Islamski svijet mora otvoriti novu stranicu
Islamski svijet mora otvoriti novu stranicu
Tema – Hutba džume-namaza u Teheranu 17. 01. 2020. godine
Hatib – Ajetullah Hamenei
Ajetullah Hamenei, lider islamske revolucije na džuma namazu u Teheranu je kazao da su jedinstveno prisustvo svjesnog iranskog naroda na dženazi hadži Kasima Sulejmanija i njegovih prijatelja, te odlučan udarac Sepaha u napadu na američku bazu u Ejnu-l-esedu dva poučna i odlučujuća događaja i dodao: “Narod je prisustvom pokazao svoju nutrinu, sagledanu u izdržljivosti pred šejtanima, i jedini put nastavka ovog dostojanstvenog pravca jeste da Iran ojača na svim poljima.”
Savjetujući da drže do bogobojaznosti, što privlači Božiju pomoć i blagostanje u individualnim i društvenim pitanjima on je nakon toga citiranjem kur'anskih ajeta iz sure Ibrahima koji govore o danima Božijim rekao da se treba pokazati zahvalnost na tim Božijim blagodatima.
Tematski ajet: I doista smo poslali Musaa sa znakovima Našim: “Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlost i opomeni ih danima Allahovim.” Uistinu, u tome su znaci svakom strpljivom, zahvalnom. (Ibrahim, 5)
وَلَقَدْ أَرْسَلْنَا مُوسَىٰ بِآيَاتِنَا أَنْ أَخْرِجْ قَوْمَكَ مِنَ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّورِ وَذَكِّرْهُم بِأَيَّامِ اللَّـهِ إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَآيَاتٍ لِّكُلِّ صَبَّارٍ شَكُورٍ
Govoreći o hazreti Musau, a.s., u sklopu podsjećanja na Božije dane ukazao je da je to pokazatelj važnosti i veliki učinak u uputi strpljivih i zahvalnih ljudi dodavši: “Strpljivi, to su oni ljudi koji su u kompletu strpljivi i postojani koje nešto malo ne može izbaciti sa terena, a zahvalni, to su oni koji prepoznajući blagodati i njene očite i skrivene aspekte, znaju to cijeniti i osjećaju se odgovornim naspram Božijih blagodati.”
Ukazujući na spuštanje časnih ajeta o spomenutoj temi, u Mekki, dakle kada je bila kulminacija borbe muslimana i njihove istrajnosti pred tokom poricatelja, dodao je: “Ovi ajeti u onim teškim uvjetima muslimanima donose radosnu vijest da će im Allah, dž.š., dati Božije dane, i da ih s njihovim postupcima zahvalnosti, čekaju još veće pobjede.”
Dvije prethodne sedmice nazvao je izuzetnim sedmicama, punih gorkih, slatkih i poučnih dešavanja za Irance, i poređenjem koncepta Božijih dana, sa nezapamćenim odzivom Iranaca i Iračana da pokažu poštovanje prema šehidima rekao je: “Jevmullah, Božiji dani, to znači dani kada se vidi Božija moć u dešavanjima. Prema tome kada u Iranu desetine miliona a u Iraku i u nekim državama stotine hiljada ljudi iziđu na ulice da izraze poštovanje prema krvi zapovjednika Kudsa, i kada ostvare najmnogoljudniji ispraćaj na svijetu, to je vanjski primjer Božijih dana, jer ta veličanstvenost nema drugog faktora i uzroka osim Božije moći.”
Također je dan kada su rakete Sepaha – garde čuvara revolucije, pogodile američku bazu nazvao još jednim od Božijih dana, rekavši: “Da narod s takvom duhovnom snagom udari šamar jednoj svjetskoj arogantnoj sili, pokazatelj je da je posrijedi ruka Božije moći, tako da je i taj veliki dan, jedan od dana Božijih.”
Dani Božiji to su dani koji grade povijest, koji povjest uvezuju s trajnim tragovima u životu, duhu i prirodi naroda, rekao je on a opisujući iranski narod kazao je: “Iransko društvo je strpljivo i zahvalno, koje već dugi niz godina poslovničnom izdržljivošću uvijek izražava zahvalnost na Božiju dobrotu.”
Potencirajući na tome da se trebaju prepoznati i materijalne i duhovne dimenzije dženaze šehida Sulejmanija, postavio je pitanje: “Koji je to faktor i koja je to sila osim Božije moći da 41 godinu nakon pobjede islamske revolucije stvori ovakvu nevjerovatnu stvar i na scenu dovede neviđen broj zaljubljenika?”
Ljude koji se oslanjaju samo na materijalne analize nazvao je nemoćnim da vide Božiju moć u dešavanjima: “Ova velika dženaza i ovaj nadahnuti pokret naroda, pokazatelj je njihove nutrine i njihove duhovnosti koja zaslužuje pohvalu, i pokazatelj je zbilje da je Božija volja na strani pobjede iranskog naroda.”
Prisustvo desetina miliona ljudi na dženazi u iskazivanju poštovanja prema šehidu Sulejmaniju smatra prisegom pravcu cijenjenog imama Homeinija, i činjenicom da je on još uvijek živo prisutan u srcima ljudi, rekavši: “U ovom događaju, cionističko medijska imperija i dužnosnici američkog terorističkog režima, svi su se potrudili da našeg dragog i velikog generala optuže za terorizam, međutim, Uzvišeni Allah, je scenu tako preokrenuo, da ne samo u Iranu, već i u različitim državama pokazano je poštovanje prema njegovoj duši, a američka i cionoistička zastava su spaljivane.”
Pored dženaze ovih mudžahida, sami njihov šehadet je također znak Božije moći, zato što je atentat na generala Sulejmanija, dakle najpoznatijeg i najjačeg zapovjednika u borbi protiv terorizma u cijelom regionu, bio povodom sramote i bruke američke vlade.
Ukazujući na jedan od primjera hrabrog prisustva šehida Sulejmanija u jednoj opasnoj situaciji kada su bili potpuno opkoljeni neprijateljima, on je rukovodivši operacijom doveo dotle da su se neprijatelji razbježali. Zatim je dodao: “U atentatu ovog odvažnog šehida, amerikanci mu nisu izišli na mejdan, već su ovaj zločin učinili kao kukavice što je samo dovelo do toga da se još više obrukaju.”
Napominjući da je ovakav model zločina, dakle atentat na lidere Otpora ranije bio specifičan za cionistički režim, dodao je: “Naravno, amerikanci su u Iraku i Afganistanu počinili ogroman broj zločina i ubistava, ali ovaj put, američki predsjednik je lično priznao: “Mi smo teroristi;” a od toga nema veće bruke.”
Pozivajući se na još jedan od Božijih dana iz prethodne sedmice, a to je jak odgovor Sepaha amerikancima, naglasio je: “Ova jaka reakcija, bila je efikasan vojni udarac, ali od toga još je važniji udarac na reputaciju, koji je nanesen ugledu supersile koji je amerika uživala.”
Ovaj udarac je nazvao brukom za ameriku rekavši: “Ovaj čvrsti udarac na reputaciju, ne može se ničim nadoknaditi, a jačanje sankcija o čemu amerikanci pričaju ovih dana, ne može im nadoknaditi izgubljeni ugled.
Na svakom mjestu i u svakom poslu u kojem bude iskrenosti, Allah, dž.š., tome daje blagodat i rast. Njegove blagodati stižu svima i trajne su.
To što je narod tako zaljubljeno i s tugom prisustvovao na dženazi hadži Kasimu Sulejmaniju, i šehidima koji su poginuli s njim, te oživljavanjem revolucionarnog duha u narodu, to je zbog iskrenosti generala i njegovih saputnika.
Neophodno je duboko shvatanje, vrjednovanje i cijenjenje Božijih dana posljednje sedmice, a na hadži Kasima Sulejmanija i Ebu Mehdija El-Muhendisa ne treba gledati kao na osobe, već kao na poučni školu i put.”
Ukazavši da na Sepahe Kuds ne treba gledati kao na kancelarijsku organizaciju, rekao je: “Sepahe Kuds, je ljudska organizacija sa velikim i spasonosnim motivima, gledajući na njih iz ove perspektive, onda poštovanje i uvažavanje ljudi na veličanstvenoj dženazi generala Sepaha Kudsa, dobiva svoje istinsko značenje.
Naravno, sve oružane snage, Sepah, vojska i basidži, svoju intelektualnu platformu grade na Božanskim ciljevima, pored toga što se Sepahe Kuds u funkciji “boraca bez granica”, uvijek nađu tamo gdje je potrebna pomoć narodima regije, i očuvanje dostojanstva potlačenih, i svim silama i moćima štite svetinje i svetost područja.
Udaljavanje sjene rata, terora i razaranja s puta Irana, spada u najvažnija djela Sepaha Kudsa. Važan dio iranske bezbjednosti rezultat je napora pobožnih mladića koji su pod komandom hadži Kasima godinama požrtvovano bili posvećeni džihadu.
Ovi hrabri i odvažni mladići, odlaze u pomoć Palestini i drugim područjima, ali ustvari, na taj način stvaraju bezbjednost za našu voljenu domovinu Iran.
Krajnji cilj amerikanaca stvaranjem i pružanjem potpore IDIŠ-u jeste napad i stvaranje nesigurnosti na granicama i gradovima Irana, izazivanje komješanja i zabrinutosti unutar iranskih porodica. A naši hrabi i odvažni mladići pomažući Iraku i Siriju, ustvari sprječavaju ovu zavjeru.”
Aludirajući na one koji su nekad uzvikivali: “Ne Gazzi, ne Libanu!” Ajetullah Hamenei je rekao: “Ovi ljudi nikada nisu žrtvovali svoje živote za Iran, nisu se čak htjeli odreći ni svojeg komoditeta i interesa na putu očuvanja bezbjednosti svoje zemlje, već to su bili general Sulejmani i njegovi prijatelji koji su halalili svoje živote i pohitali iz Irana na linije odbrane.”
Osvrćući se na veličanstveno i ponosno prisustvo miliona Iranaca na dženazi generala Sulejmanija u Teheranu, Kermanu i nekoliko drugih gradova, te tugovanja i skupova tim povodom ogromnih masa u drugim gradovima, te na tugu, bol i suze za hadži Kasimom iz velikih daljina, rekao je: “Desetine miliona Iranaca, pokazali su svoju nutrinu i duhovnost u ovom veličanstvenom događaju i pokazali su i dokazali da se narod iz svake partije, grupe i skupine i svakog naroda i geografske tačke, poslovičnom jedinstvenošću, zalaže za revoluciju i islamsku vlast, da su postojani spram nepravde, i da kažu ne, svim arogantnim državama svijeta.
Iranski narod je još jednom u neviđenim dimenzijama pokazao da hrabro brani liniju džihada, da nisu od onih koji se predaju, da vole simbole otpora, i dali su do znanja onima koji se trude da o ovom narodu prikažu drugačiju sliku u unutrašnjosti i inostranstvu, da se prema ovom narodu ne odnose pošteno i iskreno.”
Ukazujući na američke klovnove koji ovih dana zajedljivo tvrde da su uz Irance, ajetullah Hamenei je postavio pitanje: “Zar su oni koji pokazaše nepoštovanje prema plakati milostivog i ponosnog generala Sulejmanija, Iranci, ali nepregledna i bezbrojna masa ljudi koji su izišli na ulice pokazati poštovanje prema hadži Kasimu, to već nisu Iranci?
Amerikanci nikada nisu bili uz Irance, i lažu tako bahato i očito, no i ako bi bili, to je s namjerom da zariju otrovani handžar u grudi ovog naroda, naravno do sada to nisu mogli, a i nakon ovoga ne mogu ništa uraditi.”
Masovno prisustvo naroda na dženazi opisao je pokazateljem intelektualne platforme i ispoljenjem iskrenih emocija naroda, dodajući jednu suptilnost: “Povik osvete, koji se čuje širom Irana, to je zapravo bilo pravo pogonsko gorivo raketama koje su pogodile američku bazu.”
Osvrćući se na izjave nekih koji pokušavaju da potisnu u zaborav odlučujuće Božije dane posljednje dvije sedmice te u toj namjeri pokreću neka druga pitanja, rekao je: “Nijedna stvar ne smije zasjeniti te nezaboravne dane.”
Izrazivši duboko žaljenje zbog avionske nesreće rekao je: “Ovaj veoma gorak incident, je doslovno spržio naša srca i stvorio nam bol, međutim, neki povodeći se za američkim i engleskim medijima trude se ovu nesreću pretvoriti u teren za zaboravljanje onog veličanstvenog ispraćaja i onog odlučnog odgovora od strane Sepaha. Naravno neki su mladi i emocionalni, ali ima i onih drugih koji nisu spremni ni razumjeti nacionalne interese ni zalagati se za njih.
U istoj mjeri koliko smo mi kao nacija tužni zbog ove nesreće, toliko se neprijatelj obradovao, jer su dobili izgovor da dovedu u pitanje Sepah i naše oružane snage, no ta njihova zavjera ostaje bez učinka i ne zaboravlja se moćna Božija ruka Božijeg dana dženaze i Božijeg dana udara na bazu i ako Bog da, iste će iz dana u dan biti življe i življe.”
Izražavajući iskrenu sućut porodicama poginulih dodao je: “Zahvaljujemo se i izražavamo poštovanje ožalošćenima i roditeljima koji su bolnih srca stali pred neprijateljsku zavjeru i govorili u suprotnosti od njihovih očekivanja.”
Uzevši u obzir nejasnoće koje postoje u ovoj nesreći, i uz zahvalnost komandantu Sepaha na onome što je kazao u vezi s tim, izrazio je neophodnost da se ozbiljno poradi na tome da se spriječe slični incidenti u budućnosti: “Prevencija da se ovakvo šta više ne dogodi je važnija procesuiranja.
Jedan od napora da se zasjene Božiji dani prethodnih sedmica jest potez tri pokvarene evropske države sagledanom u prijetnji Iranu da će nuklearno pitanje odnijeti pred Vijeće sigurnosti.
Naravno državni dužnosnici su pružili žestok odgovor, a narod pamti kako su ove tri države u nametnutom ratu bili na usluzi Sadamu i njegovim zločinima.
Od početka sam govorio da ne vjerujemo Evropljanima nakon Nuklearnog sporazuma, oni ne rade ništa, već su na usluzi Amerikancima. I sada je postalo jasno da su oni u stvarnom smislu riječi američki potrčko i poslužitelji, sanjajući o tome kako baciti Iran na koljena, a znamo da to nije u stanju uraditi neko veći od njih, dakle njihov gazda Amerika, a šta tek reći za njih!”
Pregovore sa Evropljanima Lider vidi pomiješanim sa nepoštenjem i prevarom zato je rekao: “Džentlmeni koji sjede za pregovaračkim stolom, oni su ustvari teroristi bagdadskog aerodroma, koji su samo zamijenili odjeću.
Nacionalni motiv i težnja za jačanjem Irana jedini je način da se nastavi put iranskog dostojanstva.
Mi se ne libimo pregovora, naravno osim sa Amerikancima, ali s pozicije snage i moći.
Ovaj voljeni narod i ova voljena zemlja će s Božijom voljom biti još jača, ne samo u vojnom aspektu, već i u ekonomskom, u naučnom i tehnološkom, a ono što čini zaleđinu tom cilju jeste prisustvo naroda na sceni dešavanja, strpljenje naroda i njegova istrajnost, te napori i neumorno zalaganje i zvaničnika i naroda.
Božijim davanjem ovaj narod i ova zemlja u ne tako dalekoj budućnosti stići će do tačke kada neprijatelj neće imati hrabrosti ni da im prijeti.”
Glavni dio druge hutbe, lider islamske revolucije je govorio na arapskom jeziku, a prije toga ukazao je na važnost prisustva građana na izborima rekavši: “Što se izbora tiče, ako Bog da ima tačaka na koje ćemo kasnije ukazati, ali ono što je važno jeste to da izbori predstavljaju jedan od najvažnijih faktora moći države, oni zemlji daruju sigurnost a neprijatelju beznađe.”
Ukazavši na to da se neprijatelji trude na tome da narodu oduzmu motivaciju za izlazak na izbore rekao je: “Svi moramo biti pažljivi, da kojim slučajem neprijatelj ne bi ostvario svoju želju i izbore učinio nevažnim.”
S obzirom na osjetljivost povjesnog trenutka, važni dio hutbe je govorio na arapskom jeziku obraćajući se braći arapima.
Ukazujući na kukavički zločin Amerikanaca izvršivši atentat na velikog i odvažnog iranskog generala, te na požrtvovanog i iskrenog iračkog mudžahida, i to po naredbi američkog terorističkog predsjednika, rekao je: “Šehid general Sulejmani svojim hrabrim prisustvom u prvim i opasnim redovima bio je jedan od najučinkovitijih faktora slamanja terorističkih elemenata poput IDIŠ-a i sličnih u Siriji i Iraku. Međutim Amerikanci bez hrabrosti da mu se suprotstave na frontu, kukvački su na njega izvršili napad kada je on došao na bagdadski aerodrom po pozivu iračkih vlasti, i na taj način su prolili njegovu časnu krv i krv njegovih saputnika, i to proljevanje i miješanje krvi iranskih i iračkih sinova na Božijem putu je bilo po Bog zna koji put.
Protuudarac revolucionarne garde i raketni udar na bazu Ajnu-l-esed je povod gnječenja američke oholosti i časti arogantne i nasilne američke vlade naglasivši: “Njihova glavna kazna je protjerivanje iz regiona.”
Govoreći o jedinstvenom ispraćaju šehida Sulejmanija i Ebu Mehdija s desetinama miliona Iranaca i dženazi punoj poštovanja prema ovoj dvojici velikih boraca u različitim gradovima Iraka, i izrazu sućuti od strane naroda u nekoliko drugih država, uz učešće vatrenih skupova, podsjetio je: “Neprijatelji su činili velike napore uz ogromna sredstva angažirajući neodgovorne ljude i šejtansku propagandu, da bi dva naroda irački i iranski učinili međusobno pesimističnim, međutim ovaj veliki šehadet srušio je sve njihove šejtanske napore i zla nastojanja.”
On je islamski potencijal naroda regije nazvao faktorom prevladavanja pokvarenih materijalističkih sila, i ukazujući na dominaciju zapadnjaka nad državama regije koristeći se znanjem i tehnologijom, vojnim naoružajem i lažnom propagandom te prevarantskom politikom, dodao je: “Kad god su posredstvom narodnih ustanaka bili prisiljeni da napuste zemlje, koliko god su mogli koristili su se zavjerama, obavještajnim djelatnostima, i političkom i ekonomskom dominacijom, ugradivši u srce ove regije zloćudni tumor cionističkog režima kao trajnu prijetnju za zemlje zapadne Azije.”
Smatrajući pobjedu islamske revolucije povodom nanošenja teških političkih i vojnih udaraca cionističkom režimu, a sljedstveno tome niz poraza uzrupratorima na čelu sa Amerikom počev od Iraka i Sirije pa do Gazze i Libana te Afganistana, dodao je: “Neprijateljski mediji, optužuju iran za posredničke ratove, a to je velika laž, narodi regije su se probudili.”
Sposobnost Irana za dugoročno odoljevanje spram američkih zala u regionu i duh naroda je okarakterisao učinkovitim naglasivši: “Svijetla sudbina regije je u oslobađanju od američke dominacije i oslobađanje Palestine od vladavine stranaca cionista, a taj cilj je zahvaljujući ambiciji naroda postao još bliži.”
Uklanjanje faktora nejedinstva on vidi neophodnim naglasivši da su sljedeće tačke zapravo rješenja i načini unaprjeđenja jedinstva i udaljavanja od podjeljenosti:
– Jedinstvo vjerskih učenjaka zarad pronalaženja islamskih rješenja za savremeni način islamskog života
– Saradnja islamskih medija zarad temeljne reforme opće javne kulture
– Povezanost islamskih oružanih snaga zarad udaljavanja rata i agresije u regionu
– Povezanost islamskih tržišta kako bi se ekonomije ovih država riješile dominacije pljačkaških kompanija
– Posjete i putovanja ljudi zarad povećanja istomišljeništva, složnosti, empatije, jedinstva i prijateljstva.
Naglasivši da neprijatelji Irana i islama žele osigurati svoju ekonomiju resursima naših zemalja, svoje dostojanstvo žele postići ponižavajući naše narode, svoje vodstvo žele osigurati tako što će obezbjediti razdor, i tako što će i nas i vas uništiti našim vlastitim rukama, dodao je: “Amerika želi:
– Palestinu bez mogućnosti odbrane od zločinaca cionista
– Siriju i Liban žele vidjeti osvojenu od strane svojih satelistkih vlada
– Irak i naftno bogatstvo žele samo za sebe
a za ove zle namjere služe se najvećim zlima poput teških dugogodišnjih mučenja Sirije, neprekidnih zavjera i smutnji u Libanu, konstantnih provokacija i sabotaža u Iraku.”
Javni atentat na šehida Ebu Mahdija, odvažnog zapovjednika Hašde-š-ša'bija i cijenjenog generala Sepaha šehida Sulejmanija, nazvao je upečatljivim primjerom američkih zavjera u Iraku, rekavši: “Za postizanje svojih prljavih ciljeva u Iraku oni stvaraju smutnju, građanske ratove i na kraju idu na podjelu Iraka, te brisanje snaga pobožnih boraca, mudžahida, patriota.
Ajetullah Hamenei je ogorčene američke izjave spram odluke iračkog parlamenta o njihovom izbacivanju iz Iraka, nazvao još jednim primjerom ove smutnje, dodavši: “Oni koji sebe nazivaju nosiocima demokratije, odložili su kurtoaziju i govore: “U Irak smo došli da ostanemo i ne izlazimo iz njega.”
Na kraju hutbe, svim muslimanskim narodima regije je naglasio: “Islamski svijet mora otvoriti novu stranicu, budne savjesti i vjernička srca, moraju probuditi samopouzdanje u narodima i svi trebaju znati da je jedini put spasenja svih naroda, taktičnost, istrajnost i nemati straha od neprijatelja.”
https://fa.alalamtv.net/news/4683441
