Imam Hasan ‘Askeri, a.s., i njegov imamet

Imam Hasan ‘Askeri, a.s., i njegov imamet

Biografija Imama Askerija, a.s.

Imam Hasan Askeri, a.s., rođen je u petak, 8. rebi’ul-ahira, 232. godine po H., a 268. godine u rebi’ul-evvelu napušta ovaj svijet, u 28. godini svog časnog života. Majka mu je Umm Vulda koju su zvali i Hadīs.

Imam Hadi, a.s., je bio šest godina Imam, i njegovi nadimci su bili: Hadi, Askeri i Siradž. Imam Hasan Askeri, njegov otac i djed su među ljudima bili poznati kao sin Ride, tj. Ibnu-r-Rida. Za vrijeme imameta Imama Askerija na vlasti su bile halife Mu’taz, Muhtedi i Mu’temid, a u vrijeme Mu’temida napušta ovaj svijet. Ukopan je u svojoj kući u Samari pored oca.

Ogroman broj šiija je uvjeren da je Imam, kao i njegov otac i djed, otrovan. I sa ovog svijeta odlazi kao šehid poput svih Imama, a.s. Ova se tvrdnja iznosi pozivajući se na hadis Imama Sadika, a.s., u kojem kaže: “Mi smo porodica čije članove će ubijati ili sabljom ili otrovom,” a Allah najbolje zna.

Dokazi imameta hazreti Askerija, a.s.

Dokazi imameta hazreti Askerija, a.s., su na isti način legitimni i mutevatir kao i u vezi imameta njegovo oca i djedova. Slijede hadisi o njegovom imametu:

1 – Ali ibn Omer Nevfili kaže: “Bio sam sa Ebul-Hasanom Hadijem, a.s., kad se iznenada u dvorištu pojavi njegov sin Muhammed. Ja rekoh: “Nek sam ti žrtva, je li on Imam nakon vas?” On mi reče: “Ne, nakon mene će vaš Imam biti moj sin Hasan.”

2 – Abdullah ibn Muhammed Isfahani kaže: “Imam Hadi, a.s., je rekao: “Poslije mene će Imam biti onaj koji će predvoditi moju dženazu namaz.” Prenosilac kaže: “Do tada nismo poznavali Ebu Muhammeda, a kada je Imam Hadi, a.s., napustio ovaj svijet, došao je Ebu Muhammed i klanjao mu dženazu namaz.”

3 – Ali ibn Džafer kaže: “Kada je preselio Imam Ebul-Hasan, ja sam bio prisutan, u smrtnom času pozvao je svog sina Hasana i rekao: “Sada zahvali Bogu jer ti je dao novu obavezu.”

4 – Abdullah ibn Mervan Anbari kaže: “Bio sam prisutan prilikom presjeljenja Ebu Džafera Muhammeda ibn Alija, a.s., tada je istupio Ebul-Hasan, za njega su pripremili kursijj on je sjeo na njeg, a njegova porodica oko njega. Njegov sin Muhammed je bio prisutan, kada je završeno gasuljenje oca i umotavanje u ćefine, okrenuo se Ebu Muhammedu i rekao: “Sinko, zahvali Allahu na ovome što ti je tek dao.”

5 – Ali ibn Mahzijar kaže: “Rekao sam Ebul-Hasanu: “Ako vam se ne dao Bog nešto desi, kome će pripasti imamet?” On reče: “Imamet nakon mene pripada mome starijem sinu” – a mislio je na Hasana, a.s.

6 – Ali ibn Amr Attar kaže: “Došao sam kod Imama Ebul-Hasana, a.s., kada je Ebu Džafer – tj. Muhammed – njegov sin bio živ. Ja sam mislio da je on Imam, pa rekoh: “Nek sam vam žrtva, kojeg od vaših sinova ćemo prihvatiti?” On reče: “Pričekajte dok mi za to dođe Božija naredba, kazat ću vam.” Prenosilac kaže: “Nakon ovog napisao sam Imamu: “Kome nakon vas pripada imamet?” Imam je odgovorio: “Imamet pripada mome starijem sinu.” Prenosilac kaže: “Ebu Muhammed je bio stariji od Džafera.”

7 – S’ad ibn Abdullah prenosi od grupe Hašimija od kojih je i Hasan ibn Hasana Aftas da su na dan preseljenja Muhammed ibn Ali ibn Muhammeda, a.s., došli u kuću Hadija, a.s., da mu izraze sućut. Nasred dvorišta je prostrt tepih, na kojem je sjedio Imam Hadi, a.s., a ljudi su sjedili oko njega. Prenosilac kaže: “Pogledali smo i kod Imama je bilo otprilike 150 ljudi iz porodice Ebu Taliba, Beni Abbasa, kao i sljedbenici i drugi slojevi društva, u tom trenutku se pojavi Hasan ibn Ali, njegov sin, u stanju kada je s prijeda pocijepao košulju. Otac je pogledao u njega i rekao: “Sine, zahvali sada Bogu za ovu novu stvar koji ti je stavio u dužnost.” Mladi sin čuvši to poče plakati izgovorivši riječi inna lillahi ve inna ilejhi radžiun a zatim: Svaka hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Tada je imao 20 godina. Taj dan smo ga prepoznali i bili smo sigurni da ga je otac ovim ukazom ljudima predstavio kao Imama.”

8 – Šahvije ibn Abdullah ibn Dželab kaže: “Imam Ebul-Hasan, a.s., mi je napisao: “Želio si pitati o Imamu nakon Ebu Džafera i zbog toga si zabrinut, međutim nemoj biti zabrinut, jer Allah neće ljude ostaviti da lutaju nakon što ih je uputio, kako bi im istine bile jasne i kako bi od njih odagnao strah i zabrinutost. Vaš Imam nakon mene je moj sin Ebu Muhammed, i vaše potrebe su kod njega.”

9 – Ebu Bekr Fahfaki kaže: “Imam Ebul-Hasan Hadi mi je napisao: “Moj sin Ebu Muhammed je najčišćeg srca i najiskreniji od Muhammedovog roda, njegov argument i dokaz je jači od svih, on će biti moje najveće dijete i biće mi nasljednik i nosilac imameta, i propisi imameta će preći na njega, šta god želiš pitaj ga, jer sve što ti treba to je kod njega, i sredstva imameta će biti kod njega.”

10 – Jahja ibn Jesar Kanberi kaže: “Imam Ebul-Hasan, a.s., je četiri mjeseca prije preseljenja oporučio svom sinu, predstavio ga kao Imama, taj događaj smo svjedočili mi, grupa sljedbenika i sluga.”

11 – Ebu Hašim Davud ibn Kasim Džaferi kaže: “Čuo sam da Imam Ebul-Hasan, a.s., govori: “Moj nasljednik nakon moje smrti je Hasan, i šta ćete vi učiniti sa njegovim nasljednikom.” Rekoh: “Nek sam ti žrtva, šta će se to desiti s njim?” On reče: “Nećete ga vidjeti, i neće vam biti dopušteno da izgovarate njegovo ime.” Rekoh: “Pa kako ćemo ga oslovljavati?” On reče: “Govorite: Hudžet āli Muhammeda, s.a.v.a.”