Drugo obraćanje na dan Ašure

Drugo obraćanje na dan Ašure

Harazmi prenosi:

“Drugi Imamov govor na dan Ašure u Kerbeli odvijao se na sljedeći način: Nakon što su se obje vojske u potpunosti pripremile, a zastave Omera Sa’da bile podignute, dok se širio zvuk doboša i truba, a neprijateljska vojska sa svih strana okružila šatore Husejna ibn Alija praveći prsten oko njih, Husejn ibn Ali je izišao između svojih vojnika, stao pred redove neprijatelja, od njih zatražio da ušute i poslušaju njegove riječi. Međutim, oni su i dalje dizali buku i galamu, a onda ih je Husejn ibn Ali sljedećim riječima pouzvao da se utišaju:

‘Teško vama! Zašto ne slušate da biste čuli moje riječi kojima vas pozivam sreći? Ko god mene slijedi, sretan je i zadovoljan, a ko god mi se usprotivi, propao je, a vi ste se svi pobunili i uzoholili i protivite se mojoj naredbi da poslušate moje riječi. Da, pod utjecajem zabranjenih (haram) poklona koje ste primili i zbog zabranjene (haram) hrane i zalogaja kojima su napunjeni vaši stomaci, Bog vam je tako zapečatio srca. Teško vama! Zar nećete ušutiti?’

Kada je Imam, s.a., ovo izgovorio, vojnici Omera Sa’da su počeli prigovarati jedan drugom što ne ušute i onda su se stali podsticati da saslušaju Imamove riječi. Pošto je među redovima neprijatelja zavladala tišina, Imam je u nastavku svog govora rekao sljedeće:

‘O ljudi! Neka vas je sram i stid zato što ste me s velikim ushićenjem pozvali sebi u pomoć, a onda, kada sam dao pozitivan odgovor na vaše pozive i brzo krenuo prema vama, mačeve, koje ste namijenili nama, upotrijebili ste protiv nas te vatru smutnje, koju je naš zajednički neprijatelj potpalio, rasplamsali protiv mene. Ustali ste u podršku i pomoć vašim neprijateljima protiv vašeg predvodnika, a da taj neprijatelj nije načinio nijedan pravedan korak u vašu korist niti vam dao nadu u dobro, osim zabranjenih (haram) slasti ovoga svijeta koje vam je dao i ponižavajućeg i ništavnog života kojem ste se okrenuli. Malo mira! Teško vama kada ste se od nas okrenuli i izbjegli da nam pomognete, mada nismo načinili nikakvu grešku niti ste kod nas primijetili neispravan stav i ubjeđenje. Onda kada su mačevi bili u koricama, srca mirna i stavovi čvrsti, sa svih strana ste, kao skakavci, hrlili prema nama i kao leptiri se spuštali sa svih strana. Lica vam se zacrnila, jer ste vi poniženje umeta i dno onih najpokvarenijih, koji su Kur'an bacili za leđa. Ispali ste iz sline šejtanove, vi zločinci, koji iskrivljujete Knjigu i zatirete sunnet jer ubijate potomke Poslanika i uništavate generaciju nasljednika. Vi ste od roda kopiladi, mučitelji vjernika, lakrdijaši koji ismijavaju i obezvrjeđuju Kur'an.’”

“I vi ste se sada oslonili i povjerenje ukazali Ibn Harbu i njegovim sljedbenicima, a odustali ste od pomaganja nama. Da, tako mi Boga! Beskorisnost i izdaja vaše su istaknute osobine, na kojima su utemeljeni vaši damari i korijeni i vaša loza ih je naslijedila, a vaša srca su odgajana s tim pokuđenim navikama i grudi su vam se srodile s njima. Vi ste kao ono nečasno voće koje zapne u grlu namučenog vrtlara.

Prokletstvo Božije na kršitelje sporazuma koji ga, nakon što su ga utvrdili i istrajavali na njemu, krše. Vi ste Boga uzeli kao svjedoka svog sporazuma, a tako mi Boga, upravo ga vi kršite. Znajte da me je taj ološ (Ibn Zijad) stavio između dva puta, mača i poniženja, a daleko od toga da ja pristanem na poniženje. Jer Bog, Njegov Poslanik i vjernici zaziru od toga da mi prihvatimo poniženje. Čast naših majki i ponos i plemenitost duša naših očeva ne odobravaju da poniznosti pred ološem damo prednost u odnosu na plemenito i časno žrtvovanje. Znajte da sam ja, s ovom malom grupom prijatelja, spreman na džihad.”

Onda je Imam, s.a., izrekao ovu pjesmu:

“Budemo li pobjednici – i prije bili smo,

da će nas porazit – uplašeni nismo.

Zlobnici se naši koristi nadaju,

ali i njih njihovi zlobnici čekaju.

Kad kamila smrti s jednih vrata odlazi,

to znači samo da na druga dolazi.”

Zatim je rekao:

“Znajte, tako mi Boga, nakon ove bitke uživat ćete u ispunjenju svojih želja onoliko koliko je potrebno da jahač uzjaše na svoga konja, a onda će vas mlin događaja zavrtjeti i izbezumiti kao vratilo mlinski kamen, jer to je zavjet koji mi je moj otac Ali prepričao od moga djeda, Poslanika Božijeg. Prema tome, pružite ruke svojim saveznicima i, nakon što vam je sve razjašnjeno, izvršite svoju neispravnu odluku u vezi sa mnom i ne dajte mi vremena. Ja se oslanjam na Boga, koji je moj i vaš Gospodar, jer je sve što se kreće u Njegovoj moći i moj Bog je s pravim putem.”

Zatim je Imam, s.a., podigao ruke prema nebu i ovako prokleo vojnike Omera Sa’da:

“Bože moj! Uskrati im kišne kapi i pošalji im teške godine kao godine Jusufove i za gospodara im dovedi podmuklog slugu da ih zasiti gorkom posudom poniženja i sramote i ne ostavi nikoga među njima nekažnjenog. Za ubistvo ubijaj ih i za udarac ih udaraj. Osveti im se za mene, moju porodicu i moje sljedbenike, jer su negirali našu vjeru i pred neprijateljem nas ostavili bez pomoći, a Ti si naš Gospodar, na tebe smo se oslonili i Tebi ćemo se vratiti.”

Važne činjenice u ovom obraćanju

Ovaj govor imama Husejna je poput ostalih govora potrebno tumačiti i objasniti jer on sadrži važne zaključke i poučne lekcije, o čemu se mogu pisati čitave knjige. Imam Husejn u značajnom dijelu ovog govora kori Kufljane, osuđuje njihovu iznevjeru i spominje kako su oni zbog velikih zločina Umejada tražili utočište kod njega te navalili na njega sa svojim izaslanicima i pismima, a onda su se odjednom promijenili i ostavili ga, stali na suprotnu stranu podržavajući zločince Umejada, dok su sablje, koje su iz Poslanikove porodice imali u svojim rukama, upotrijebili protiv Poslanikovog unuka i rasplamsali vatru koju neprijatelj bio pripremio protiv Poslanikovog potomka.

Imam Husejn je korio Kufljane sve dok nije rekao:

“Da, tako mi Boga! Beskorisnost i izdajstvo su vaše istaknute osobine na kojima su utemeljeni vaši damari i korijeni i vaša loza ih je naslijedila, a vaša srca su odgajana s tim pokuđenim navikama i grudi su vam se srodile s njima. Vi ste kao ono nečasno voće koje zapne u grlu namučenog vrtlara.”

U uvodu ovog govora imam Husejn njihovu zastranjenost i skretanje s puta odustajanjem od pomaganja svom Imamu i poglavaru i podržavanjem starih neprijatelja islama, smatra plodom nedozvoljene hrane kojom su punili svoje trbuhe. U vezi s njim samim na raskrsnici života u poniženju i ponosne smrti jasno i nedvojbeno govori: “Daleko je od nas poniženje.” Potom je Kufljanima nagovijestio sramnu i nesretnu budućnost i proklinjao ih tražeći od Svevišnjeg Allaha da dadne vlast Sekifijskom dječaku nad njima. Ukazat ćemo posebno na sljedeće:

Uticaj nedozvoljene hrane na skretanje s pravog puta

Sigurno je da svaki grijeh, ukoliko ne bude popraćen pokajanjem i povratkom, može imati uticaj u skretanju s puta i nastajanju zastranjenosti, ali u odnosu na ostale grijehe, uzimanje nedozvoljene hrane ima više uticaja u zastranjenosti misli i skretanju s pravog puta. Upravo zbog toga je u islamu naređeno da se ove obaveze trebaju pridržavati ne samo odrasli, već i djeca, čak i majke koje će ih tek roditi. Iako djeca nisu ni svjesna ni dužna izvršavati vjerske obaveze, uticaj hrane je ključan u njihovoj misaonoj i psihičkoj strukturi. Stoga vidimo da Husejn ibn Ali u prvom dijelu ovog govora suprotstavljanje Kufljana i njihov inat koji ide dotle da čak nisu spremni ni poslušati njegov govor, objašnjava na ovaj način: “I vaši trbusi su napunjeni haramom pa je Svevišnji Allah zapečatio vaša srca.” Jer su oni dugi niz godina, zbog poraza imama Alija i izoliranja imama Hasana s političke scene, mnogo nedozvoljenog novca u obliku darova i poklona primali od Muavije i hranili se tom nedozvoljeno stečenom imovinom. Upravo uticaj te hrane pocrnio je njihova srca, zaslijepio im oči i zaglušio uši da ne mogu slušati, vidjeti i shvatiti istinu.

Snaga islama protiv islama

Druga važna stvar u ovom govoru jest skretanje pažnje Kufljanima na činjenicu da su oni sabljom koja pripada Poslanikovoj porodici ustali protiv njih i da su snagu koju im je islam podario upotrijebili protiv islama. Ova činjenica i prethodna napomena, izrečeni na Kerbeli i u vrijeme suočavanja i borbe između istine i neistine na dan Ašure, ne odnose se samo na posebno, određeno vrijeme ili ograničen prostor, već su to činjenice koje ljudi susreću kroz historiju u svim borbama između istine i neistine. To se vidi i u našim savremenim dešavanjima: naspram podrške većine Iranskog naroda islamskoj republici i ukidanju moći vlasti sadašnijh “Umejada”, jedna skupina lukavih i dvoličnih, a to su oni koji su izrasli iz nedozvoljene imovine, suprotstavlja se i bori protiv ovog pokreta koji nema premca u historiji islama. “Da, pod utjecajem zabranjenih (haram) poklona koje ste primili i zbog zabranjene (haram) hrane i zalogaja kojima su napunjeni vaši stomaci, Bog vam je tako zapečatio srca.”

 “… vi ste mačeve, koji su pripadali nama, upotrijebili protiv nas i vatru smutnje koju je naš zajednički neprijatelj potpalio, rasplamsali protiv mene. Ustali ste u podršku i pomoć vašim neprijateljima protiv vašeg predvodnika.”

Nepobjediva volja

Treća stvar u ovom govoru je zauzimanje čvrstog stava, pokazivanje nepobjedive volje i odbijanje svakog vida poniženja. Imam Husejn je jasno pokazao da on neće promijeniti svoj stav ni pred sabljama, kopljima, pod kopitama neprijateljskih konja, niti će se dvoumiti da odabere smrt naspram poniženja. “Daleko je od nas poniženje.”

Po mišljenju autora, bolje bi bilo da umjesto crvene zastave koja je postavljena na časnom kubetu mezara imama Husejna, s.a., ova rečenica stoji na neonskoj tabli u crvenoj boji, jer bi tako efikasnije i jasnije pokazala nezavisnost i ljubiteljima povećala moć, a neprijateljima ulila još više slabosti. Husejn ibn Ali je stao naspram jakog, nemilosrdnog i krvoločnog neprijatelja, koji je, šta god je mogao, učinio protiv njega i njegove porodice, i jedina snaga koja je mogla poraziti takvog neprijatelja bila je nepobjediva volja i duh odbijanja svakog poniženja imama Husejna, koji je naspram strijela, sablji i kopalja neprijatelja govorio:

“Budemo li pobjednici – i prije bili smo,

da će nas porazit – uplašeni nismo.

Zlobnici se naši koristi nadaju,

ali i njih njihovi zlobnici čekaju

Kad kamila smrti s jednih vrata odlazi,

to znači samo da na druga dolazi.”

Šejh Kazim je rekao:

 قَـدْ غَـيَّرَ الـطَّعْنُ مِـنْهُم كُلَّ جَارِحَةٍ      إِلَّا الـمَـكَارِمَ فِـي أَمْـنٍ مِـنَ الـغَيرِ

“Koplje neprijatelja na tijelu im može uništiti sve,

ali plemenitost i velikodušnost njihove duše ne.”

Kada je on pisao ove stihove, neko od njegove rodbine je sanjao hazreti Fatimu, s.a., da mu je rekla: “Idi i uzmi ove stihove od šejha Kazima.” Iako ovaj nije bio u dobrom odnosu sa šejhom Kazimom, došao je do njega i rekao: “Šejh, jesi li ti napisao ove stihove?” Šejh je odvratio: “Jesam, ali ja to nisam ni pred kim čitao. Kako ti znaš za to?” Ovaj je rekao da mu je hazreti Fatima u snu pročitala te stihove i rekla mu da ode do njega.

“Koplje neprijatelja na tijelu im može uništiti sve,

ali plemenitost i velikodušnost njihove duše ne.”