Korijeni jemenske krize 1

KORIJENI JEMENSKE KRIZE 1

Strateški položaj Jemena

Jemen se nalazi na jugu arapskog poluotoka, i ima veoma dugu morsku granicu u Crvenom moru i Adenskom zaljevu. Strateški položaj kojim ima izlaz na rog Afrike preko južnih i zapadnih morskih granica Jemena kao i putem ostrva Sokotra, Jemenu daje izniman značaj, pored toga, izlaz ove zemlje na tjesnac Babu-l-mendeb dariva Jemenu dodatni značaj s aspekta obezbjeđenja energetske sigurnosti i transporta robe. Ustvari, veliki procenat saobraćaja koji se odvija Sueckim kanalom, prolazi kroz Babu-l-mendeb. Tako da u mjeri u kojoj je značajan Suecki kanal, važan je i Babu-l-mendeb. (Drysdale i Blake, 2007: 178)

Sigurnost tjesnaca Babu-l-mendeb je od temeljnog značaja za sve obalne države Crvenog mora, s aspekta transporta robe i oružja. Naprimjer u ratu Egipta i Sirije protiv cionističkog režima, 1973. godine, Arapska Republika Jemen, zatvara tjesnac Babu-l-mendeb za brodove i dopremanje oružja cionističkom režimu, time je na efektivan način spriječila cionistički režim od prebacivanja pomorskih snaga i zadavanja udarca Egiptu sa Crvenog mora. To je naravno imalo značajan učinak na tok ratnih dejstava na frontu Sinaa. Trgovina i turizam u važnim gradovima poput Džede i Jenbe'a (Saudijska arabija) i desetine obalnih gradova Crvenog mora do velike mjere zavisi od sigurnosti i mira u tjesnacu Babu-l-mendeb. (Mir Rezavi i Ahmedi Lafuraki, 2004: 51)

Upravo zbog ovog što je navedeno Amerika i cionistički režim ulažu velike napore u sticanju kontrole nad Babu-l-mendebom i Adenskim zaljevom. Babu-l-mendeb predstavlja važno strateško ždrijelo za međunarodnu pomorsku trgovinu, moreplovstvo kao i za prevoz energenata. Njegov značaj je u mjeri značaja Sueckog kanala za morsku trgovinu i moreplovstvo između Afrike, Asije i Evrope. Oni su veoma zabrinuti da Ensarullah i Husi ne osvoje pobjedu; jer kontrola Jemena od strane Husija je uzrok prekidanja pristupa cionističkog režima Indijskom okeanu putem Crvenog mora što je prepreka nesmetanog stizanja cionističkih podmornica do Perzijskog zaljeva s namjerom ugrožavanja i prijetnje Iranu.

Upravo je to dovelo do toga da jedna od značajnih tačaka u razgovoru Netanjahua sa američkim kongresom 3. marta, 2015. godine, bude kontrola Jemena. Međutim, na drugoj strani Saudijska arabija kao regionalni partner Amerike pokazuje veliki strah od toga da Jemen postane Iranski partner, kao što ima strah od toga da takav tok dešavanja može dovesti da se kompletno arabijsko poluostrvo okrene protiv porodice Sauda. Sprječavanje Irana, Kine i Rusije da ne steknu strateški položaj u Jemenu spada u red američkih briga. (Nazemroaya, 2015: 1-5)

U morskom komunikacijskom smjeru istok – zapad Jemen igra stratešku ulogu i značaj. Šef centralnog zapovjedništva Amerike, general Norman Schwarzkopf iznoseći svoja zapažanja i argumente pred američkim Senatom kaže: “Crveno more pored Sueckog kanala na sjeveru i Babu-l-mendebom na jugu predstavlja jednu od najvitalnijih morskih komunikacijskih linija, kao što predstavlja vitalnu vezu za transport i moreplovstvo između evropske i pacifičke koalicije. Važnost i opis tjesnaca Babu-l-mendeb u izvještaju Ureda za energetske informacije Amerike u novembru 2014. godine, ističe se na sljedeći način: “Tjesnac Babu-l-mendeb je strateško ždrijelo između afričkog roga i Bliskog istoka, također riječ je o strateškoj tački za vezu između Mediteranskog mora i Indijskog okeana. Tjesnac se nalazi između Jemena, Džibutija i Eritreje, povezujući Crveno more sa Adenskim zaljevom i Arapskim morem. Ogromni dio izvoza Perzijskog zaljeva koji se dešava putem Sueckog kanala kao i cjevovod SuMed (Suec – Mediteranski cjevovod) prolazi kroz tjesnac Babu-l-mendeb. Ozbiljne procjene pokazuju da je 3,8 miliona barela sirove nafte i petrohemijskih proizvoda godine 2013., ovim putem prošlo prema Evropi, Americi i Aziji, što pokazuje porast od 2,9 miliona barela dnevno u odnosu na 2009. godinu.

Tjesnac Babu-l-mandeb širok je 18 milja, a transport tankera nafte teče putem dvaju kanala ograničenih na dvije milje. Ulazak i izlazak brodova u ovom tjesnacu odvija se ovim dvama kanalima. Zatvaranje tjesnaca Babu-l-mandeb može spriječiti tankere nafte da iz Perzijskog zaljeva stignu do Sueckog kanala i do  cjevovoda Sumed te da ih to upravi na plovidbu prema Južnoj africi što bi bio povod usporavanja transporta i porasta cijena nafte. Pored toga, južni tok nafte između Evrope i Afrike ne bi mogao više da se kreće najvažnijim direktnim smjerom izvoza robe i nafte na azijsko tržište putem Sueckog kanala i tjesnaca Babu-l-mandeb. (Ryan, 2015: 4-5)

Uzevši u obzir geopolitički položaj arapskih kraljevina, one su pod stalnom zaštitom stranih sila. USA u Bahreinu ima stacioniranu petu flotu, upravo zbog toga konstatno i nasilno gušenje protesta od strane bahreinskog kralja ne nailazi na osude i proteste Amerike i Zapada. Uz ovu empirijsku i teorijsku analizu Bahrein i Jemen među kraljevinama Perzijskog zaljeva su izuzeci i iskusile su političku nesigurnost, proteste i brojne narodne ustanke i sada su upravo suočeni sa narodnim protestima. (Zarhani, 2013: 166-169)

Rezultati

Općenito gledano najvažnija politička i stranačka karakteristika Jemena nakon integracija i također kao važne razloge narodnog ustanka u Jemenu i nemira od 2011. godine pa nadalje moguće je navesti sljedeće stvari.

A – Autoritarnost i totalitarizam

Vlast Ali Abdullaha Saliha spada u red autoritarnih režima utemeljenih na dominaciji vladajuće političke stranke. Iako je Jemen veoma fleksibilan i zapadnjaci ovu državu prepoznaju kao državu sretnih arapa, ipak, strateške činjenice Jemena oblikovane su pod dejstvom Općeg narodnog kongresa, zasnovanog na znakovima partijskog autoritarizma i dominaciji vladajuće stranke. Jemen je svjedok dugog perioda unutarnjih sukoba, posebno u posljednjim dekadama. Naprimjer, samo u dvadesetom stoljeću 1960-ih godina, Jemen je svjedok sukoba između Naserista i monarhista, 70-ih godina između nacionalista i komunista, 80-ih godina između različitih političkih stranaka na jugu Jemena, 90-ih godina između sjevera i juga. (Dr. Kamćijan, 1998: 158)

Prije pojave novih političkih previranja u Jemenu i stizanja do moći Husija, vlast Abdullaha Saliha, je klasificirana na temelju autoritarnih režima utemeljenih na hegemoniji vladajuće partije uporedo sa visokim nivoom političke konkurencije i izbora. U ovom političkom sistemu iako se tolerisala određena mjera izborne konkurencije, međutim, praktično gledano, vladajuća partija je koristeći skup alata, dolazila na dominantnu poziciju.

U vezi pobjede Općeg narodnog kongresa treba obratiti pažnju da je taj događaj iskorišten na najbolji mogući način od strane vladajuće partije – koristeći određeni broj sredstava – za pobjedu na izborima. Naprimjer, državni mediji Jemena radili su u korist ove stranke, a utjecaj toga je bio očit, posebno na nepismene glasače. Isto tako Kongresna stranka je koristila državne olakšice, posebno uticaj vlade, državne koristi i rente. (Blaydes, 2011: 218)

B – Problemi i rasprostranjena ekonomska korupcija

U uvjetima u kojima se Jemen ubraja u najsiromašnije države Perzijskog zaljeva, u redovima elite i vladajućeg sloja ove države postoji ogromna ekonomska korupcija. Baydes u vezi s tim kaže: “Osim sponzorskih veza koje je vlada uspostavila a putem kojih je uspjela privući javno mnijenje na izborima, primjećuju se i široke individualne mreže koje se temelje na korupciji i nepotizmu. Riječima jednog člana parlamenta, politička korupcija je veoma zastupljena, a Opći narodni kongres ne ulaže neke posebne napore u borbi protiv pronevjere i nezakonitog bogaćenja. Štampa izvještava da je velika korupcija obuhvatila jemensku vlast na svim birokratskim nivoima. (Blaydes, 2011:217)

Općenito gledano može se kazati da proširena korupcija i oligarhijska karakteristika autoritarne vlasti utemeljena na stranačkoj hegemoniji u Jemenu, iritirala je nezadovoljstvo stranaka i političkih opozicionih grupacija i dovela je u zemlji do duboke krize legitimiteta. Pored svega toga situaciju u Jemenu dodatno kompliciraju siromaštvo, velika nezaposlenost, nepravedna raspodjela bogatstva, neuhranjenost i kriza resursa, i dovode do kombinacija krize legitimnosti i učinkovitosti i velikog raskola između društvenih slojeva.

Ova situacija ne samo da nije poboljšana dolaskom Mansura Hadija na mjesto Abdullaha Saliha, već ju je pogoršala. Upravo zbog toga protestom Husija protiv Mensura Hadija i povlačenjem protesta u prijestolnicu on je bio prisiljen napustiti državu i pobjeći u Arabiju.

Korijen šiijskog Husi pokreta možemo tražiti u 80-tim godinama u mezhebskim pokretima, pod vodstvom lidera Bedrudina El-Husija. Husi su uspjeli doživjeti nadogradnju i prerasti u vojnu formaciju u oblasti Sa'da.

Odbacivanje američke dominacije u Jemenu za ovu grupu bilo je od vitalnog značaja. Salihova vlada ih optužuje za svrgavanje centralne vlasti i provedbu šiijskih mezhebskih zakona u Jemenu. Husi su odabrali suprotstavljanje i istrajnost naspram napora Salihove vlade da ih uništi. Ne postoji zvanična informacija o tačnom broju članova ove grupe otpora. Neke statistike govore o broju između 2.000 do 10.000 boraca, 2009. godine. Poput južnjaka, i Husi imaju svoje posebne zahtjeve. Oni vjeruju da im je Salihov režim uvijek stvarao poteškoće i pravio im brojne nepravde. Poput lišavanja od ekonomskih prava, nepostojanja usluga u okruzima pod kontrolom Husija, tjeranje i brisanje duhovnih službenika i zejdijskih efendija, otimanje i rušenje husijskih džamija, posebno u okruzima Hudže i Tahmur, borba protiv vjerskih običaja Husija, posebno protiv eyd Gadira i zatvaranja šiija zbog učešća na tim svečanostima, izdavanje fetvi tekfirenja od strane vehabijskih šejhova koji su pod zaštitom Salihove vlasti i Saudije, te Mensura Hadija, koje se temelje na tome da su Husiji nevjernici, kao i odobravanje borbe protiv Husija koju nazivaju džihadom na Božijem putu. (Sharqieh, 2013: 11-12)

C – Unutarnja nestabilnost i nesigurnost

Narodni ustanci koji su protezali kroz režime Bin Alija i Mubaraka, nastavljaju se i dalje. Učinak i inspiracija masovne nenasilne demonstracije koja je organizirana posredstvom društvenih medija bila je povodom iritiranja političkog svrgavanja a političko svrgavanje je iziskivalo borbu, suzdržavajući se od toga da prihvati siguronosne režime koje su osnovali arapski tirani protiv svojih građana, ovaj oblik protesta imao je svoje učinke izazivanja transformacija.

Kafeterije u Manami su prije prikazivale libanske video klipove. Ali sada, za zamjenu prikazivali su slike punog trga Et-Tahrir u Kairu, izazivajući na taj način promjene kod prisutnih i stavljajući ih pod svoj uticaj, isto se dešavalo i na drugim mjestima tog regiona. (Lynch, 2012: 110-116)

Pored raspava o teritoriji sa zemljama u komšiluku, ekonomska zavisnost o drugim zemljama dovodi do nepostojanosti u Jemenu. Tokom 1980-ih godina, pored kredita i pomoći od strane Sovjetskog bloka, svjetske banke i OPEC-ove kase za razvoj, Jemen je primao veliku pomoć iz Kuvajta, Alžira, Libije, Ujedinjenih Emirata i S. Arabije. Zaposlenost dva miliona Jemenaca u naftnoj industriji Arabije i slanje svojih prihoda u Jemen dovodi do stvaranja razlika u društvenim slojevima. Veći dio novca Jemenaca troši se za potrošnu robu. Većina Jemenaca nema zdravu vodu za piće, niti ima odgovarajuće zdravstvene usluge. U Jemenu se nije dogodilo veliko ulaganje kapitala s namjerom ekonomskog jačanja. Iako je zemljoradnja u Jemenu najvažniji izvor prihoda, ali zbog prirodnih katastrofa poput suše i poplava, poljoprivredna proizvodnja trpi veliki pad. Rezultat toga je širenje siromašnih naselja u predgrađima velikih gradova. Ovo nije karakteristično samo za sadašnje vrijeme. Godine 1996. također na indeksu društvenog razvoja u programu Ujedinjenih naroda, Jemen je od 174 države svrstan na 142. mjesto. U siromaštvu i patnji Jemenaca prisutni su i drugi elementi. Više od polovine stanovništva – oko 19 miliona ljudi – u Jemenu su nepismeni. (Sedžadpur, 2011: 20-100)

Obično je broj članova u porodici šest osoba, a dnevni prihod po glavi obično je manji od 1$. Samo jedna trećina domaćinstava ima vodu na česmi, struju i kućni gas. Transport grca pod ozbiljnim problemima i teškoćama. Većina puteva nisu asfaltirani, što stvara dobre uvjete za razvijanje pljački i nesigurnosti. Ulagani su napori za razvoj jedinstvene komunikacijske mreže u cijeloj državi još od vremena ujedinjenja, 1990. godine, ali do 2001. godine još uvijek nije postojala jedinstveni nacionalni telefonski sistem. Iako je po islamu zabranjena droga i alkohol, ali Jemenci ove produkte godinama proizvode i izvoze. Opojna biljka Kat/Hat (Catha Edulis) godinama se konzumira kao opijat u arapskim državama, Bliskom istoku i Jemenu. Međunarodne zdravstvene organizacije i stručnjaci vjeruju da ova biljka od koje se proizvode opijati izaziva halucinacije i rak. Drugi stručnjaci vjeruju da sijanje ove biljke sprječava poljoprivredne vode da budu korisne za proizvodnju potrebne hrane. (Bankston, 2003: 612-614)

D – Nezaposlenost i nedostatak hrane

Raširena korupcija, odlazak kapitala, uz teško uništavanje i degradaciju životne sredine, visok nivo nezaposlenosti, kontinuirani ratovi doveli su do jake humanitarne krize u Jemenu, do te mjere da 55% stanovništva Jemena nema dovoljno hrane niti zdravstvene usluge. Ono što ove probleme čini još gorim jeste oko 1.2 miliona izbjeglica iz Etiopije, Somalije i Sirije i više od 300.000 domaćih izbjeglica. Jemenci imaju ogromnih problema zbog uzastopnih napada El-Kaide i američkih dronova. (Adra, 2013: 1-3)

Što se pak ekonomskog društvenog stanja tiče Jemen je najsiromašnija država Bliskog istoka, i oko 58% djece je neuhranjeno. Procenat rasta stanovništva na godišnjoj osnovi je 3.2% što je s takvim ograničenim prirodnim resursima i društvenim i državnim kapacitetima veoma teško za podnijeti. (Blumi, 2011: 1)

Sljedeći važan problem Jemena je nezaposlenost, posebno među mladima. S jedne strane ubrzan rast broja stanovništva a s druge nemoć vlasti da ponude posao, dovodi do visokog nivoa nezaposlenosti u Jemenu. Procenat nezaposlenosti je 28% stanovništva, a od toga su 57% mladih. (Sadiki i Ahmedijan, 2010: 261)

Naravno problem Jemena nije sagledan samo u ekonomskoj krizi i korupciji, već separatističke tendencije južnjaka, pokret Husija i utjecaj El-Kaide također povećavaju nivo kompliciranosti političkog stanja ove države. U nastavku ćemo se posvetiti ulozi unutarnjih i vanjskih utjecajnih aktora u stanjima i promjenama Jemena.