Islam i naraštaji mladih

Autor: MUHAMMED TAQI FALSAFI
Izvor: MLADI SA STANOVIŠTA RAZUMA I OSJEĆANJA
Share

Islam i naraštaji mladih

Sveta vjera islam prije četrnaest stoljeća, u sklopu svog sveobuhvatnog učenja koje je izvor sreće, posvetila je posebnu pažnju mladim naraštajima. Ta pažnja obuhvata sve vidove brige i nadzora nad njihovim materijalnim i duhovnim, psihičkim i fizičkim, moralnim i društvenim, ovosvjetskim i onosvjetskim životom, tj. nad svim vidovima njihove ličnosti i života.

Islamski prvaci, bogougodnici i predvodnici smatrali su razdoblje mladosti vrijednom Božijom blagodati i izvorom sreće u životu čovjeka. Na različite načine i kroz različite opise ukazali su muslimanima na značaj ovog razdoblja.

Hazreti Ali, a.s., je rekao: “Vrijednost dvije stvari poznaje samo onaj ko ih je izgubio, a to su mladost i zdravlje.”[1]

U ovoj predaji hazreti Ali, a.s., blagodat mladosti stavlja u istu ravan s najvećom Božijom blagodati, to jest zdravljem, ističući kako je njena vrijednost nezapažena, a spozna se tek onog trenutka kada se izgubi.

U starosti sipam po glavi prašinu s igrališta dječijeg

Ne bi l’ od prašine dosluhnuo miris mladosti svoje

Božiji poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Na Sudnjem danu rob neće napraviti ni jedan korak dok ne bude upitan za svoj život – u šta ga je potrošio, i za svoju mladost – kako ju je proveo.”[2]

Iz ovog hadisa očito je do koje mjere islam pridaje pažnju mladosti i njenoj vrijednosti. Ovo blago kod Boga ima takav značaj da će Božiji robovi na Sudnjem danu biti pitani za njega kako su ga i u čemu proveli. Mladost je samo jedno razdoblje čovjekova života, međutim, veoma vrijedno i posebno razdoblje života i zato će čovjek biti posebno pitan upravo za ovaj dio svoga života.

Imam Sadik, a.s., je rekao: “Jedan od savjeta kojima je mudri Lukman savjetovao svoga sina je sljedeći: ‘O sine moj! Znaj da ćeš sutra, kada staneš pred Allaha, biti pitan za četiri stvari: Čime si ispunio svoju mladost?, U šta si potrošio život?, Kako si stekao imetak i u šta si ga potrošio?’”[3]

 

 

[1] Gureru-l-hikem, str. 449.

[2] Tarih Jakubi, str. 59.

[3] Kafi, sv. 2. str. 135.

  • 23 Jula, 2019