Pisanje sunneta odvraća od Kur'ana! – izgovor za nepisanja sunneta

Izgovori za nepisanja sunneta – 1

Pisanje sunneta odvraća od Kur'ana!

To je najvažniji razlog kojeg su se držali protivnici zapisivanja sunneta i prenošenja hadisa –strah da ih to ne odvrati od Kur'ana, kao što su sljedbenici Knjige knjigama svojih učenjaka bili odvraćeni od knjiga njihovog Gospodara![1] Je li ova tvrdnja ispravna, s obzirom na to da je sunnet ponajprije samo tumačenje Kur'ana i objašnjenje njegovih propisa?! Odgovor ćemo potražiti u izjavi jednog od učenjaka ashaba ‘Imrana ibn Husajna, kojeg je Omer ibn Hattab bio poslao u Basru da podučava njene stanovnike.[2]

‘Imran ibn Husajn je jednom sjedio sa svojim drugovima kad mu se obratio jedan čovjek: „Pričajte nam samo iz Kur'ana!“ ‘Imran mu je rekao da priđe bliže i kad je ovaj to i učinio,[3] ‘Imran mu je rekao: „Šta misliš: ako ti i tvoji istomišljenici budete upućeni samo na Kur'an, hoćete li u njemu naći da je podne namaz četiri rekata, ikindija četiri rekata, akšam tri rekata i da se na prva dva rekata treba učiti nešto iz Kur'ana?! Šta misliš: ako ti i tvoji istomišljenici budete prepušteni samo Kur'anu, hoćete li naći da se oko Ka'be tavafi sedam puta i između Safe i Merve sedam puta?!“ Zatim je rekao: „Ljudi! Uzmite od nas znanje (iz sunneta), tako mi Allaha, ako to ne učinite, sigurno ćete zalutati!“[4]

Ejjub Es-Sehtijani, jedan od tabi'ina, govorio je: „Kada nekom govoriš iz sunneta, pa ti kaže: ʻOstavi to, pričaj mi iz Kur'anaʼ, znaj da je on zalutao i da vodi u zabludu!“[5] Mekhul i El-Evza'i su govorili: „Kur'an više ima potrebe za sunnetom, nego sunnet za Kur'anom!“[6] Vjerovatno je ovo jedna od jasnih i neosporivih stvari.

Pored toga, sunnet upućuje na Kur'an: njegovo učenje, razmišljanje o njemu, shvatanje, slijeđenje njegovih zapovijedi i uputa i upozorava na posljedice napuštanja Kur'ana, neposlušnosti prema njemu i otuđenosti od njega. Zato sunnet ne odvraća od Kur'ana niti je učač Kur'ana neovisan o sunnetu. Prema tome, velika je razlika između uloge sunneta u odnosu na časni Kur'an i uloge knjiga monaha i učenjaka sljedbenika Knjiga u odnosu na Toru i Bibliju.

Jedna od stvari koja izaziva zaprepaštenost i zabunu jest to da su se, u isto vrijeme kada se pravio pritisak da se zabrani prenošenje hadisa pod izgovorom da se srca trebaju zaokupiti samo Kur'anom, izdavale naredbe i preporuke da se podučavaju pjesme i da se ljudi više bave time! Omer ibn Hattab je uputio pismenu uputu svom namjesniku u Basri Ebu Musi El-Eš'ariju: „Naredi onima kod sebe da nauče arapski jezik, jer to upućuje u ispravnost govora, i naredi im da prenose pjesme – kaside i stihove – jer to upućuje na uzvišenost morala!“[7]

Zar Poslanikov hadis ne upućuje na ispravno shvatanje Kur'ana, na poznavanje propisa i odredbi i na uzvišenost morala? Šta ljude više odvraća od Kur'ana i njegove spoznaje: prenošenje hadisa ili prenošenje pjesama?! Zar ovo ne izaziva pitanje na koje ne postoji odgovor ni u predajama o zabrani zapisivanja hadisa niti u onome što se navodilo kao opravdanje za zabranu? Je li u pitanju samo kontradiktornost između dva stava ili je u pitanju ono što misli gospodin Dželali,[8] koji tvrdi da je istinski razlog zabrane prenošenja hadisa sprečavanje i odvraćanje ljudi od hadisa koji govore o pravima i položaju Ehli bejta, a.s. Jer međusobno prepričavanje i razmjenjivanje tih hadisa ostavlja određeni uticaj na ljude, a halifa je bio itekako svjestan toga![9]

Stoga trebamo reći da je interes državne sigurnosti zahtijevao zabranu prenošenja Poslanikovih, s.a.v.a., hadisa, a ne nešto drugo, što bi u konačnici završilo optuživanjem samog hadisa za zabranu, kao što je slučaj opravdanja koje tvrdi da hadis odvraća od Kur'ana! Ili nešto što bi na kraju optužbu i krivicu za zabranu prenošenja Poslanikovih, s.a.v.a., hadisa prebacilo na sam Kur'an, kao što vidimo u sljedećem opravdanju – miješanje hadisa s Kur'anom.

[1] Sunenu-d-Darimi, sv. 1, hadis br. 475; Tekjidu-l-‘ilm, str. 53 i 56; Džami'u bejani-l-‘ilm, sv. 1, str. 79, hadis br. 318 i 319; Usu-l-hadis, str. 154, 156 i 158; Ulumu-l-hadisi ve mustalehuhu, str. 30 i 31.

[2] Pogledati njegovu bibliografiju u Usdu-l-gabe i El-Isabe.

[3] Po predaji Ibn Abdulberra, Imran mu je rekao: „Ti si glup čovjek…“

[4] El-Kifajetu fi ilmi-r-rivaje, str. 15; Džami'u-l-bejan, str. 429, u skraćenoj verziji.

[5] El-Kifajetu fi ilmi-r-rivaje, str. 16.

[6] Džami'u-l-bejan, str. 429.

[7] Kenzu-l-ummal, sv. 10, str. 300, hadis br. 29510.

[8] Gospodin Dželali je autor djela pod nazivom Tedvinu-s-sunneti en-nebevijjeti-š-šerifa u kojem je vrlo opširno obradio ovu tematiku.

[9] Muhammed Riza Dželali, Tedvinu-s-sunneti-š-šerife, str. 409–421.