Miješanje hadisa s Kur'anom – izgovor za nepisanja sunneta

Autor: Saib Abdulhamid
Izvor: Historija Poslanikovog sunneta
Share

Izgovori za nepisanja sunneta – 2

Miješanje hadisa s Kur'anom

Ovo je drugi od važnih razloga kojima se opravdavala zabrana zapisivanja sunneta.[1] Ako su među ashabima postojali oni koji su padali u ovakvu iluziju, kao što se desilo u slučajevima du'au-l-hale’,[2] du'au-l-hafdi,[3] sunnetu-r-radžm,[4], ‘adedu-r-reda'at[5] i slično,[6] to je sve okončano sakupljanjem časnog Kur'ana u jedan „uređen Mushaf“, koji je urađen vrlo rano, tj. odmah nakon preseljenja Božijeg Poslanika, s.a.v.a. Poslije toga ovakve iluzije nisu imale više nikakvu vrijednost. Zato ove iluzije koje su u sahihima[7] i sunenima[8] prenesene u vezi s nekim od ashaba nisu ostavile nikakvog traga – niti su šta dodale Kur'anu, niti šta oduzele od njega.

Ali ako se ovakva iluzija i promašaj desi u generacijama nakon ashaba, još preče je da se ignoriše i da se ne obraća pažnja na to. Držanje do ove tvrdnje – mogućnosti miješanja Kur'ana i hadisa – njegove će sljedbenike dovesti do višestrukih kontradikcija:

  • S jedne strane proturiječi onome što su prihvatili: da je časni Kur'an na najbolji način sakupljen u jednoj knjizi i pod uvjetom „tevatura“[9]!
  • S druge strane proturiječi onome što su prihvatili: da je Kur'an mu'džiza – nadnaravna pojava, a da hadis, uključujući i kudsi hadis, nije mu'džiza.
  • S treće strane demantuje ono čime dokazuju sačuvanost Kur'ana od bilo kakve izmjene ili iskrivljenja, navodeći časni ajet:

إِنَّا نَحْنُ نَزَّلْنَا الذِّكْرَ وَإِنَّا لَهُ لَحَافِظُونَ

Doista, Mi Kur'an objavljujemo, i doista, Mi ga čuvamo![10]

Kako se oni boje miješanja i zamjene kur'anskog ajeta hadisom, kad ovaj časni ajet, objavljen davno prije, govori: Zapišite Poslanikove hadise, zabilježite znanje i ne bojte se da će se izmiješati s Kur'anom, jer: Doista, Mi Kur'an objavljujemo, i doista, Mi ga čuvamo!

Kako god, ovo opravdanje ne može proći, a da ne unakazi sačuvanost časnog Kur'ana, što je nešto što sljedbenici ovog opravdanja nipošto ne bi željeli. Međutim, oni su nesvjesno sami upali u tu nepoželjnu posljedicu kroz odbranu ili opravdanja prakse onih koji su zabranili prenošenje i zapisivanje hadisa, a ustvari ništa od toga nije potrebno. Jer nismo dužni da opravdavamo ili branimo svaki stav koji zauzme neki ashab ili svaku odluku koju donese halifa!

[1] Tekjidu-l-ilm, str. 56; Usulu-l-hadis, str. 159.

[2] Du'au-l-hale’: sljedbenici škole ashaba zbog „vjerodostojnosti“ svojih predaja o tome tvrde da je u sastavu časnog Kur'ana bila objavljena sura koja se zvala El-Hale’, čiji je sadržaj bila jedna dova, pa je kasnije ova sura derogirana ne samo u propisu i sadržaju već i u tekstu! Ta je dova ostala samo kao dova, a ne kao Kur'an! Međutim, oni sami prenose da je Ubejj ibn Ka'b, poznati ashab i poznavalac Kur'ana kod njih, pored ostalih sura tu suru bio napisao u svom mushafu, što znači da kod njih ipak nije bila derogirana!

[3] Du'au-l-hafd: po sljedbenicima škole ashaba, u sastavu Kur'ana bila je objavljena još jedna sura koja se zvala El-Hafd! Potpuno je ista priči koju smo spomenuli u prethodnoj fusnoti!

[4]¸Sunnetu-r-radžm: jedna od krupnih neosnovanih tvrdnji koja se u školi sljedbenika ashaba pripisuje časnom Kur'anu jest tvrdnja o postojanju ajeta o kamenovanju bludnika u časnom Kur'anu. To je tvrdnja koju je jedino Omer ibn Hattab uporno promicao i stalno je potencirao. Preneseno je od Lejsa ibn Sa'da da je govorio: „Prvi koji je sakupio cijeli Kur'an kao jednu knjigu bio je Ebu Bekr, a Zejd ga je pisao (…) i Omer je donio ajetu-r-radžm da se upiše u Kur'an, ali ga Zejd nije napisao jer je Omer bio sam i nije imao ničiju potvrdu!“ Buharija, Muslim i mnogi drugi učenjaci hadisa zabilježili su da je Omer govorio: „Da ljudi ne govore da je Omer nešto dodao Kur'anu, ja bih svojom rukom napisao ajet o kamenovanju i dodao ga u mushaf!“ On je to govorio za vrijeme svoje vladavine, ali su njegovi sljedbenici morali izmisliti još čudnije rješenje: tekst je derogiran, a značenje, odnosno propis, ostao je pravosnažan! Ovaj neuspješni, nelogični i neosnovani pokušaj je samo radi toga da ne ispadne da je jedan ashab pogriješio! Iako to dovodi u pitanje i mudrost objave i autentičnost časnog Kur'ana!

[5] ‘Adedu-r-reda'at: jedan od puteva nastajanja srodstva je mlijeko. Postavlja se pitanje koji broj dojenja uzrokuje da nastane srodstvo. Sljedbenici škole ashaba dijelili su se u dvije grupe, jedni (hanefije i malikije) misle da je jedno dojenje dovoljno da nastane srodstvo, a druga grupa (šafi'ije i hanbelije) kaže da treba biti pet podoja i pozivaju se na predaju koju je Muslim zabilježio od Aiše. Ova predaja glasi: „U Kur'anu je postojao ajet koji je govorio da deset dojenja uzrokuje srodstvo, potom je taj ajet derogiran ajetom koji je govorio da pet potpunih dojenja uzrokuje srodstvo, pa je Poslanik, s.a.v.a., preselio na ahiret, a ovaj se ajet učio u Kur'anu!“ U ovom slučaju u pitanju je dvostruko derogiranje po sljedbenicima škole ashaba. Suvišan je bilo kakav komentar!

[6] Vidi: El-Itkan fi ‘ulumi-l-Kur'an, sv. 1, str. 184 i 185; Sahihu-l-Buhari, kitabu-l-muharibin, babu radžmi-l-hubla mine-z-zina, hadis br. 6442.

[7] Obično se odnosi na Sahihu-l-Buhari i Sahihu Muslim.

[8] Odnosi se na najpoznatije zbirke hadisa kao što su Sunenu-t-Tirmizi, Sunenu-n-Nesai, Sunenu Ibn Madže, Sunenu Ebu Davud, Sunenu-d-Darimi.

[9] Znači da je svaki detalj registrovan i zabilježen po svjedočenju tolikog broja ashaba da nije moguće da su se oni međusobno dogovorili da zajedno lažu.

[10] El-Hidžr, 9.

  • 8 Novembra, 2021