Pismo Kufljana upućeno Imamu i Imamov odgovor

Pismo Kufljana upućeno Imamu i Imamov odgovor

Kufljani su napisali pismo Imamu sljedećeg sadržaja:

“U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ovo je pismo upućeno Husejnu ibn Aliju, mir s njime, od strane njegovih sljedbenika, koji vjeruju u Boga i pokoravaju Mu se. Požuri i pohiti, jer vas narod čeka i pogled im je uperen samo u vas. Požuri, požuri! I opet ponavljamo požuri, požuri! Selam.”

Potom su Šebes ibn Riab'i, Hadždžar ibn Abdžar, Jezid ibn Haris ibn Ruvejm, Urveh ibn Kajs, Amr ibn Hadždžadž Zubejdi i Muhammed ibn ‘Umejr Tejmi napisali pismo ovakvog sadržaja:

“O sine Božijeg poslanika! Bašče i pustinje su ozelenile, a voće sazrelo. Kad god budeš htio, kreni, jer je iračka vojska spremna da prihvati tvoj dolazak. Selam.”

Pisma naroda Iraka gomilala su se kod Imama, mir s njime, a izaslanici iz Iraka bili su poslani u Mekku. Imam, mir s njime, u odgovoru Kufljanima napisao je:

“U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Od Husejna ibn Alija vjernicima i muslimanima Iraka. Hani i Sai‘d posljednji vaši izaslanici dostavili su vaša pisma. Pročitao sam sve što ste napisali i razmislio sam o tome. Napisali ste da nemate Imama i pozvali me da krenem ka vama. Napisali ste da će vam možda Svevišnji Gospodar putem mene omogućiti slijeđenje istine i upute. Sada vam šaljem svoga brata, amidžića i povjerljivog i pouzdanog čovjeka iz moje porodice, Muslima ibn Akila. Ako mi napiše da se ugledni, pametni i čestiti ljudi među vama slažu s onim što govore vaši izaslanici i s onim što sam čitao u vašim pismima, ubrzo ću krenuti ka vama.

Tako mi duše moje, nije Imam i predvodnik niko osim onaj ko sudi u skladu s Kur'anom, koji uspostavlja vagu pravde, koji sprovodi ispravnu vjeru i koji sebe uvakufi na Božijem putu. Selam!”

Imam je ovo pismo poslao Haniju i Sai‘du. Potom je rekao Muslimu ibn Akilu da krene za Irak zajedno s Kajsom ibn Mushirom Sejdavijem, ‘Umarom ibn Abdullahom Selulijem i Abdurrahmanom ibn Abdullahom Ezdijem. Pozvao ga je da slijedi put bogobojaznosti, da u tajnosti čuva svoju zadaću i da ne izgubi ljubaznost i blagost. Ukoliko vidi da su ljudi u ovom ustanku i pokretu složni, neka odmah obavijesti Imama.

Muslim ibn Akil otišao je u Kufu i smjestio se u kući Muhtara ibn Ebi Abdullaha Sakafija. Sljedbenici Ehli-bejta koji su mislili da će se sve završiti tako jednostavno, da će Husejn ibn Ali, mir s njime, bezbolno pobjediti Jezida, da će pravda i bogobojaznost doći namjesto njegove nepravde i grijeha i da će Muavijine lekcije tokom 42 godine ljudi lahko zaboraviti, dolazili su kod Muslima. Kada im se čitalo Imamovo pismo, iskreno su lili suze ushićenja i pružali su ruku prisege posebnom Imamovu opunomoćeniku. Prema riječima šejha Mufida, r.a., oko osamnaest hiljada, a prema riječima Taberija dvanaest hiljada ljudi, dalo mu je prisegu.