Kur'an je univerzalna knjiga

Kur'an se u svojim temama ne posvećuje jednom od naroda kao što je, na primjer, arapski narod. Također, Kur'an posebno ne izdvaja ni neku grupu kao što su muslimani. Kur'an, naime, upravlja svoj diskurs i prema nemuslimanima kao što govori i o muslimanima. Argument za ovu tvrdnju jesu mnoga obraćanja upravljena u Kur'anu prema idolopoklonicima, paganima, politeistima, sljedbenicima Knjige, Jevrejima, sinovima Isra'ilovim, kršćanima…
Navodi dokaze za svaku od ovih grupa i poziva ih svojim istinitim spoznanjima i razmišljanju o njegovim plemenitim navodima i ajetima.

Kur'an raspravlja sa svakom od tih grupa i poziva ih u vjeru, bez toga da svoj diskurs upravlja i uposebljuje na Arape same.

Tako Kur'an kaže idolopoklonicima:

 

فَإِن تَابُواْ وَأَقَامُواْ الصَّلاَةَ وَآتَوُاْ الزَّكَاةَ فَإِخْوَانُكُمْ فِي الدِّينِ

 

Ali ako se oni (idolopoklonici) budu pokajali i namaz obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri.[1]

Isto tako, Kur'an kaže i sljedbenicima Knjige:

 

قُلْ يَا أَهْلَ الْكِتَابِ تَعَالَوْاْ إِلَى كَلَمَةٍ سَوَاء بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمْ أَلاَّ نَعْبُدَ إِلاَّ اللّهَ وَلاَ نُشْرِكَ بِهِ شَيْئًا وَلاَ يَتَّخِذَ بَعْضُنَا بَعْضاً أَرْبَابًا مِّن دُونِ اللّهِ

 

Reci: ‘O Sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Bogu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Boga, božanstvima ne držimo![2]

Zapažamo da Uvišeni Allah nije svoj govor usmjerio u ovom i sličnim časnim ajetima, niti ga je posebno iskazao riječima: “Ako se politeisti Arapa budu pokajali…” niti je kazao: “O Sljedbenici Knjige izmeđ’ Arapa” niti je rekao nešto drugo tome slično a što bi se odnosilo posebno na neku određenu skupinu.

Dakako, u samom početku islama – dok se on nakon islamskog poziva nije bio proširio i dok nije izašao iz okvira Arabijskog poluotoka – bilo je obraćanja upućenih Arapima. Međutim, od šeste godine po Hidžri, kada se islamski poziv proširio i prešao granice Arabijskog poluotoka, nije bilo niti ostalo mjesta za upućivanje Kur'anskog govora nekoj posebnoj zajednici.

Uz časne ajete koji su naprijed navedeni ima i drugih ajeta koji upućuju na općenitost tog islamskog poziva, kao što su Allahove riječi:

وَأُوحِيَ إِلَيَّ هَذَا الْقُرْآنُ لأُنذِرَكُم بِهِ وَمَن بَلَغَ

 

A meni se ovaj Kur'an objavljuje da njima opomenem i vas i one do kojih Kur'an dopre.[3]

 

وَمَا هُوَ إِلَّا ذِكْرٌ لِّلْعَالَمِينَ

A Kur'an je svijetu cijelom opomena![4]

إِنْ هُوَ إِلَّا ذِكْرٌ لِّلْعَالَمِينَ

Kur'an je, doista, svijetu cijelom opomena![5]

نَذِيرًا لِّلْبَشَرِ

Kur'an je ljudima opomena![6]

Sa historijskog stanovništa gledano, zapažamo da su se mnogi idolopoklonici Jevreji i kršćani odazvali pozivu islama, kao i to da je jedna grupa ljudi iz ne-arapskih nacionalnosti primila islam, kao što su Selman Farisi, Suhejb Rumi, Bilal Habeši i njima slični pojedinci.

 

[1] Et-Tevbe, 11.

[2] Ali Imran, 64.

[3] El-En’am, 19.

[4] El-Kalem, 52.

[5] Sad, 87.

[6] Muddessir, 36.