Krasni muhabet doktora i šejha (5)
Mut'a, privremeni brak
Š: Dobro, postavit ću kratko pitanje. Zašto smatrate privremeni brak dozvoljenim, kada je to vrsta bluda, a vi ga čvrsto branite?
D: Kao prvo, privremeni brak nije blud.
Š: Kako nije blud, kada mi znamo da žena koja svaki dan može biti na nečijem raspolaganju ne čini ništa drugo do li blud.
D: Ne bi bilo loše da ja objasnim šta je to privremeni brak. Uvaženi šejh zna da u stalnom braku pomoću nekoliko riječi koje se izgovaraju prilikom sklapanja braka, dvije osobe koje su jedna drugom zabranjene postaju dozvoljene.
Š: Tačno tako. To je tako u stalnom braku i za to postoje određeni uvjeti.
D: I u vezi sa privremenim brakom je isto. Dakle dvije osobe moraju postati dozvoljene jedna drugoj putem određenih riječi. Ukoliko je usmena forma sklapanja trajnog braka blud i svi muževi i žene čine blud, onda u tom slučaju i privremeni brak je blud.
Š: Ali stalni brak ima suštinsku razliku od privremenog.
D: Možete li mi reći koje je to razlika?
Š: Prva razlika je to što u islamu nije dozvoljeno. Druga je to što žena svaki dan može biti nečija žena.
D: O dozvoljenosti ćemo kasnije ali što se toga tiče da svakog dana žena može biti nečija žena, to uopšte nije tako. Jer ukoliko žena sklopi privremeni brak sa čovjekom, nakon što istekne privremeni brak, onda minimum mora sačekati jedno mjesečno pranje da bi mogla ponovo stupiti u brak. Dakle nije tako da svako večer može s drugim muškarcem sklapati privremeni brak.
Š: Ali, nama su drugačije kazali.
D: Od ovog ne može drugačije biti. Jer ukoliko ne bude ovako onda to i mi smatramo bludom.
Š: Drugo je to što taj brak nema nikakvog uvjeta.
D: Ovaj brak ima brojne uvjete.
Š: Naprimjer.
D: Prvo, za privremeni brak mora obavezno da se odredi trajanje braka.
Drugo, kada se završi određeno vrijeme trajanja za privremeni brak ili trajni brak ili novi privremeni brak, nije jedan dan ili jedan mjesec ili godina, već nakon isteka određenog vremena, tada se okončava brak, a žena mora obavezno čekati jedno mjesečno pranje kako bi mogla sklopiti novi trajni ili privremeni brak.
Treće, žena u ovom braku nije nasljednica, no ukoliko se rodi dijete u njemu, ono poput ostale djece ima udjela u naslijeđu svoga oca, čak i ukoliko bi se dijete rodilo nakon isteka privremenog braka. U trudnoći, žena može tražiti izdržavanje, jer u tom periodu ona ne može stupiti u brak sa drugom osobom.
Četvrto, u toku privremenog braka, žena je poput žene u trajnom braku, s razlikom što zbog uzimanja mehrije, čovjek nije obavezan da je izdržava.
Š: Ima li još?
D: Da, mislim da je ostalo još četiri pet pravila. Međutim, vidjeli ste da to nije onako prosto kako vi mislite.
Š: Prihvatam da privremeni brak ima uvjete i pravila.
D: Dobro, vratimo se i pogledajmo da li je privremeni brak šiijska novotarija ili je pak privremeni brak u islamu postojao za vrijeme Poslanika, ali ga je sistem halifetluka i ashabluka izbacio iz islama.
Š: Na osnovu našeg fikha privremeni brak u islamu nije dozvoljen.
D: Privremeni brak je bila islamska stvar koja je postojala za vrijeme Poslanika a zabranjena je u vrijeme Omera i to njegovom naredbom. Tako da ne možemo kazati kako su ljudi za vrijeme Poslanika činili blud – da Allah sačuva.
Š: Privremeni brak za vrijeme Poslanika nije bio tako jasno akutelan kako vi to govorite. Ukoliko je i bio onda je zabranjen u njegovo vrijeme ili poslije njega zato i jeste haram.
D: Naprotiv, privremeni brak i postoji da bi se udaljilo od bluda, jer u principu ko ide za privremenim brakom cilj mu je da ne čini haram a pošto nema uvjete trajnog braka, umjesto harama on se okreće drugoj dozvoljenoj stvari.
Š: U svakom slučaju ovo među ostalim muslimanima nije u opticaju osim kod šiija.
D: To što ostali mezhebi ne prakticiraju privremeni brak nije dokaz da je on haram.
Š: Ali to je neprihvaćeno kod svih muslimana.
D: Da li prihvatate da je u skladu sa postojećim hadisima u šest hadiskih Sahiha svaka novotarija zabluda?
Š: Da, sigurno je tako.
D: Da li imamo i dobru novotariju?
Š: Da, upravo ona novotarija za koju Omer kaže da je ustanovio dvije lijepe novotarije.
D: Zar to nije oprečno Poslanikovim riječima kada kaže: “Svaka novotarija je zabluda.”
Š: Na kraju krajeva, Omer je Poslanikov halifa, njegovim riječima mora se pokoravati.
D: Čak i ako su suprotno Poslanikovim riječima?
Š: Ne, ne ako su suprotne.
D: Uvaženi šejhu, pogledajte laptop. Muslim u svom Sahihu, u Kitabu-l-hadžu, u poglavlju o dozvoljenosti privremenog braka, sv. 2, str. 897, prenosi da je Omer rekao: “Dvije mut'e su bile za vrijeme Poslanika, a ja vam ih zabranjujem i kažnjavat ću zbog njih. To su mut'a žena i mut'a hadža.”
Ovaj slučaj zabilježen je i u sljedećim djelima. Tefsire Razi, sv. 5, str. 158; Džami'u-l-ehadis, Musned Omer Hattab, sv. 26, str. 358; Kenzu-l-ummal, hadisi 45722 i 31433. Ahmedov Musned, sv. 1, str. 351, Tefsir Razi, sura Nisa, sv. 1, str. 14, Sunene Bejheki, hadis 13948 i u spisku kojeg gledate ovaj hadis je naveden u vašim knjigama.
Š: Da, ovo je poznati hadis, svi ga prihvataju.
D: Da li je po vašem mišljenju ispravno da jedan halifa kaže kako je nešto bilo dozvoljeno za vrijeme Poslanika ali da on to čini haramom?
Š: Ako hoćeš istinu, nije ispravno.
D: Dobro, sada jedan slučaj gdje ga nisu ubrojali u novotarije. U Sahihu-l-Buhariji, sv. 1, str. 228 i Muslim, sv. 1, str. 539 i kod drugih muhadisa stoji da je Poslanik uz ramazan nafilu klanjao u sobi. Nekoliko ashaba su s njim klanjali namaz. Poslanik je to primjetio, i izišao je govoreći: ‘Čuo sam šta radite. Ljudi namaze koji nisu obavezni nek klanjaju u kući: “Zaista najbolji namaz je namaz čovjeka u njegovoj kući.”
Š: Dobro, ali nakon Poslanikove smrti Omer je rekao da se teravija namaz obavlja u džematu.
D: Znači, ne fali ako su njegove riječi protivne Poslanikovim riječima?
Š: Naravno, bilo je bolje da ne klanjaju u džematu.
D: Ako dvije halife budu rekle suprotnu stvar, čije ćemo riječi prihvatiti?
Š: Ali ostali od četiri halife nisu rekli suprotno njemu.
D: Ali, šta da su rekli?
Š: Svakog je potrebno slijediti u njegovom vremenu.
D: Odlično. Znači Omer je rekao klanjajte teraviju u džematu, i svi su klanjali. Zatim je došao Ali i rekao u džematu nije ispravno, ali do danas niko to nije poslušao. I to u stanju kada postoji hadis, da se nafila obavlja kod kuće, i prirodno je bolje klanjati pojedinačno.
Š: Možda je ovaj slučaj obavljanja teravije u džematu zbog velikog poštovanja prema Omeru?
D: Znači poštovanje zauzima mjesto vjerskom zakonu?
Š: Ne, ne, morali su slijediti i Alijeve riječi.
D: Ali se to nije desilo.
Š: Jer Ali nije navaljivao.
D: Dobro, znači ko obavlja teraviju kod kuće to je ispravno.
Š: Da ispravno je, da ispravno je.
D: Halifa je rekao da se klanja u džematu, a vi kažete da neki mogu klanjati kod kuće, znači riječi halife nisu dokaz.
Š: Nemaju za mustehab namaz.
D: Pa kako da je za privremeni brak, zabrana postala obavezna za svakog?
Š: Ta tema se razlikuje.
D: Kakve razlike. Plus što je pitanje teravije individualna stvar, a pitanje privremenog braka je društveno pitanje, i kako je Ali, a.s., kazao da privremeni brak nisu zabranili u islamskom svijetu se ne bi činio blud.
Š: Da, da je mut'a s ovim uvjetima bila slobodna, blud bi bila rijetkost.
D: Dobro, dakle prihvataš da je mut'a za vrijeme Poslanika bila dozvoljena?
Š: Poslije je zabranjena. Pošto imamo hadis: “Ono što je Muhamed dozvolio dozvoljeno je do sudnjeg dana, ono što je Muhamed zabranio zabranjeno je do sudnjeg dana.”
D: Dobro, pogledajmo u hadise u vašim knjigama koji pokazuju da je mut'a u vrijeme Poslanika bila dozvoljena a u vrijeme Omera zabranjena.
Š: Govorite s takvom sigurnošću, da smo imali toliko hadisa pa naši alimi ne toliko žestoko pričali protiv nje.
D: Pogledajmo laptop:
U Sahihu-l-Muslimu, knjiga o braku, poglavlje O mut'a braku, hadis 810, 1022 i 1023, tamo piše da je Džabir ibn Abdullah bio na umri. Ušli smo u njegovu kuću. Ljudi su postavljali pitanja pa je na red stigla i mut'a. Rekao je: “Ženili bismo se nekoliko dana za šaku hurmi i brašna za vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.a., i za vrijeme Ebu Bekra, sve dok takav brak Omer nije zabranio u slučaju Amra ibn Hurejsa.” Ovaj hadis je zabilježen i u Ahmedovom Musnedu, sv. 3, 380, hadis 429, 438,439.
Š: Ovi hadisi su sahih.
D: Pa ako su sahih zašto istrajavamo u tome da je haram ono što su dozvolili Allah i Poslanik?
Š: Mi kažemo da je Poslanikov halifa poput Poslanika, i kada on nešto naredi to se mora poštovati.
D: Ispravno, ali, pod uvjetom da riječi halife nisu suprotne riječima Poslanika i posebno Božijoj odredbi.
Š: Gdje je to Bog diretkno naredio? Sada ste rekli da je za vrijeme Poslanika bila dozvoljena.
D: Allah, dž.š., u suri Nisa ajet 24 kaže: Pa nakon što imate uživanje od njih, dajte im obavezno darove njihove. Ovaj kur'anski ajet govori dajte novac i okoristite se, a u hadisu stoji da je Džabir rekao da su sklapali mut'u sa šakom hurmi i brašna.
No važno je da mi vjerujemo to da kao i u mnogim drugim ajetima nije spomenuto ono prije i poslije odredbe, što nije bilo ni neophodno. Na isti način kao što nije spomenuta verbalna forma stupanja u stalni brak, tako ni ovdje za privremeni brak nije nije spomenuta – siga – verbalna forma pri sklapanju braka koja je obavezna da se učini, kao što nisu spomenuti ni uvjeti nakon mut'e koji moraju biti poštovani.
Š: Zar ovaj ajet nije dokinut?
D: Ne, nije tako. Jer na laptopu vidimo da u Džamiu-l-bejanu Taberi u komentaru ovog ajeta u broju 9042 navodi: “Muhamed ibn Musena prenosi od Muhamed ibn Džafera a on prenosi od Šu'be od Hakema da ga je pitao o ovom ajetu, da li je dokinut. On reče da nije. Hakem reče: “Rekao je Ali, a.s., da Omer nije ovo zabranio, blud bi činio samo nesretnik.”
Ibn Ašur u Et-Tahrir ve-t-tenviru navodi da je Ibn Abbas rekao: “Nije nakon njega objavljeno dokidanje.” U Tefsiru Nišaburi i u El-Muhariru-l-vedžizu, poglavlje 24, svezak 2/104 Ibn Atijje prenosi da je Aiša rekla: “Trajni brak se ne sklapa sa određivanjem trajanja i otklanjanjem talaka i ideta i naslijeđivanja. Čovjek će oženiti ženu s dva svjedoka i dozvolom skrbnika do određenog roka, i da među njima nema naslijeđivanja i da joj da ono što se dogovore. Kada istekne vrijeme, nema prava nad njom i slobodna je… ne bude li djeteta dozvoljena je drugome.”
Š: Pa to su oni uvjeti koje ste nabrojali.
D: Ovo su uvjeti u vašim knjigama. I to su Aišine riječi, dakle riječi jedne žene, a žena je osjetljiva što se tiče privremenog braka.
Š: Toliko braniš mut'u, koliko si puta to učinio?
D: Ja sam oženjen i nisam nijednom učinio mut'u, jer po mom mišljenju mut'a je za rješavanje problema onih koji nemaju uvjeta za trajni brak. I razlika je u tome kad je nešto dozvoljeno i kada je obavezno. A i riječi halife nakon Omera su zabilježene u vašim knjigama, pa Ali, četvrti halifa kaže: “Da Omer nije zabranio mut'u, blud bi činio samo nesretnik.”
Ili u Taberijevom Džamiu, na str. 190 stoji da je u nekim kiraetima ovog ajetu učeno: Pa nakon što imate time uživanje od njih do određenog vremena, i da je Ibn Abbas tako učio a Mudžahid kaže da svi ljudi rade nasuprot ovog ajeta.
U tefsiru Ibn Kesira, 2/170 stoji da je Abdullah ibn Mes'ud prenio da su bili s Poslanikom u bojnom pohodu. Pošto žene nisu išle s njima, htjeli smo se kastrirati, Poslanik je to zabranio i rekao da se ženimo na određeno vrijeme. Zatim Abdullah ibn Mes'ud citira ajet: O vjernici, ne uskraćujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio, samo ne prelazite mjeru, jer Allah ne voli one koji pretjeruju. (Maide, 87)
Š: Ima ovih primjera ali većina ne postupa tako pa čak i ne znaju za to da je čak Aiša prenijela hadis o tome i da to nije ubrojano u blud.
D: No, djelo većina ne može negirati postojeću zbilju, zato i jesam naveo dokument od Aiše.
Š: Važno je to, jer prenošenje hadisa o ovoj temi i to od Aiše, doimalo se nevjerovatnim.
D: Ako Bog da, vi prihvatate da je islam vjera koja ima načine za rješavanje čovjekovih problema u različitim uvjetima.
Š: Da, svakako – Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate.
D: Dobro, kako onda da Bog i Poslanik nisu ostavili olakšanje za određeni broj ljudi koji imaju problema stupiti u trajni brak. Allah, dž.š., je dozvolio da gladan čovjek u mjeri nužde jede od lešine, pa kako je moguće da za ovaj važan ljudski nagon kojem čovjek pridaje veliki značaj nije ništa osmislio.
Š: Ova posljednja rečenica je veoma važna, da je Bog osmislio rješenje za svaki uvjet svojim robovima.
D: Danas je većina muslimanskih studenata iz islamskih država koji studiraju po zapadu za rješenje svojih tjelesnih potreba primorana stupati u stalni brak sa hrišćankama ili pak činiti blud, u stanju kada se to lahko može rješiti privremenim brakom.
Š: Upravo tako u vezi intelektualaca i ljudi obrazovanih na zapadu govori se o tome da većina njih koji se ožene sa ženama sa zapada nemaju uspješan život, na način da ih na kraju žene odvlače u svoje domovine.
D: Niko ne poriče Božiju i Poslanikovu pažnju prema ljudima, ali kažu Omer je zabranio i rekao da je to lijepa novotarija. Čak da i nije bilo ovih dokaza, ajeta i hadisa koje smo spomenuli, već samo činjenica da je privremeni brak prekinut Omerovom novotarijom bilo bi dovoljno da je mut'a dozvoljena.
Š: Tačno, a ko istinitije zbori od Allaha i Poslanika. Kada je ajet konkretan a i nema ajeta koji je dokinuo tu dozvolu. Uz ovaj razgovor i s pitanjem da li Poslanikov halifa može dati fetvu suprotnu djelu koje je kod Poslanika bilo dozvoljeno, moramo prihvatiti da ste u pravu vi i oni alimi koji vjeruju da je mut'a dozvoljena.
D: Hvala Allahu, ispostavilo se da slijedimo ajete i Poslanikov sunet. U svakom slučaju zahvalan sam vam što uvijek kada stignemo do istine vi je prihvatite.
Š: Moramo prihvatati istinu, jer tema je čovjekov ahiret. Ukoliko stignemo do neke istine ali je ne prihvatimo, šta ćemo reći na Sudnjem danu svome Gospodaru? Jer jedna od osobina riječi muttekin u ajetu – lilmuttekin – jeste prihvatanje istine, zato Kur'an i jeste uputa za one koji prihvataju istinu.
D: Potpuno ispravno i ja se zahvaljujem Allahu što vi prihvatate ova objašnjenja.
Š: Uz sve ove argumente, hadise i ajete kako bih se mogao suprotstaviti tako očitoj istini?
D: Hvala. Uskoro će namaz. Ako Bog da, sutra poslije podne namaza nađemo se kod Džebrailove kapije.
Š: Inšaallah.
Događaj u Mekki 1987. godine
Nakon namaza došao sam u hotel, ručao sam u društvu prijatelja i kratko smo razgovarali o slučaju iz 1987. godine u Mekki. Hadži Abas je te godine bio u Mekki. Opisivao je kako su iranske hadžije u mirnim protestima održavali program odricanja od mušrika. Ovaj se program svake godine održava u Mekki 6. zi-l-hidžeta. I ja sam lično tome prisustvovao 81. i 82. godine i svjedočio sam koliko se tu osuđivala Amerika i “izrael”.
Hadži Abas je objašnjavao kako je 87. godine nakon govora, po običaju ceremonija tekla kao i svake godine. Hadžije su iz posljednjih safova krenule prema mesdžidu-l-haramu. Ja sam bio negdje u srednjim redovima. Kada je masa stigla do mosta Hadžun, odozgor s mosta jedan broj siguronosne službe Arabije su kamenjem, drvima i svim što im je bilo pri ruci bacali i udarali po glavama Iranaca među kojima je bilo hadžija i iz drugih zemalja. S druge strane masa iza leđa, ne znajući šta se dešava na pročelju je navaljivala. Prema tome ljudi u prvim redovima bili su pod pritiskom s dvije strane. Jedan od strane saudijske policije sa kamenjem, štapovima i vatrenim oružjem iz kog su pucali a s druge strane pritisak od hadžija koji su dolazili s leđa. Kada je zvuk pucnjave postao žestok jedan broj je pobjegao. Žene su uglavnom zaglavile pod nogama. Sve ulice su bile oblivene krvlju. Mrtva tijela su bila nabacana jedna po drugim. I ja (hadži Abas) iako sam sepahovac, dakle vojnik i bio sam tjelesno jak, bio sam pao na zemlju. Nekoliko minuta sam bio bez svijesti. Oko mene je bilo mnogo leševa od kojih su mnogi umrli usljed gušenja. Koliko god sam mogao upirao sam svom snagom da se podignem. Uz jedvite jade podigao sam nekoliko žena koje su još uvijek bile žive, a ranjene. I otišao sam prema hotelu. Prolazio sam pored leševa. Osjećao sam se veoma loše. Nisam znao kako da se smirim. U ratu smo donosili mnoštvo šehidskih tijela sa fronta u pozadinu, ali ovdje nisam mogao učiniti ništa. Jedina reakcija koju sam mogao pokazati bio je plač. Ne za onima koji su pali kao šehidi već zbog sebe jer nisam mogao baš ništa učiniti. U tom stanju razmišljao sam o Bogu kakvu će nagradu dati ovoj grupi poginulih, zatim sam razmišljao o tome kako je Allah, dž.š., dao da kerbelske ubice još ovdje osjete mali dio kazne za svoja djela od ruke Muhtara, pa ko će pokazati saudijcima njihovo? Uplakanih očiju se smirih jer ne mogu ništa učiniti, bukvalno ništa. Usput su ležali ili šehidi ili su se oko poginulih okupili najbliži žaleći i tugujući za njima, a neki su nosili ranjene. Na kraju, stigoh u hotel. Svi su bili tužni. U tom događaju više od 450 nevinih iranskih hadžija je izgubilo život na sigurnoj zemlji Mekke u svetom mjesecu zu-l-hidžetu naredbom američkih i cionističkih faktora.
Detalji koje je hadži Abas opisivao nisu za pisanje, čak nemam snage još jednom ih čuti a nekmoli napisati ih.
U tome nas direktor karavane upozna s čudnim tokom koji svjedoči o tome koliko daleko su saudijci od vjere. Kaže 92. godine, znači pet godina nakon tog događaja, hadžije su ponovo došle u Mekku. Jedna iranka se obratila osoblju u Mekki, rekavši da je i ona bila u onom događaju 87. godine. Ranjena je i sakrila se u jednoj kući blizu mosta. Nakon što je događaj završen, kada je htjela izići iz kuće i vratiti se u hotel, nažalost, vlasnik kuće koji je bio šejh i imao nekoliko žena, nije dozvolio da iziđe već je zatočio u kući i zadržao me do kraja hadža. Nakon što su dani hadža završeni, prozvao me svojom ženom i nije mi dozvolio da se koristim telefonom. Na silu me učinio svojom ženom i s njim sam dobila troje djece. No, ove godine pošto su Iranci došli na hadž uspjela sam pobjeći iz kuće i doći ovdje da tražim pomoć da me spasite, jer u Iranu imam muža, djecu, porodicu.
Direktor karavana reče da je uz velike napore nabavio pasoš za tu ženu i da je uz ostale iranke iz Džede otišla u Iran.
Šta su tih pet godina njen muž i djeca u Iranu sve radili i pretrpjeli nismo upoznati s tim. Vjerovatno su mislili da je i ona poginula. Ovo je samo jedan slučaj za koji smo saznali, a ona je bila snalažljiva žena i uspjela je pobjeći. Vjerovatno je bilo još sličnih slučajeva. U svakom slučaju ovo je katastrofalno i uvijek će biti crna mrlja u dosijeu saudijaca.
Nakon što sam čuo sve ove priče i opise nije mi bilo ni dočeg osim da spustim glavu na zemlju i pokušam malo odspavati.
Kada sam se probudio, rekao sam im da sam u to vrijeme ja bio u Engleskoj i da smo poduzeli dobre mjere od kojih je najvažnija organiziranje protesta u Londonu gdje sam po običaju ja imao megafon u ruci i izgovarali smo parole protiv saudijaca, amerike i izraela. Žar koji su ljudi imali za taj protest bio je veći od svih ostalih defilea, čak i od godišnjeg defilea povodom rata.
Napokon, nakon što smo odslušali ovu gorku priču, ispili smo još gorčiji čaj i krenuli u harem na namaz, nakon toga smo došli na večeru i s hanumom izišao u tržnicu.