Ibn-Sa‘dova naredba vojnicima

Autor: Ibrahim Ajeti
Izvor: Vječne poruke
Share

Kada je Šimre stigao na Kerbelu i dao pismo Omeru ibn Sa‘du i kada su njih dvojca porazgovarali i Omer ibn Sa‘d konačno prihvatio naredbu svog zapovjdnika, Šimr ga je obavijestio o pismu, kojim se davala garancija, vezana za rodbinske veze s majkom Aba-l-Fadla. Čuo je i njihov odgovor.

Tada je Omer ibn Sa‘d uzjahao na svoju jahalicu, stao naspram svoje vojske i rekao:

“O jahači Božiji, uzjašite i primite radosnu vijest o Džennetu!”

Zanimljivo je da je ovo jedna od rečenica Božijeg poslanika, s.a.v.a. Ovu rečenicu Božiji poslanik, s.a.v.a., rekao je u jednoj bici svojim ashabima, pozivajući ljude i braneći granice islama. Iste te riječi Ibn Sa‘d, popodne, 9. dana muharema upotrijebio je protiv sina Božijeg poslanika, njegova Bogom određenog nasljednika, njegovih najmilijih i njegovih potomaka, rekavši:

“O jahači Božiji, uzjašite i znajte da je vaše mjesto u Džennetu!”

Tada je Imam zaspao ispred svoga šatora, držeći sablju u ruci i naslonivši glavu na koljena. Odjedanput se izbliza začula galama vojske. Velika Zejneb hitro je dotrčala do svoga brata i rekla:

“Brate, zar ne čuješ galamu vojske koja se približila?”

Imam Husejn digao je glavu s koljena i rekao: “Upravo sam sada usnio Božijeg poslanika, koji mi je rekao: ‘Ti ćeš doći nama.’”

Čuvši ove riječi svoga brata, udari se rukom u lice i reče: “Teško meni.”

Imam Husejn reče:

“Nije tebi teško, smiri se, Bog ti se smilovao.”

U tom trenutku stigao je Abbas ibn Ali i podnio Imamu Husejnu vojni izvještaj, rekavši:

“Brate, neprijatelj je stigao. Šta nam je raditi?”

Imam ustade i reče: “Brate Abbase, žrtvovao bih se za te! Ti sam uzjaši i pitaj ih zašto su napali u ovo vrijeme i šta se novo desilo?”

Abbas je zajedno s dvadeset konjanika, između ostalog i sa Zuhejrom ibn Kejnom i Habibom ibn Mazahirom Asadijem, otišao naspram neprijateljske vojske i upitao šta je razlog iznenadnog napada. Rekli su da im je stigla naredba od njihova zapovjednika u kojoj se traži da se istog časa predaju ili će ratovati s njima. Abbas na to reče:

“Ne žurite, dok ja ne odem do Imama Husejna, mir s njime, i ne kažem mu šta hoćete.”

Abbasovi saputnici ostali su ispred neprijateljske vojske. Savjetovali su ih dok Abbas nije otišao do svoga brata i saopćio mu vijesti. Imam mu reče:

“Vrati se, i ako može, zatraži priliku za nas do sutra ujutro. Neka nam ova noć bude noć u kojoj ćemo se klanjati našem Gospodaru, upućivati dovu i tražiti oprost od Svevišnjega Gospodara. Bog zna da ja volim učiti Kur'an, mnogo upućivati dovu i tražiti oprost.”

Kako god, oni su tu noć dali priliku Imamu Husejnu i njegovim pomagačima do sutra ujutro. Imam je iskoristio ovu kratku priliku i pripremio se za šehadet. Još jedanput iskušao je svoje pomagače jer, ako neko dotada nije bio obaviješten o ishodu toga ustanka, neka sada zna da pred Imamom nema drugog puta osim šehadeta i žrtvovanja. Ko god nije došao zbog šehadeta, treba ići i ustupiti bojište žrtvovanja za smione i odvažne ljude koji ne štede svoje živote.

  • 1 Oktobra, 2019