El-Beda’ – Allahovo aktuelno odlučivanje u stvaranju
El-Beda’ – Allahovo aktuelno odlučivanje u stvaranju
S obzirom na derogaciju u (objavljenim) propisima, što je zakonodavna razina (šerijat), te s obzirom na činjenicu da je derogacija poput el-beda'a, međutim na razini stvaranja, kao i s obzirom na to da je značenje el-beda'a ostalo zakriveno mnogim muslimanskim učenjacima, koji su šiijama imputirali nešto s čim oni nemaju nikakve veze i koji nisu pravilno shvatili el-beda’ niti se ispravno kritički postavili, iako su trebali malo više potruditi se ili barem ostati suzdržani, kako to već nalaže emanet u vezi s predajom i kako to zahtijeva opreznost u izricanju suda i bogobojaznost u vjeri – s obzirom, dakle, na sve ovo, moramo nešto kazati i o značenju el-beada'a, makar ovo i ne bilo u neposrednoj vezi sa samim tumačenjem Kur’ana.
Uvod:
Nema nikakve sumnje da se svijet u cijelosti nalazi pod vlašću Allahovom i pod Njegovom moći te da egzistencija bilo koje (potencijalno) moguće stvari zavisi od Allahovog htijenja, tako da, ako hoće, On će je i proizvesti i uvesti u postojanje, a ako neće, ona neće ni post(oj)ati.
Isto tako, nema nikakve sumnje da je Allahovo znanje još od Praiskona u vezi sa svim stvarima, da je svaka pojedina stvar u Allahovom vječitom znanju imala svoje „teorijsko“ određenje, koje se nekad definira kao „Allahovo određenje” (takdīrullah), a nekad kao Njegova “odredba” (kadā’). Međutim, Allahovo određenje i Njegovo znanje o stvarima sve od Praiskona ne suprotstavlja se niti isključuje Njegovu moć nad stvarima kod njihovog uvođenja u postojanje, jer ono što je potencijalno moguće neprestano zavisi od Njegovog htijenja u pogledu svog nastanka, što se nekada naziva odabirom, a nekad voljom. Tako, ako se htijenje poveže s nečim, ono tad ulazi u postojanje, a ako ne, onda ne ulazi.
Božansko znanje sa svim stvarima povezano je, pak, u skladu s njihovim stvarnim položajem, tj. u skladu s njihovom zavisnošću od Božanskog htijenja, jer otkrivanje određene stvari ne doprinosi ničemu dodatnom u stvarnosti date stvari. Prema tome, ako je njena stvarnost zavisnost od htijenja Uzvišenog Boga, onda je znanje u vezi s njom takvom kakva jeste, u protivnom znanje o njoj ne bi bilo ispravno niti bi njeno otkrivanje pokazivalo njenu stvarnost. Prema tome, Allahovo određivanje stvari i Njegova odredba u vezi s njima znači da su sve stvari u Božanskom znanju oduvijek imale svoje „teorijsko“ određenje s obzirom na svoj položaj, tj. da njihovo uvođenje u postojanje zavisi od toga da li će se s njima povezati Allahovo htijenje, ili neće, s obzirom na njihovu korisnost ili štetnost, koje se, opet, mijenjaju u skladu s promjenom okolnosti te onim što je Božansko znanje o njima.
Stav Jevreja prema Allahovoj moći
Jevreji drže apsurdnim da bi se Božije htijenje moglo povezivati s nečim što ne bi bilo podudarno onome kako je Pero sudbinskog određenja i odredbe još u Praiskonu upotrijebljeno za sve stvari. Stoga su i govorili: “Allahova ruka je nemoćna da stisne, pruži, uzme ili dadne, jer je sve već zapisalo Pero sudbine, tako da u tome više ne može biti nikakve izmjene!”
Čudno je da oni – Bog ih ubio! – odriču Allahu moć (da šta poduzme), a ne i čovjeku, iako je princip kod oboga isti. Naime, praiskonsko znanje povezano je s postupcima Uzvišenog Allaha, jednako kao i s postupcima ljudi.
Šiijsko shvatanje el-beda'a
Prema shvatanju šiija-imamija, el-beda’ može biti samo u onoj odredbi koja nije konačna, dok u pogledu one konačne nema promjene, tj. Allahovo htijenje neminovno mora se povezati (samo) s onim s čim je povezana i Njegova odredba.
Radi boljeg razumijevanja ovakvog čega, treba kazati da se Božija odredba dijeli na tri kategorije:
Kategorije Božanske odredbe:
Prvo: To je ona Allahova odredba u koju On nikome od Svojih robova nije omogućio uvid. Ovakvo što urizničeno je znanje koje je On zadržao samo za Sebe, i nema sumnje da u ovoj kategoriji ne može biti el-beda'a. Naprotiv, u mnogim predajama koje se prenose od Ehli bejta, a.s., naznačava se da el-beda’ i proizlazi iz ovog znanja.
Šejh Sadūk u svom El-‘Ujūnu, sa svojim prijenosnim nizom preko El-Hasana ibn Muhammeda en-Nofelija, navodi kako je Er-Ridā, a.s., rekao Sulejmanu el-Merveziju: “Ti, preko mog oca prenosiš Ebu Abdullahove, a.s., riječi: ‘Uzvišeni Allah posjeduje dvije vrste znanja: jedno je urizničeno i skriveno i njega poznaje samo On – to je ono znanje iz koga dolazi do el-beda'a; drugom znanju On je podučio Svoje meleke i Svoje poslanike’, no znaj da ovo znanje poznaju i učenjaci iz Kuće tvog Vjerovjesnika…”[1]
Šejh Muhammed ibnul-Hasan es-Saffār u svom djelu Besāirud-deredžāt, sa svojim prijenosnim nizom preko Ebu Basīra, navodi sljedeće Ebu Abdullahove, a.s., riječi: “Allah ima dva znanja: jedno je skriveno i urizničeno, i njega poznaje samo On, a iz njega dolazi el-beda’; drugom znanju On podučava i Svoje meleke, Svoje poslanike i vjerovjesnike, a poznajemo ga i mi!”[2]
Drugo: To je Allahova odredba za koju je On Svog Vjerovjesnika i Svoje meleke obavijestio da će se, pouzdano, ostvariti. Također, ni u ovoj kategoriji ne može biti el-beda'a, a od one prve kategorije ona se razlikuje u tome što el-beda’ ne proizlazi iz nje.
Er-Ridā, a.s., prema navedenoj predaji od Sadūka, rekao je Sulejmanu el-Merveziju: “‘Ali, a.s., govorio je: ‘Imaju dvije vrste znanja. Jednoj vrsti Allah je podučio Svoje meleke i Svoje poslanike, pa to što je On njima otkrio i dogodit će se, jer On neće poreći ni Sebe, ni meleke Svoje, ni poslanike Svoje… Drugo znanje urizničeno je kod Njega, i On nikom od Svojih stvorova nije omogućio uvid u njega: šta hoće iz njega daje prije, a šta hoće ostavlja za kasnije; šta hoće briše, a šta hoće zadržava.'”[3]
El-Ajjāši bilježi sljedeću El-Fudajlovu izjavu: “Čuo sam Ebu Džafera, a.s., kad je rekao: ‘Među stvarima ima onih koje su zapečaćene i koje će, bez sumnje, doći, a ima i onih koje su zadržane kod Allaha: On koje hoće od njih daje ranije, koje hoće briše, a koje hoće zadržava. Nikome nije omogućio uvid u to – tj. u ove zadržane stvari – a što se tiče onoga što su prenijeli poslanici, to će se i dogoditi, jer On neće poreći ni Sebe, ni Svog Vjerovjesnika, ni Svoje meleke!”[4]
Treće: To je Allahova odredba za koju je On Svom Vjerovjesniku i Svojim melekima kazao da će se dogoditi, ukoliko se Njegovo htijenje ne poveže s nečim drugim. Dakle, ovo je ona kategorija u kojoj se događa el-beda’: “Allah briše šta hoće, a zadržava šta hoće. Kod Njega je Matična Knjiga!” (Er-Ra'd, 39) “Allahova je odluka i prije i poslije!” (Er-Rum, 4)
Na to ukazuju i mnoge predaje, među kojima su i ove:
- Ona koja se nalazi u komentaru Kur'ana (tefsir) ‘Alija ibn Ibrahima, a koja se, posredstvom Abdullaha ibn Miskāna, prenosi od Ebu Abdullaha, a.s., koji je rekao: “Kad bude Kaderska noć (Lejletul-kadr), spuste se meleki i Džibrīl i meleki-pisari na najniže nebo i zapišu koja će se Allahova odredba ostvariti u toj godini, pa kad Allah naumi nešto ubrzati ili odgoditi ili, pak, umanjiti, On naredi meleku da izbriše šta htjedne od toga, odnosno da zadrži ono što želi. ‘Pa, sve kod Njega postoji u Knjizi?!’, rekao sam ja, a on je to potvrdio. ‘Šta onda može biti poslije toga?!’, upitao sam, a on je rekao: ‘Slavljen neka je Allah! Potom Allah, također, stvara šta hoće. Blagoslovljen i Uzvišen je On!”[5]
- Ona koja se, također, nalazi u njegovom tefsiru, a koja se, posredstvom Abdullaha ibn Miskāna prenosi od Ebu Džafera, Ebu Abdullaha i Ebul-Hasana, a.s., u vezi s tumačenjem riječi Uzvišenoga: “U njoj se rješava svaka mudra stvar!” (Ed-Duhan, 4), a koja glasi: “Allah određuje svaku stvar, istinitu i neistinitu, i sve što će se dogoditi te godine. U tome On ima Svoje odlučivanje i htijenje, pa šta hoće ubrzava, a šta hoće usporava u pogledu smrtnih časa, nafaka, teškoća, slučajeva i bolesti; uvećava šta hoće od toga, i umanjuje šta hoće…”[6]
- Ona koja se nalazi u knjizi El-Ihtidžādž, a prenosi se od Zapovjednika vjernika, ‘Alija, a.s., a koja glasi: “Da nema jednog ajeta u Kur'anu, ja bih vas obavijestio o onome što je bilo, što se sad dešava i što će se desiti do Smaka svijeta – taj ajet jeste ovaj: ‘Allah briše šta hoće…’ (Er-Ra'd, 39)[7] Sličnu predaju od Zapovjednika vjernika, a.s., bilježi i Sadūk u svojim knjigama El-Emālī i Et-Tevhīd, s prijenosnim nizom preko El-Asbega.
- Ona koja se nalazi u Ajjāšijevom komentaru Kur'ana, a posredstvom Zurārea prenosi se od Ebu Džafera, a.s., a koja glasi: “‘Ali ibn Husejn, a.s., govorio je: ‘Da nema jednog ajeta u Kur'anu, ja bih vam kazivao o događajima koji će se zbiti do Smaka svijeta!’ ‘Kojeg ajeta?’, upitao sam ja, a on je rekao: ‘Allah briše šta hoće…'”[8]
- Ona koja se nalazi u djelu Kurbul-isnād, a posredstvom El-Bazantija prenosi se od Er-Ridāa, a.s., a koja glasi: „Ebu Abdullah, Ebu Džafer, ‘Ali ibnul-Husejn, El-Husejn ibn ‘Ali, El-Hasan ibn ‘Ali i ‘Ali ibn Ebu Tālib – svi su govorili: ‘Da nije jednog ajeta u Kur'anu, ja bih vam kazao sve šta će se dogoditi do Smaka svijeta.’ To je ajet: ‘Allah briše šta hoće…‘“ (Er-Ra'd, 39)[9]
Osim ovih, ima još mnogo predaja koje govore o el-beda'u unutar zadržane Allahove odredbe.
Jednom riječju, u onom konačnom određenju koje se naziva Pločom zaštićenom (El-levhul-mahfūz), Matičnom Knjigom (Ummul-kitāb) te Znanjem urizničenim kod Allaha ne može biti el-beda'a. Kako bi se moglo i zamisliti da se ovakvo što ovdje dogodi kad Uzvišeni Allah sve stvari poznaje još od Praiskona, kad Njegovom znanju ne izmiče baš ni trunka jedna, ni na Zemlji ni na nebesima?!
Sadūk u svom Ikmālud-dīnu, sa svojim prijenosnim nizom preko Ebu Basīra i Semmāa, bilježi sljedeću izjavu Ebu Abdullaha, a.s.: “Odreknite se onoga ko tvrdi da Uzvišenom Allahu danas nadođe nešto što On jučer nije znao!”[10]
El-Ajjāši, posredstvom Ibn Sināna, bilježi ovu Ebu Abdullahovu, a.s., izjavu: “Allah promeće naprijed šta hoće, i promeće nazad šta hoće; šta hoće briše, a šta hoće zadržava; kod Njega je Matična Knjiga. Tako se svaka stvar koju Allah želi nalazila u Njegovom znanju prije negoli ju je proizveo, i nema ništa što se Njemu nadadne, a da toga nije bilo u Njegovom znanju. Allahu se ne nadaje ništa o čemu On nije imao znanje!”[11]
On, također, posredstvom Ammāra ibn Mūsāa, bilježi ove Ebu Abdullahove, a.s., riječi: “Ebu Abdullah upitan je o Allahovim riječima: ‘Allah briše šta hoće…’, pa je rekao: ‘To je Knjiga u kojoj Allah šta hoće briše, a šta hoće zadržava. Odatle dova može odbiti odredbu iz ove Knjige. Na toj dovi bude zapisano da se njome odbija ranije donesena odredba. Međutim, ako se odredba nalazi u Matičnoj knjizi (Ummul-kitāb), tad dova na nju ne može nikako utjecati!'”[12]
Šejh Tūsi u svojoj knjizi Kitābul-gajbe, sa svojim prijenosnim nizom preko El-Bazantija, bilježi sljedeću izjavu Ebul-Hasana er-Ridāa, a.s.: “‘Ali ibnul-Husejn, a prije njega i ‘Ali ibn Ebu Talib i Muhammed ibn ‘Ali i Džafer ibn Muhammed, a.s., rekli su: ‘Kako možemo šta kazivati pored ovoga ajeta: ‘Allah briše šta hoće…’ Onaj, pak, ko bi rekao da Uzvišeni Allah ne poznaje nikakvu stvar prije njenog nastanka, taj bi zašao u nevjerstvo i izišao bi iz jednoboštva!'”[13]
Prema mnogobrojnim predajama koje se prenose od Članova porodice (Ehlul-bejt), a.s., Allah je imao znanje i prije negoli je stvorio stvorenja.[14] Na tome se objedinio i stav šiija-imamija, a u skladu s Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika te sudom nepatvorenog, čovjeku prirođenog razuma.
[1] ‘Ujūnu ahbārir-Ridā, 2/159, odjeljak 13, u navođenju Ridāovih susreta sa Sulejmanom el-Mervezijem. Usp. El-Bihār, 954, odjeljak 3, hadis br. 2.
[2] Besāirud-deredžāt, 2/109, odjeljak 21, hadis br. 2. I šejh El-Kulejni također ga navodi posredstvom Ebu Basira. Usp. El-Kāfi, 1/147, hadis br. 8, te Bihārul-envār, 4/109, odjeljak 3, hadis br. 27.
[3] ‘Ujunu ahbārir-Ridā, odjeljak 13. Bilježi ga i El-Kulejni, posredstvom El-Fudajla ibn Jesāra, od Ebu Džafera, a.s. – Usp. El-Kāfi, 1/147, hadis br. 6.
[4] El-Kāfi, 1/147, hadis br. 7.
[5] Usp. El-Bihār, 4/99, odjeljak 3, hadis br. 9, i 97/12, odjeljak 53, hadis br. 18.
[6] Ibidem, str. 134.
[7] Usp. Tabarsijev El-Ihtidžādž, str. 137, Murtedaovska štamparija, Nedžefi Ešref.
[8] Tefsīrul-Ajjāši, 2/215, hadis br. 59. Usp. i Bihārul-envār, 4/118, odjeljak 3, hadis br. 52.
[9] Kurbul-isnād, str. 353, hadis br. 1266; Ibidem, str. 97, odjeljak 3, hadis br. 5.
[10] Ikmālud-dīn, str. 70.
[11] Tefsīrul-Ajjāši, 2/218, hadis br. 71.
[12] Ibidem, 2/220, hadis br. 74.
[13] Kitābul-gajbe, str. 430, hadis br. 420. Šejh El-Kulejni, sa svojim prijenosnim nizom preko Abdullaha ibn Sināna, bilježi sljedeću Ebu Abdullahovu, a.s., izjavu: “Allah ništa ne uvede u pojavnost, a da se to prije toga nije nalazilo u Njegovom znanju!” (Usp. El-Kāfi, 1/148, hadis br. 9.)
[14] El-Kāfi, 1/8, hadis br. 6, i 1/148, hadis br. 11.
