Pismo Omera ibn Sa‘da Ibn Zijadu

Autor: Ibrahim Ajeti
Izvor: Vječne poruke
Share

Kada se Omer ibn Sa‘d vratio u svoj tabor, napisao je pismo Ibn Zijadu u kojem je stajalo:

“Bog je ugasio vatru rata i mi smo postigli sporazum. Stvari u ummetu odvijaju se po dobru. Husejn ibn Ali spreman je vratiti se u Hidžaz ili krenuti prema jednoj od granica islamske države.”

Potom je napisao jednu rečenicu koja je bila lažna, ali s namjerom dobrobiti. Njome je htio ospokojiti Ibn Zijada. Primivši ovo pismo, Ibn Zijad postao je blaži i potpao je pod utjecaj Ibn Sa‘dovih prijedloga. Međutim, Šimr ibn Zil-Džušan, koji je bio tu prisutan rekao mu je da griješi.

“Iskoristi ovu priliku i ne odustaj od Husejna ibn Alija, do koga si došao jer ti se neće više ukazati ovakva prilika.”

Ibn Zijad mu je rekao: “Upravu si. Ti sam kreni prama Kerbeli i dostavi ovo pismo Ibn Sa‘du u kojem stoji da se Husejn i njegovi pomagači bezuvjetno predaju. Potom ih pošalji u Kufu. U suprotnom, ratuj s njima. Ako Ibn Sa‘d ne pristane i ne bude spreman ratovati s Husejnom ibn Alijem, ti budi komandant vojske. Odsjeci mu glavu i pošalji je meni.”

Potom je Ibn Zijad napisao Ibn Sa‘du:

Ja te nisam poslao da praviš kompromis s Husejnom ibn Alijem, da se kod mene zauzimaš za njega i da obezbjeđuješ put njegove sigurnosti i života. Sada vidi, ako se on i njegovi pomagači predaju, pošalji ih kod mene, ali ako odbiju, napadni ih sve dok ih ne pobiješ i dok im tijela ne izmasakriraš, tj. dok im ne odječeš uši i nos, jer oni to zaslužuju. Ako Husejn ibn Ali bude ubijen, njegove grudi i leđa zgnječi jahaćim životinjama jer je on tiranin, izaziva nered i ne poznaje prava. Nije mi namjera da ovim njemu bude nanesena povreda poslije smrti, ali sam rekao nešto i zavjetovao se da, ako ga ubijem, izgazat ću ga i zgnječiti konjskim kopitama. Ako postupiš po naredbi mojoj, nagradit ću te, ali ako ne pristaneš na to, udalji se od našeg posla i naše vojske i predaj vojnike Šimru ibn Zil-Džušanu, jer smo mi njemu dali zapovijed.”

U trenutku kada je Ibn Zijad napisao ovu opasnu naredbu i dao je Šimru, ustao je Abdullah ibn Ebi Muhil ibn Hizam, bratić Ummul-Benine, i rekao:

“O zapovjedniče, moji tetići Abbas, Abdullah, Džafer i Osman, sinovi Alija ibn Ebi Taliba, došli su zajedno sa svojim bratom. Ako možete, napišete za njih pismo sigurnosti”, što je Ibn Zijad prihvatio.

Zbilja, dokle ide raskol u mišljenjima i procjenama! Daidžić Abal-Fadl Abbasa misli da čini veliku uslugu svojim tetićima i za njih uzima pismo sigurnosti od Ibn Zijada. Da li će oni iskoristiti ovo pismo, tj. ostaviti svoga brata, predvodnika i Imama, i ići za svojim životom?!

Možda im je Imam Husejn onog trenutka, kada je Abdullahov sluga donio pismo kojim se garantira sigurnost na Kerbeli i kada je pozvao sinove Ummul-Benine, rekao:

“Vaš daidžić Abdullah, koji vam je poslao pismo kojim se jamči sigurnost mislio da će se sinovi Ummul-Benine obradovati njime.” Međutim, sinovi Zapovjednika vjernih, svi do jednog, u odgovoru su rekli:

“Poslami našeg daidžića i reci mu da nam ne treba garancija koju nam nudi Ibn Zijad.

Sigurnost Božija bolja je od sigurnosti koju nudi Sumejjin sin.”

Kada je Šimr stigao na Kerbelu i dao pismo Omeru ibn Sa‘du i kada su njih dvojca porazgovarali i Omer ibn Sa‘d konačno prihvatio naredbu svog zapovjdnika, Šimr ga je obavijestio o pismu, kojim se davala garancija, vezana za rodbinske veze s majkom ovih mladića. Čuo je i njihov odgovor.

  • 1 Oktobra, 2019