Da li je Husejn, a.s., predodređenjem prisiljen na pogibiju
Da li je Husejn, a.s., predodređenjem prisiljen na pogibiju
Iz konteksta odgovora imama Husejna bratu Muhammedu Hanefiji, Umm Selemi, sestri Zejneb i iz drugih njegovih izjava moguće je razumjeti da su njegov ustanak, pogibija i zarobljavanje njegove porodice bili predodređeni i po Božijoj volji i da je Allah to tako želio, pa je njegova pogibija bila neizbježna, a on bio primoran i lišen volje.
Zanimljivo je da se ovakvo poimanje tog događaja čak pojavilo i u nekim krugovima vjerski obrazovanih ljudi jer kada bi se u diskusijama spomenuo šehadet imama Husejna, oni bi govorili:
“Pitanje imama Husejna i njegov slučaj razlikuje se od drugih. To je bilo Božije htijenje, jer je doista Allah želio da ga vidi ubijenog.”
Ako Božije htijenje i određenje u ovom slučaju znači to što su neki shvatili i pomislili, onda se tu javlja nekoliko dilema.
Kao prvo, ispada da šehadet imama Husejna nije imao neku veliku važnost i značaj i da su ovaj ustanak, nadljudsko zalaganje i nezamislivo veliko strpljenje i ustrajnost, pred kojim su ne samo ljudi nego i stanovnici nebesa ostali zapanjeni, manje vrijedni od šehadeta i požrtvovanosti nekog običnog čovjeka koji je svojom voljom odabrao šehadet, jer je takav čovjek svojom voljom odabrao taj put, dok je Husejn ibn Ali u odabiru svog puta bio prisiljen pred određenjem i nije mogao postupiti suprotno od Božijeg htijenja i određenja.
Drugo, ispada da ne treba osuđivati ili kuditi Kufljane i ubice Husejna ibn Alija, jer ako je njegova pogibija bila po Božijem htijenju, onda su, isto kao što je ubijeni bio prisiljen i lišen svoje volje, i ubice također bile lišene volje.
Odgovor
Razlog ovakvog shvatanja i zaključivanja je bilo to što su ovi ljudi zanemarili opseg značenja volje, htijenja i predodređenja koji su upotrijebljeni u različitim izjavama i govorima imama Husejna i umjesto da te pojmove shvate u pravom smislu, onako kako je imam Husejn želio, oni su ih shvatili u drugom značenju.
Objašnjenje
Božije htijenje i predodređenje ponekad se tiču bitka i postojanja, a ponekad šerijata i obaveze.
Kada je u pitanju prva vrsta htijenja i predodređenja, to je polje koje je izvan čovjekovog svjesnog djelovanja: on je tu lišen svoje volje i nema izbora; to su pitanje smrti, života, stvaranje nebesa, zemlje itd.
S druge strane, kad je u pitanju druga vrsta htijenja i predodređivanja, to znači da Svevišnji Allah izvršenje ili neizvršenje nekog djela smatra dobrim i želi ga te ga, po volji i predodređenjem, naređuje ili zabranjuje, ali uprkos ovom predodređenju i htijenju, naredbi ili zabrani, odabir činjenja ili napuštanja toga djela prepušta volji samih ljudi; to su šerijatski propisi, namaz, post, hadždž, džihad itd. Bog želi da se ove stvari izvršavaju, i da On nije htio, ne bi ih ni naredio.
Također, po Božijem htijenju i volji zabranjeno je činiti određene stvari, a da nije htio, On ih ne bi ni zabranio. Međutim, ova vrsta Božije volje i htijenja ne tiču se neposredno postajanja ovih stvari, već su, pored Njegove volje i htijenja, ova djela prepuštena volji i htijenju robova. Jedan primjer ove zbilje u Časnom Kur'anu je predstavljen na ovaj način:
إِنَّ ٱللَّهَ يَأۡمُرُ بِٱلۡعَدۡلِ وَٱلۡإِحۡسَـٰنِ وَإِيتَآىِٕ ذِى ٱلۡقُرۡبَىٰ وَيَنۡهَىٰ عَنِ ٱلۡفَحۡشَآءِ وَٱلۡمُنڪَرِ وَٱلۡبَغۡىِۚ يَعِظُكُمۡ لَعَلَّڪُمۡ تَذَكَّرُونَ
Allah zapovijeda pravdu i dobročinstvo i potpomaganje bližnjega, a zabranjuje razvrat, i ono što je ružno, i tlačenje! Da biste se opomenuli, Allah vas savjetuje. (En-Nahl, 90)
Prema ovom časnom ajetu, Svevišnji Allah želi pravdu, dobročinstvo, pomoć rodbini i uklanjanje svake vrste razvrata, pokvarenosti i osornosti među ljudima, i kao što je poznato, u samom časnom ajetu ovo Božije htijenje je izraženo u obliku zapovijedi i zabrana, čije ostvarenje je prepušteno odabiru i volji ljudi – Božiji robovi su ti koji biraju, žele ovo predodređenje i Božiju volju i ostvaruju ih. Ako im se budu i suprotstavljali, opet su slobodni jer ne postoji nikakva prisila u odabiru jedne od ove dvije opcije. Svevišnji Allah uz naređivanje i zabranjivanje samo davanjem savjeta i uputa poziva ljude u odabir ispravnog puta: Da biste se opomenuli, Allah vas savjetuje.
Nakon što smo pojasnili dvije vrste Božijeg htijenja i volje, vraćamo se našoj temi. Husejn ibn Ali, a.s., je procijenivši situaciju našao da je on pod Božijom zapovijedi Propisana vam je borba i znao je da treba voditi borbu. Govorio je da vlast Jezida nad muslimanima znači oprostiti se s islamom. On je, odvojivši se od svega što je imao, sebe, svoje prijatelje i djecu žrtvovao kako bi oživio islam i Kur'an koji su postepeno bili zaboravljani. Ovo je činjenica koju je Husejn ibn Ali predstavio u jednoj rečenici:
“Doista Allah želi da me vidi ubijenog i da njih (porodicu) vidi zarobljene.”
Ovo je to Božije htijenje, volja i određivanje, a Husejn je bio zadužen da ih provede. Ovo veličanstveno pitanje, koje ne samo da je kreiralo povijest, već je postalo i najveća historija u svjetskoj epopeji, ponekad je potvrđivano i u snu Allahovog Poslanika.
Imam Husejn je slobodno odabrao put šehadeta
Veličanstvo pokreta imama Husejna postaje nam još jasnije ako smo svjesni činjenice da on ne samo da je s gledišta Božije volje bio slobodan u odabiru svog pravca i od samog početka slobodno i svojom voljom i htijenjem odabrao svoj put, već i da je do samog šehadeta u svakom koraku i momentu imao mogućnost da odustane od svog putovanja prema Iraku i da, poput svih takozvanih mudrih velikana, iznese mnoga racionalna i vjerska opravdanja za to. Međutim, on je poremetio sve ove proračune i srušio sve temelje koji su drugi bili izlili, kada su svi pojednako, i prijatelji i neprijatelji, stari i mladi, žene i muškarci, na kraju ovog putovanja vidjeli poraz. On je sam stao naspram svih ovih mišljenja i teorija, pružio je otpor, pokazao ustrajnost te svjesno i obaviješten o svim detaljima koji će se desiti na tom putovanju govorio da Allah želi da ga vidi ubijenog. Nasuprot želji ljudi, Božija zapovijed, volja i htijenje u ovom posebnom momentu obavezali su imama Husejna da izađe na bojno polje i uprkos nedovoljnim snagama stane naspram moćnog neprijatelja. Prirodan ishod rata s ovako neuravnoteženim snagama bio je privremeni poraz, koji su svi i predviđali. Međutim, trajni rezultat u dugoročnom periodu će biti upravo ono što je Imam napisao u svojoj oporuci pri izlasku iz Medine:
“I doista sam ustao kako bih popravio stanje u ummetu svoga djeda.”
Ponovo naglašavamo da je on, kao i svaki drugi Božiji rob, koji ima obaveze naspram Njega, bio slobodan u odabiru ovog puta i u svakom trenu je mogao odustati i svojom šutnjom zaustaviti sva ona historijska dešavanja, ali on to nije učinio, jer je on Husejn, vođa, predvodnik i uzor za sve.
Nagovještaj o njegovom šehadetu
Postavlja se još jedno pitanje vezano za prethodno. Naime, s obzirom na to da je šehadet imama Husejna bio nagoviješten i da se i dogodio po tom nagovještaju i u skladu s vijestima koje je on dobio od svojih predaka, kakvu je vrijednost onda kao takav mogao imati?
U odgovoru na najkraći način možemo reći da je Svevišnji Allah znao da će se Husejn ibn Ali, u skladu s Njegovom zapovijedi, svojom voljom i odabirom pokoriti i sve što ima žrtvovati na Njegovom putu, kao i da prema Njegovoj odredbi neće pokazati ni najmanju neposlušnost. O tome je Svevišnji Allah obavijestio i Svog Poslanika, ali ovo Božije znanje i obavijest prije dešavanja događaja na Kerbeli nisu imali nikakvog uticaja na volju i odabir imama Husejna.
Kako bismo objasnili ovu činjenicu, navodimo jedan primjer: kada bismo neku Božiju zapovijed, kao što je na primjer namaz, svojom voljom i odabirom naumili izvršiti, a Svevišnji Allah, koji zna za ovu našu namjeru, unaprijed obavijestio svog Poslanika o tome, bi li ta obavijest imala i najmanjeg uticaja na našu volju i sam čin i bi li nam ovo Božije znanje, popraćeno obaviještavanjem Poslanika, oduzelo volju i odabir i prisililo nas na obavljanje namaza? Jasno je da ne bi.
Ukratko
Božije znanje i nagovještaj nisu uzrok nekog čina, već nagovještaj o stvarnosti koja nastaje ili ne nastaje po našoj volji i odabiru u budućnosti. Ovo Božije znanje, popraćeno obavještavanjem i nagovještajem o izvršenju nekih dužnosti i ispunjenju nekih odgovornosti, nije ograničeno samo na Husejna ibn Alija, već je Svevišnji Allah i Svoje poslanike i ostale Svoje evlije također obavještavao o svim ili nekim njihovim budućim obavezama i odgovornostima i kao znak zahvalnosti unaprijed ukazivao na njihovu požrtvovanost.
بَعدَ أَنْ شَرَطتَ عَلَيهِمُ الزُّهْدَ فِي دَرَجَاتِ هَذِهِ الدُّنْيَا الدَّنِيَّةِ وَزُخْرُفِهَا وَزِبْرِجِهَا، فَشَرَطُوا لَكَ ذَلكَ وَعَلِمْتَ مِنهُمَ الوَفَاءَ بِهِ، فَقَبِلْتَهُمْ وقَرَّبْتَهُمْ وقَدَّمْتَ لَهُمُ الذِّكْرَ العَلِيَّ وَالثَّنَاءَ الجَلِيَّ
“I nakon što si im naredio suzdržljivost u stupnjevima ovog niskog svijeta, njegovih ukrasa i uresa, pa su oni to prihvatili i vidio si da su ispunili taj uvjet pa si ih primio, učinio si ih bliskim Sebi i priredio za njih spomen uzvišeni i pohvalu jasnu.”[1]
[1] Odlomak iz dove Nudbe.
