019