Imam Husejn prekorava Kufljane

Isto ono što je rekao Ferzadeku Imam Husejn je na Dan ašure  rekao i narodu Kufe u jednom od svojih govora. Citiranjem stihova Fervea ibn Musejka Muradija, jednog od ashaba, ukazao je na to da, ako je neko od prijatelja ili neprijatelja pretpostavljao da je danas dan naše smrti, poraza i nestanka, on veoma griješi. Ispravan izraz jeste da je danas dan našeg šehadeta i to šehadeta koji će biti uvod u naš vječni život.

Ibn Tavus bilježi kada je Burejr ibn Hudejr Hamedani opominjao i savjetovao ljude i kada su se ljudi oglušili na njegove riječi i nisu se okoristili njegovim pridikama,Imam Husejn lično se popeo na svoju kamilu i od njih zatražio da ušute. Nakon što su se ušutili i počeli slušati,Imam je izgovorio zahvalu i slavu Bogu onako kako Mu dostoji, poslao selam na Muhammeda, s.a.v.a., meleke i poslanike Božije i počeo glasno govoriti:

“Stradali i zažalili, o narode, koji nas je prevario, pozvao u pomoć i mi mu se hitro odazvali. Iste one sablje koje smo vam dali, okrenuli ste na nas i istu onu vatru koju smo zapalili kako bismo uništili svoga i vašeg neprijatelja, za nas ste raspirili. Potom ste u pratnji svojih neprijatelja zaratili sa svojim prijateljima i onima koji su vam željeli dobro, a da među vama nisu uspostavili pravdu ili da ste se ponadali u njihovu budućnost.”

“Teško vama, o ljudi, zašto nas se niste okanili dok su vam još sablje bile u koricama i srca smirena i dok još niste donijeli konačnu odluku. Zašto ste užurbano poletjeli poput skakavaca koji su tek počeli letjeti i skotrljali se poput leptira u vatru smutnje. Ne dohvatio vas povjetarac milosti Božije, o bijednici, o prezreni, koji ste odbacili Kur'an i iskrivili riječi, o pristalice grešnika, o prijatelji šejtanovi, o vi koji ste poništili i uništili sunnete Poslanika! Da li ste se ustali da pomognete tlačitelje i odustali ste od pomaganja nas? Tako mi Boga, odavno ste vi nevjerni. Vaši su se korijeni napajali tom vodom, granje je odatle crpilo snagu i najprljavije voće koje zastaje u grlu tu je sazrijevalo da prijatelj i onaj ko vam želi dobro nema koristi od vas. Ali, vi se prijatno smještate u usta neprijatelja.”

Izraz smijestiti se u ustima prijatelja aludira na to da obećavate pomoć i požrtvovanost, govorite o davanju života i čovječnosti, a kada stigne dan ispita i poprište bude spremno, ne samo da nema koristi od vas, već poput zalogaja koji guši u grlu ruka vašeg tlačenja i nepravde, stišće grlo prijatelja i prijeti njegovu životu. U nastavku Imam Husejn, mir s njime, reče:

“Znajte, kopile, sin kopileta, prisililo me da odaberem jednu od dviju stvari: smrt ili poniženje. A kako je daleko od nas poniženje! To je Allah odbio od nas i Njegov poslanik i vjernici, i razumi su shvatili i očistili se, i ljudi su se oduševili i duše su odbile dati prednost poslušnosti pokvarenjacima nad plemenitom smrću, i, evo me, napadam s ovom porodicom, bez obzira na njihov mali broj i bez ičije pomoći.”[1]

Upravo ovdje Imam Husejn, mir s njime, citira stihove Fervea ibn Musejka Muradija, koji su pokazetelji jednog svijeta veličine, duševnog smiraja i duhovne snage:

Ukoliko pobijedimo – pa takvi smo oduvijek,

                        ako izgubimo – onda oni nisu pobijedili nas.

Jer nije nas dostojan kukavičluk, nego

                        smrt od onih koji vladaju protiv nas.

A kada bi smrt podigla od naših ljudi

                        svoje kandže – ščepala bi druge pored nas.

Pa bi to presudilo vrhovima moga plemena,

                        kao što je presudilo i onima prije nas.

Kada bi vladari bili vječni – ako smo mi vječni,

                        onda bi i uvaženi ostali da je bilo nas.

Pa reci našim zluradima da se pripaze,

                        jer će i zlurade stići šta je stiglo nas.

 

[1]ŠarhNehdžul-belage, Ibn Ebil-Hadid, sv. 3, str. 249.