Jezidovo prjestolonaslijeđe

Kada je Jezid došao do hilafeta, upravitelj Medine bio je Valid ibn Utbe ibn Ebi Sufjan, upravitelj Mekke Amr in Sa‘id ibn As, upravitelj Kufe Nu‘man ibn Bešir, a upravitelj Basre Ubejdullah ibn Zijad.

Jezid je prije svih drugih poslova odlučio uzeti prisegu od Husejna ibn Alija, mir s njime, Abdullah ibn Zubejra i Abdullah ibn Omera, koji za vrijeme Muavije nisu prihvatili njegovo prjestolonaslijeđe i nisu pristali da mu daju prisegu. Zato je napisao pismo upravitelju Medine, Velid ibn Utbi, i od njega je zatražio da što prije uzme prisegu od ove trojice i da od njih ne prihvata nikakav izgovor. Velid je za izvršavanje ove naredbe pozvao kod sebe Mervana ibn Hakama te zatražio od njega savjet kako da uzme prisegu od ovih trijuljudi. Mervan mu reče:

“Odmah sad ih dovedi i zatraži od njih da prisegnu i da se pokore Jezidu. Ako prihvate, to bi bilo najbolje, a ako ne, odrubi im glave prije nego što saznaju za Muavijinu smrt, jer ako saznaju za njegovu smrt, svaki od njih položit će pravo na hilafet i neće biti pokorni, osim Abdullaha ibn Omera, za kojeg se ne treba brinuti. On nije čovjek od bune, ustanka i protivljenja.”

Velid je poslao Abdullaha ibn Amr ibn Osmana kod Imama Husejna, mir s njime, i Abdullaha ibn Zubejra. Obojicu je našao u džamiji i dostavio im je Velidovu poruku. Oni su na to rekli: “Ti se vrati, a mi ćemo doći kod Velida.”

Imam Husejn reče Abdullahu: “Mislim da je Muavija umro, i da ste došli po mene u ovo vrijeme, je bih dao prisegu Jezidu.”

Imam Husejn pozvao je nekoliko svojih ljudi i rekao im da se naoružaju. Još je dodao: “Velid me pozvao u to doba noći i mislim da će mi predložiti nešto što neću uraditi. U tom slučaju nemam povjerenja u njega, vi budite uz mene. Kada uđem kod njegam vi budite ispred vrata. Kada čujete da sam podigao glas uđite kako biste udaljili njegovo zlo od mene.”

Imam Husejn otišao je kod Velida gdje nađe i  Mervana. Velid saopći Imamu Husejnu Muavijinu smrt i dostavi mu Jezidovu naredbu. Imam Husejn na to odgovori:

“Sigurno se neće zadovoljiti mojim tajnim davanjem prisege. Hoćete li da je dam javno u prisustvu ljudi?”

Velid odgovori potvrdno, na što Imam Husejn reče: “Onda sačekaj do sutra ujutru da ja donesem svoju odluku po ovom pitanju.”

Velid odgovori: “Izvolite, možete ići, a sutra nam dođite sa skupinom ljudi kako biste dali prisegu.”

Čuvši to, Mervan reče: “Tako mi Boga, ako Husejn ibn Ali ode odavde i ne dadne prisegu, nećeš ga više uhvatiti, osim da se među vama desi veliko krvoproliće. Zadrži ga i ne dozvoli mu da ode dok ne prisegne. U suprotnom mu odrubi glavu.”

Imam Husejn, mir s njime, čuvši Mervanove riječi ustade s mjesta i reče: “O sine nevaljale majke, da li ti mene ubijaš ili Velid? Tako mi Boga, slagao si i postao grešnik!” Potom je nastavio svojim putem i zajedno sa svojim bližnjim vratio se kući.

Nakon toga Mervan reče Velidu: “Sada kad nisi poslušao moje riječi, kunem se Bogom da ga više nećeš uhvatiti.”

Velid na to odgovori riječima: “Šta pričaš Mervane? Daješ mi prijedlog koji će mi upropastiti vjeru. Tako mi Boga ne volim da ovosvjetsku moć i imetak koji Sunce obasjava i nad kojim zalazi budu moji, a da ja ubijem Husejna ibn Alija. Slava Allahu! Zar da ubijem Husejna ibn Alija ako on neće dati prisegu Jezidu? Tako mi Boga, mislim da će svako onaj na čijim plećima bude teret Husejnove krvi na Sudnjem danu biti nesretan i jadan.”

Mervan, kojem se nisu dopale Velidove riječi, reče: “Ako si tako siguran, dobro si postupio.”