Fatima, s.a., u Ebu Talibovom tjesnacu

Fatima, s.a., u Ebu Talibovom tjesnacu[1]

Kada su Kurejšije shvatile da se s jedne strane Božiji Poslanik pokazao istrajnim naspram njih i da trpi njihova uznemiravanja, a da s druge strane raste veličina islama, da se islam sve više širi među plemenima i da sebe ne vide sposobnim i moćnim da spriječe njegovo širenje, počeli su da između sebe kuju plan za ubistvo Poslanika, s.a.v.a. Čim je Ebu Talib osjetio da se nešto dešava, otišao je u tjesnac, gdje je okupio Beni Hašime i Beni Abdulmuttalibe. Od njih je zatražio da pruže podršku i pomoć Božijem Poslaniku. Hazreti Hamza, Poslanikov amidža, sutradan je preuzeo na sebe obavezu čuvanja Poslanikovog života. Kurejšije su na njih napravili veliki pritisak tako što su ih doveli u ekonomsku izolaciju. Potpisivanjem ugovora između sebe su se dogovorili da ne obavljaju nikakvu vrstu kupoprodaje s njima.

Tri godine su proveli u tom stanju tako da su izgubili svaku snagu. Hrana je do njih kriomice dolazila. Ponekad se od velike gladi mogao čuti glasan plač djece.

U takvim izuzetno teškim uslovima hazreti Zehra je u tjesnacu Ebu Taliba provela jedan period kao dojenče. Kada je malo odrasla, tek toliko da je prestala dojiti majčino mlijeko, polahko je počela da hoda po vrelom pijesku tjesnaca. Naučila je da priča. Iako je slušala plač gladnih i vrisak lišene djece, malo-pomalo je u tom periodu oskudice počela da jede hranu. Svaki put kada bi se probudila u tišini noći, vidjela bi čuvara kako po mraku krajnje oprezno i pažljivo obilazi mjesto boravka Božijeg Poslanika iz straha da mu neprijatelj ne bi naudio. Hazreti Fatima je skoro tri godine provela u ovom zatvoru. Sve do pete godine nije imala nikakvu vezu sa svijetom izvan tjesnaca.

[1] Ibn Esir, El-Kamil, sv. 2, str. 76.