Imena Božijih miljenika
Imena Božijih miljenika
Među lijepa i poželjna imena kod muslimana na cijelom svijetu spadaju Poslanikova imena i nadimci te imena drugih islamskih Imama i prvaka. U umovima miliona muslimana spokojno i bez osjećaja poniženosti i prezira počivaju imena poput: Muhammed, Ahmed, Mahmud, Mustafa, Ali, Murteza, Hasan, Mudžteba, Husejn, Kazim, Rida i imena slična ovima. Muslimani koji nose ovakva imena zbog njih ne osjećaju nižu vrijednosti i ne osjećaju nelagodu kad se drugima predstavljaju.
Predvodnici islama preporučivali su svojim sljedbenicima da svojoj djeci daju imena islamskih prvaka:
Prenosi se od Imama Sadika, a.s., da je Časni Poslanik, s.a.v.a., rekao: “U koga se rodi četvero djece i on nijednom od njih ne nadije moje ime, uvrijedio me je.”[1]
Očuvanje živih sjećanja na imena velikana svijeta predmet je pažnje svih ljudi, kako onih na Istoku tako i onih na Zapadu – i za to se ne štede nikakva sredstva. Mnoge naučne i tehničke inovacije dobile su ime po svojim izumiteljima kako bi njihovo ime bilo očuvano u sjećanju ljudi. Učenjaci, profesori, studenti, inžinjeri i zanatlije svakodnevno hiljade puta spomenu njihova imena širom svijeta.
U nekim zemljama su velike gradove nazvali po znamenitim ličnostima, a u nekim gradovima glavne trgove i ulice imenovali su po svojim slavnim ličnostima.
Jedan od načina čuvanja živim imena Božijeg poslanika, s.a.v.a., i Imama, a.s., jeste i taj da muslimani svojoj djeci nadijevaju njihova imena. Roditelji koji budu imali osjećaja prema ovoj dužnosti te svojoj djeci budu nadijevali imena ovih Božijih ljudi, s jedne strane su, dajući lijepo ime svome djetetu, izvršili obavezu prema djetetu i lišili ga eventualnog osjećaja niže vrijednosti, a s druge strane su prema ovim vjerskim prvacima iskazali ljubav i privrženost te će od Uzvišenog za to još biti i nagrađeni.
Rekli su Imamu Sadiku, a.s.: “Mi nadijevamo imena po vašim imenima i imenima vaših očeva i djedova, pa da li nam to koristi?” “Da, tako mi Boga!” – reče on.[2]
Vrijednost lijepog nadimka u prošlosti i prezimena danas nije ništa manja od vrijednosti imena. Mnogo je osoba koje imaju lijepo ime, ali nose ružno prezime te tako žive u stalnoj nelagodi. Neke su porodice u prošlosti nabrzinu i nepažljivo uzele loše prezime i mnogi naraštaji iza toga godinama trpe unutrašnju bol i imaju komplekse zbog tog lošeg prezimena.
Neke islamske predaje stavljaju u istu ravan ime i nadimak djeteta i istovremeno preporučuju lijepo ime i lijep nadimak.
“Dajite svojoj djeci najljepša imena i nadimke!”[3]
Islamski prvaci bi se uznemirili kada bi čuli neki neugodan i neprikladan nadimak kod nekoga te bi tom prilikom davali neophodne preporuke za očuvanje ponosa tih osoba.
Zurare prenosi od Imama Bakira, a.s., da je kazao: “Dolazio je na susret sa Imamom Sedždžadom, a.s., čovjek koji je nosio nadimak Ebu Murre. Kada bi ispred vrata tražio dozvolu za ulazak, predstavljao bi se: ‘Ebu Murre je na vratima’ – pa mu je jednog dana Imam Sedždžad rekao: ‘Tako ti Allaha, kada dođeš pred naša vrata, ne predstavljaj se (po nadimku) Ebu Murre.’”[4]
Ebu Murre je ustvari šejtanov nadimak. Onaj ko sebi dadne ovakav nadimak sebe predstavlja šejtanskom osobinom i onim ko nema dobru namjeru. Osim toga, takva osoba sebe stavlja u ponižen položaj, a drugima pruža priliku za vrijeđanje.
[1] Kafi, sv. 6., str. 19.
[2] Biharu-l-envar, sv. 23., str. 122.
[3] Kafi, sv. 6., str. 618.
[4] Ibn Esir: Kamil, sv. 4., str. 87.
