Imam Husejn napušta Medinu

U subotu 28. redžepa, Velid je po drugi put poslao izaslanika kod Imama Husejna, mir s njime, da se spremi za davanje prisege, a Imam je u odgovoru njegovu izaslaniku rekao: “Neka sačeka večeras kako bih do sutra donio odluku.”

Iste večeri, uoči nedjelje 29. redžepa 60. godine po Hidžri Imam Husejn, zajedno sa suprugama, braćom, bratićima i većim brojem članova svoje porodice, napustio je Medinu i krenuo glavnim putem koji vodi prema Mekki. Pritom je podsjetio na kazivanje o hazreti Musi, sinu Imranovu, citirajući kur'anski ajet:

فَخَرَجَ مِنْهَا خَائِفًا يَتَرَقَّبُ قَالَ رَبِّ نَجِّنِي مِنَ الْقَوْمِ الظَّالِمِينَ

I Musa iziđe prestrašen iz grada iščekujući i reče: “Gospodaru moj, spasi mene od naroda nevjerničkoga!”[1]

Kada su Imamu Husejnu rekli: “Da si, bogdo, i ti kao i Ibn Zubejr, išao zaobilaznim puteljcima da te ne uhvate”, on reče: “Tako mi Boga, je neću ići zaobilaznim puteljcima kako bi se desilo ono što Bog želi.”

Prošlo je tri dana od mjeseca ša'bana i uoči petka Imam Husejn, mir s njime, ušao je u Mekku. Sjećajući se događaja vezanih za Musaa, a.s., on prouči:

وَلَمَّا تَوَجَّهَ تِلْقَاء مَدْيَنَ قَالَ عَسَى رَبِّي أَن يَهْدِيَنِي سَوَاء السَّبِيلِ

I kad se uputi prema Medjenu, on reče: “Gospodar moj pokazat će mi Pravi put!”[2]

Hadžije u Mekki dolazile su do Imama Husejna. Čak je i Ibn Zubejr, koji je dobro znao da pored unuka Božijeg poslanika, s.a.v.a., niko neće njemu dati prisegu i da je Imamov položaj u svakom pogledu veći od njegova, svakog dana odlazio do Imama Husejna.

[1]Al-Kasas (28), 21.

[2]Al-Kasas (28), 22.