Dova upućena za roditelje
Dova upućena za roditelje
Ova dova jeste vid dobročinstva prema roditeljima, a oblici dobročinstva prema roditeljima su brojni.
Jedan od oblika jeste taj da čovjek podijeli sadaku za njih, ili da obavi hadž za njih, ili da klanja za njih, a jedan od ovih oblika svakako jeste i dova za njih, kao i tome slično.
Bilježi se od Imama Sadika, a.s., da je rekao: “Šta vas sprečava da činite dobročinstvo roditeljima, bili živi, bili mrtvi, pa da za njih namaze klanjate, sadaku podijelite, hadž obavite, postite, pa da onaj koji za njih to učini i sam ima istu nagradu, te da mu Allah još poveća – zbog njegovog dobročinstva i održavanja rodbinskih veza – mnoga dobra?!”
Od njega, a.s., prenosi se i ovo: “Moj otac je običavao reći: ‘Pet dova nije zastrto od Uzvišenog Gospodara: dova pravednog vladara (imam muksit), dova onog kojem je nepravda učinjena (mazlum), jer Uzvišeni Allah je rekao: Osvetit ću se za tebe, pa makar nakon nekog vremena!, dova dobrog djeteta za njegove roditelje i dova dobrog roditelja za njegovo dijete te dova vjernika za njegovog brata vjernika u tajnosti, za koju melek govori: I tebi dvostruko toliko!’”[1]
A među dovama koje se prenose za roditelje nalazi se i ova dova u Sahifi Sedždžadijji: “Allahu, blagoslovi Muhammeda, i čeljad Muhammedovu, i njegovo potomstvo. Odlikuj moje roditelje najboljim čime si odlikovao očeve i majke Svojih robova vjernika, o Najmilostiviji od svih milostivih! Moj Allahu, nemoj učiniti da ih zaboravim spomenuti na kraju svog namaza, i u svakom trenutku mojih noći i u svim časovima mog dana. Oprosti meni zbog dove za njih, i oprosti njima zbog dobrote prema meni, oprostom zajamčenim. I budi zadovoljan njima zbog mog zagovora za njih istinskim zadovoljstvom. I odvedi ih plemenitošću u zavičaje mira. Bože moj, ako se Tvoj oprost njima već desio, učini ih zagovaračima za mene. A ako se Tvoj oprost meni već desio, onda daj da se zauzmem za njih, kako bi se skupili Tvojom dobrostivošću u kući Tvoje plemenitosti, u mjestu Tvog oprosta i milosti!”
[1] Vesailu-š-ši‘a, sv. 4, str. 1153, hadis br. 8895.
