Događaj na Kerbeli bio je bez premca u historiji
Sa sigurnošću može se reći da je historija ašure Imama Husejna, mir s njime, jedna od najsvjetlijih epizoda historije i to takva da nema premca. Nijedna ruka nije mogla ovaj historijski događaj iskriviti i zapisati drugačijim nego što je on uistinu bio, niti napisati detalje ove tragedije onako kao što se i desilo uz potpunu saglasnost, kao što su to uradili šejh Mufid, Taberi i Ebul-Feradž Isfahani. Rekli smo da je razlog to što je neprijatelj napravio veliku grešku i nesvjesno insitirao da se o dešavanjima s tog događaja govori u centru Hidžaza, tj. Medini jezikom zarobljenih članova Ehli-bejta, koji su sami svjedočili događaj na Dan ašure i mogli su ga više nego bilo ko drugi razjasniti, tumačiti i opisati. Sami su učinili da jednog dana Ali ibn Husejn na bazaru Kufe, drugoga dana u glavnoj džamiji u Damasku, a nakon nekog vremena i pokraj Medine, razgovara s ljudima i da ih tako unese u događaje kao da su sami bili na području Nejnave i prisustvovali na Dan ašure.
Onoga dana kada je Jezid zažalio zbog ovih događaja i shvatio koliko je velika greška bila dovođenje zarobljenih žena i djece u Kufu i Šam, te da bi bilo bolje da je njegov posao s Ehli-bejtom okončan šehadetom i da se nije išlo dalje, tj. da se nije davala prilika da se govori na bazarima i zajedničkim skupovima, bilo je isuviše kasno i nije bilo moguće da se riječi vrate u grudi, da se prizori koje su ljudi vidjeli i govori koje su čuli previde i prečuju, a da se osobe koje su glasno vikale na javnim mjestima i Poslanikovi potomci zbog kojih je objavljen ajet tathir ponovo smatraju nemuslimanima. Bilo je isuviše kasno da ljudi povjeruju u njihova huškanja i da smatraju dozvoljenim njihovo ubijanje. Poslanikov Ehli-bejt, koji, ako se nađe u nedaći, za razliku od većine ljudi, nastoji je prikriti i sakriti od ljudi, sada je istrajavao koliko je to bilo moguće da obavijesti ljude o onome što im se desilo. Upravo su zbog toga u svakoj prilici govorili ljudima do u detalje o događajima koji su se desili na Dan ašure. Čak su i za Imama Husejna, mir s njime, koji je imao najuzvišenije islamske i ljudske vrline, obično spominjali vrlinu i čast šehadeta.
