Freud i njegova manjkava teorija
Freud i njegova manjkava teorija
Vrijedi primijetiti je da je Freudova teorija o snovima nedostatna i manjkava. Freud, kao i svi materijalisti, stvari posmatra samo iz materijalističkog ugla. Isto kao što je u pogledu vjere u Boga upao u zabludu i otišao u zastranjenje, i u pogledu snova je primijenio svoja materijalistička viđenja, upao u zablude te nije mogao iz svih uglova sagledati zbiljnost i stvarnost tih pojava. On snove smatra isključivo očitovanjem unutrašnjih razmišljanja i iskazivanjem podsvjesnog sadržaja.
San se može protumačiti kao pretvaranje skrivenih misli u vanjsku formu. Prema tome, san nije stvaralac i sam po sebi ne pravi nikakvu sliku, niti stvara bilo šta, a niti prosuđuje i donosi zaključke.
San se sastoji od sažimanja i izmjene, ili premještanja, promjene oblika i otjelovljivanja, ili predstavljanja, i zatim čina uređivanja i nadogradnje, u čije pojedinostima nećemo ulaziti.
Čini se, isto tako, da je velik dio sadržaja naših snova posljedica i proizvod djelatnosti našeg uma u snu. Nakon analize snova biva jasnim da su ova promišljanja postojala u skrivenim mislima sna i da su se u snu očitovala u istovjetnom obliku.
Svaka logična i deduktivna priča, koja se vidi u snovima, upravo je ona koja je stanovala u skrivenim mislima.[1]
Baš kao što šamani sve snove uzimaju kao proricanje budućih događaja – te tako griješe – i kao što su neki učenjaci iz 16. i 17. stoljeća snove posmatrali kao lanac organskih djelatnosti i kao djelatnosti nekih ćelija – te su i oni načinili grešku – isto je i Freudovo vjerovanje da su svi snovi odraz jednog posebnog psihološkog stanja i da predstavljaju samo očitovanje podsvijesti, što je, također, zabluda i pogreška. Bez sumnje, jedan dio snova sastoji se od isijavanja podsvijesti i ovaj dio snova je poput mosta koji povezuje skrivenu dolinu duše sa otkrivenom. To je upravo iskazano u Poslanikovom hadisu:
و الّذي يُحَدِّثُ بِهِ الإنْسانُ نفْسَهُ فيَراه في مَنامِهِ
“…I ono što čovjekova duša njemu samom kazuje – pa on to vidi u snu.”[2]
To je upravo ono što je Ibn Sirin mnogo puta na najbolji način tumačio. Freud je mislio da se svi snovi trebaju isključivo ovim jezikom tumačiti i njegova osnovna greška je upravo u ovoj isključivosti.
Mnogo je ljudi i u prošlosti i u sadašnjosti koji su spoznali dotad nespoznate zbilje. Koliko se puta dogodilo da su snovi na jasan način, ili u promijenjenom obličju i posredstvom tumačenja, obavještavali čovjeka o zbiljama ili događajima koji se uopće nisu nalazili u podsvijesti sanjaoca. Ovakvih snova je tako mnogo da ih je nemoguće poreći. I dan-danas, među istočnjacima i zapadnjacima, nalazi se mnogo ljudi koji imaju ovakve snove.
[1] Ru'ja, str. 62.
[2] Biharu-l-envar, sv. 58, str. 191.
