Blagoslovljena Poslanikova, s.a.v.a., ženidba

Blagoslovljena Poslanikova, s.a.v.a., ženidba

Ličnost poput Muhammeda, koji je bio iznad svih, trebala se oženiti ženom koja bi mu odgovarala, tj. koja bi bila usklađena s njegovim velikim ciljevima i vrijednostima i izdržljiva u teškoćama i nedaćama. U to vrijeme ni jedna žena osim Hatidže nije bila dostojna ove važne obaveze da bi bila Muhammedova supruga. Božije htijenje je tako odlučilo. Zato se Hatidžino ljubazno srce okrenulo i priklonilo njemu.

Hatidža je bila najistaknutija žena Kurejšija po čednosti i veličini. I po bogatstvu i po ljepoti bila je iznad svih. U vrijeme džahilijeta imala je nadimak Tahira, što znači čista, poglavar žena Kurejšija. Velikani iz njenog plemena pokazivali su veliko interesovanje za nju. Svaki od Kurejšijskih velikana je prosio Hatidžu i bili su spremni dati mnogo imovine. Hatidža, nadarena velikom mudrošću i sposobnošću pravilnog procjenjivanja, nije prihvatila nikog od njih,[1] već je, svjesna da Muhammed posjeduje plemenitost lijepe ćudi, pohvalne vrline i visoke vrijednosti, ona prihvatila njega i izrazila želju da uđe u prostranstvo njegove veličine i časti ponudivši mu brak.

Mnogi historijski dokazi potvrđuju činjenicu da je Hatidža prva izrazila želju za brakom s Muhammedom, pa je Ebu Talib s nekoliko Kurejšija otišao da je isprosi od njenog staratelja, njenog amidže Amra ibn Eseda. Ovaj događaj, kako je poznato, dogodio se petnaest godina prije poslanstva.

Ebu Talib je, pored ostalog, na tom susretu rekao i ovo: “Zahvala dostoji Gospodaru ove kuće, Onome koji nas je stvorio od roda Ibrahima i Ismaila, nastanio nas u Svom zaštićenom Haremu, učinio nas vladarima ljudi i pripremio nam dobra i izobilje u zemlji gdje živimo. S kim god od Kurejšija da se uporedi, moj bratić je bolji. Iako ne posjeduje neko bogatstvo, ipak mu među ljudima nema premca niti sličnog. A imovina i bogatstvo nestaju i poput sjene se gube. Sada, eto, on ima naklonost prema Hatidži i ona prema njemu. Mi smo s njegovom saglasnošću i zahtjevom došli kod tebe da isprosimo Hatidžu. Koliki god da bude njen vjenčani dar, ja ću preuzeti… tako mi Gospodara Ka’be, on posjeduje obilnu sreću, univerzalnu i savršenu misao.”[2]

Hatidža je ipak preuzela vjenčani dar iz svoje imovine… Neki su se iznenadili i rekli: “Čudno! Žene na sebe preuzimaju vjenčani dar u korist muškaraca.” Ebu Talib se naljutio i u odgovoru na te riječi rekao: “Kad bi ti muškarci bili na stepenu mog bratića, žene bi željele da se udaju za njih dajući najskuplje i najvisočije vjenčane darove, ali pošto su poput vas, ni ne mogu, osim davanjem najvisočijeg vjenčanog dara, sklopiti brak s njima.”

Iz nekih izvora se može zaključiti da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., na sebe preuzeo Hatidžin vjenčani dar. Ne vidi se neki problem u tome ako je on to učinio posredstvom Ebu Taliba. Od Ebu Talibovih riječi na prošnji se može shvatiti visok položaj koji je uživao Muhammed u srcima ljudi i veličina i dostojanstvo Beni Hašima.

[1] Biharu-l-envar, sv. 16, str. 22.

[2] El-Kafi, sv. 5, str. 374; Biharu-l-envar, sv. 16, str. 5, preuzeto iz: El-Keššaf i Rebiu’-l-ebrar, također vidi Es-Siretu-l-halebijje, sv. 1, str. 139; Tarihu-l-Ja'kubi, sv. 2, str. 20; El-Evail – Ebu Hilal, sv. 1, str. 162.