Struktura Kur'ana i njegova legislativa

Autor: Sejjid Ebu-l-Kasim El-Hui
Izvor: El-Bejan - Uputa u tumačenje Kur'ana
Share

Struktura Kur'ana i njegova legislativa

Svako ko istražuje stanja ranijih naroda, iz razdoblja prije islama, može uvidjeti u kakvom su neznanju oni živjeli i koliko su bili znanstveno i moralno zaostali. Među njima vladali su divljaštvo te stalni međusobni sukobi. Njihova srca bila su okrenuta krađi i pljački i bili su zaokupljeni vođenjem međusobnih ratova. Arapi su imali velikog udjela u izmišljenim vjerovanjima i životinjskom ponašanju, jer nije bilo jedne vjere koja bi ih okupila niti sistema koji bi ih doveo u red. Slijedeći svoje očeve, oni su tumarali i desno i lijevo. Bez obzira na plemensku pripadnost, uglavnom su bili idolopoklonici, te su imali božanstva koja su obožavali i, pomoću njih, približavali se Allahu. Među njima bilo je rašireno gatanje strelicama i kocka, čime su se ponosili,[1] a bio im je običaj da se žene ženama svojih očeva.[2] Najgnusnije od svega toga bilo je, pak, zakopavanje ženske djece nakon njihovog rođenja.[3]

Ovo su samo neki običaji predislamskih Arapa. Kad se ukazalo svjetlo Muhammeda, s.a.v.a., i kad je zasjalo sunce islama u Mekki, oni su se okitili svjetlom znanja i najljepšim moralom. Idolopoklonstvo su zamijenili vjerom u jednog Boga, neznanje znanjem, poroke vrlinama, razjedinjenost jedinstvom i bratstvom, te su tako postali snažna zajednica koja je svoju vlast raširila po svijetu i podigla bajrak civilizacije na svim stranama svijeta.

Elduri[4] kaže: “Nakon što su se arapska plemena ujedinila kao jedan narod s jednim ciljem, svijetu se ukazao veliki narod koji je svoju vlast uspostavio od rijeke Težo u Španiji do rijeke Gang u Indiji, koji je na visokim svjetionicima podigao bajrake civilizacije na svim stranama svijeta. Sve to desilo se u vrijeme kad je Evropa živjela u mraku neznanja, u doba srednjeg vijeka.” Zatim dodaje: “Između ostalih naroda tokom srednjeg vijeka odlikovali su po svojim znanostima. Bili su uzrok nestanka crnih oblaka divljaštva koji su se bili nadvili nad Evropom u vrijeme kad se njen sistem raspao osvajanjima barbara.”[5]

Nesumnjivo, sve ovo bilo je zahvaljujući učenju časne Allahove Knjige, koja je nadvisila sve druge nebeske Knjige. Zaista Kur'an, u svojoj strukturi i učenjima, slijedi put jasnih dokaza i zdrav ljudski razum. Kur'an slijedi put pravednosti i po strani ostavlja ekstremizam. Tako, u prvoj suri ljudi uče i traže uputu od Allaha: “Uputi nas na Pravi put!” (El-Fatiha, 6) Iako je ova rečenica kratka i ima malo riječi, ona ima veoma široko značenje. U knjizi kada budemo govorili o ovom ajetu osvrnut ćemo se na neka objašnjenja. U mnogim svojima ajetima Kur'ani-Kerim nalaže pravdu i slijeđenje puta sredine.

Tako, Uzvišeni Allah kaže: “Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kad ljudima sudite da pravično sudite!” (En-Nisa’, 58)

“Pravedni budite, to je najbliže čestitosti!” (El-Ma'ide, 8)

“I kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika!” (El-En'am, 152)

“Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, i razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje!” (En-Nahl, 90)

Zaista, Kur'an zapovijeda pravičnost i u svojim učenjima slijedi put ispravnosti, zabranjujući uskogrudnost i ukazujući ljudima na njene štetne posljedice.

Uzvišeni Allah kaže: “Neka oni koji škrtare u onome što im Allah iz obilja Svog daje nikako ne misle da je to dobro za njih; ne, to je zlo za njih. Na Sudnjem danu bit će im o vratu obješeno ono čime su škrtarili, a Allah će nebesa i Zemlju naslijediti; Allah dobro zna ono što radite!” (Alu ‘Imran, 180)

Kur'ani-Kerim zabranjuje i rasipništvo ukazujući ljudima na njegove štetne posljedice: “I ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike!” (El-En'am, 141)

“Zaista su rasipnici braća Šejtanova, a Šejtan je Gospodaru svom nezahvalan!” (El-Isra’, 27)

“Ne drži ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu – da ne bi prijekor zaslužio i bez ičega ostao!” (El-Isra’, 27)

Kur'ani-Kerim nalaže strpljenje u teškim situacijama i neprilikama, pohvalno se izražavajući o strpljivima i obećavajući veliku nagradu za njih: “Samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni!” (Ez-Zumer, 10)

“Zaista Allah voli izdržljive!” (Alu ‘Imran, 146)

Osim toga, Uzvišeni Allah ne ostavlja onoga kome je učinjena nepravda vezanih ruku pred onim koji čini nepravdu, nego mu dopušta uzvraćanje istom mjerom, a sve u cilju da se stane u kraj neredu i da se ostvari pravda: “Onima koji vas napadnu uzvratite istom mjerom!” (El-Bekare, 194)

Također, dozvoljava se nasljednicima ubijenoga da traže svoje pravo od ubice: “A ako je neko, ni kriv ni dužan, ubijen, onda njegovom nasljedniku dajemo vlast, ali neka ni on ne prekoračuje granicu u ubijanju!” (El-Isra’, 33)

Slijedeći put sredine i umjerenosti i zapovijedajući pravednost i ispravnost, Kur'ani-Kerim uspijeva spojiti ovosvjetsko i onosvjetsko, ističući ono što je dobro na ovom svijetu te jamčeći sreću na budućem svijetu. To je uzvišeni zakon koji donosi Vjerovjesnik, s.a.v.s., da bi ljudi ostvarili obje sreće. Kur'anski zakon nema samo ovosvjetsku dimenziju, što bi značilo da uopće ne tretira pitanja onog svijeta. To je slučaj sa Starim zavjetom koji, bez obzira na njegov veliki obim i sadržaj, ni na jednom mjestu ne tretira pitanje postojanja Sudnjeg dana, niti govori o onom svijetu, kao ni o nagradi i kazni za dobra i loša djela. Tevrat govori o tome da je posljedica pokornosti bogatstvo ovog svijeta i prevlast nad ljudima na način njihovog porobljavanja, a da je posljedica grijeha i prestanka Gospodarove brige smrt, otuđenje imovine i vlasti. Također, Kur'ani-Kerim nema samo onosvjetsku dimenziju, što bi značilo da uopće ne tretira pitanja ovog svijeta, a što je slučaj s Novim zavjetom. Kur'anski zakon univerzalni je i savršeni zakon koji uzima u obzir dobro ovog svijeta, ali i dobro ahireta.

Tako, u svojim uputama Kur'an govori: “Onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovom – On će uvesti u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, i to je uspjeh veliki. A onoga ko se bude protiv Allaha i Poslanika Njegovog dizao i preko granica Njegovih propisa prelazio – On će u vatru baciti, u kojoj će vječno ostati; njega čeka sramna patnja!” (En-Nisa’, 13-14)

“Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjet će ga!” (Ez-Zilzal, 7-8)

“I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu!” (El-Kasas, 77)

U mnogim ajetima Kur'an potiče ljude da se obrazuju i da uvijek budu svjesni Allaha, ali im dozvoljava i slasti ovog života te druge ljepote ovog svijeta.

Uzvišeni Allah kaže: “Reci: ‘Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?'” (El-‘A'rāf, 32)

Kur'ani-Kerim često poziva ljude da obožavaju Allaha, da razmišljaju o Njegovim dokazima koji upućuju na zakon i stvaranje, da razmišljaju o prostranstvima i o samima sebi. Osim toga, Kur'an se ne ograničava samo na ono što čovjeka povezuje s Njegovim Gospodarom, nego tretira i pitanja koja čovjeka povezuju s čovjekom.

Tako, Kur'an legalizira kupoprodaju: “Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu!” (El-Bekare, 275)

Kur'an naređuje poštivanje preuzetih obaveza: “O vjernici, ispunjavajte obaveze!” (El-Ma'ide, 1)

Također, naređuje sklapanje braka, pomoću koga održava se ljudska vrsta: “Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svog dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna!” (En-Nur, 32)

“Ženite se s onim ženama koje su vam dopuštene, s po dvije, s po tri i s po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo s jednom!” (En-Nisa’, 3)

Kur'an-Kerim naređuje i dobročinstvo prema ženama te pomaganje u njihovim poslovima, kao i poslušnost roditeljima te dobročinstvo prema rodbini i svim ostalim ljudima: “S njima (ženama) lijepo živite!” (En-Nisa’, 19)

“One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu!” (El-Bekare, 228)

“I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima-namjernicima, i onima koji su u vašem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu!” (En-Nisa’, 36)

“I čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine!” (El-Kasas, 77)

“Milost Allahova doista je blizu onih koji dobra djela čine!” (El-‘A'raf, 56)

“I dobro činite, Allah, zaista, voli one koji dobra djela čine!” (El-Bekare, 195)

Ovo su primjeri kur'anskih učenja u kojima Kur'an slijedi put sredine i umjerenosti. Kur'an u obavezu stavlja pozivanje dobru i odvraćanje od zla svakom pojedincu ponaosob, a ne određenoj skupini ljudi ili određenim pojedincima. Na ovaj način, Kur'an stvara pretpostavke širenja njegovih načela i učenja te njihovog trajanja u svijetu. Tako je Kur'an učinio svakog pojedinca u porodici i okruženju vodičem za druge i kontrolorom koji će ostalim muslimanima pokazivati Pravi put te odvraćati ih od zla i nereda. Svaki musliman obavezan je upoznati drugoga s propisima i načinom njihove primjene. Da li ti je poznata jača vojska od ove i utjecajnija dok posmatraš vladare koji provode svoju volju u narodu pomoću svojih vojski, a jasno je da oni nisu uz narod u svakom trenutku i na svakom mjestu? Kolika je samo razlika između vojske islama i vojske svjetovnih vladara!

Jedno od najuzvišenijih kur'anskih načela, koje inače ujedinjuje riječ muslimana i njihove redove, jeste bratimljenje među različitim slojevima muslimana i odstranjivanje bilo kakvih razlika među njima, izuzev znanja i takvaluka.

Uzvišeni Allah kaže: “Najugledniji kod Allaha jeste onaj koji Ga se najviše boji!” (El-Hudžurat, 13) “Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?'”  (Ez-Zumer, 9)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: “Zaista je Uzvišeni Allah islamom uzvisio one koji su u vremenu prije islama (džahilijjetu) bili poniženi. Također, On je islamom otklonio džahilijjetsku oholost, hvalisanje i nadmetanje u plemenskoj i porodičnoj pripadnosti. Danas su svi ljudi, i crni, i bijeli, i Kurejšije, i Arapi, i nearapi, svi oni su od Adema, a Allah je stvorio Adema od gline. Na Sudnjem danu najdraži ljudi Allahu bit će oni koji su Njemu bili najodaniji i koji su Njega bili najsvjesniji!”[6]

Također, Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Vrijednost učenjaka nad ostalim ljudima jeste kao moja vrijednost nad najmanjim među vama!”[7]

Islam je dao prednost Selmanu el-Farisiju zbog potpunosti njegovog vjerovanja, pa čak ga je uvrstio i među Ehli bejt[8], a iz nje je udaljio Ebu Leheba, amidžu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zbog njegovog nevjerovanja. Primijetit ćemo da se Poslanik nije hvalisao među narodom svojim plemićkim porijeklom i plemenitim rodom, niti nečim drugim što je bilo uobičajeno u njegovo vrijeme. On njih poziva da vjeruju u Jednog Allaha, u Sudnji dan, u riječi jedinstva i jedinstvo riječi. Na taj način uspio je ovladati narodom koji se hvalisao svojim porijeklom, ljude čija su srca bila ispunjena odbojnošću i licemjerstvom. On je toliko utjecao na njih da je iz njihovih srca odstranio uobraženost i oholost u toj mjeri da je plemeniti bogataš davao svoju kćerku siromašnom muslimanu iako je od njega bio plemenitijeg porijekla.[9]

Eto, ovo su načela Kur'ana u njegovim uputama i učenjima, načela koja uzimaju u obzir interes pojedinca i zajednice, načela koja određuju zakone koji osiguravaju sve, kako ono što se odnosi na dunjaluk, tako i ono što se odnosi na ahiret.

Da li razuman čovjek, nakon svega ovog, može sumnjati u vjerovjesništvo onoga ko je donio ovaj uzvišeni zakon, a posebno ako se ima u vidu da je Vjerovjesnik islama odrastao među surovim narodom koji uopće nije bio upućen u ova pravila i načela.

 


[1] Usp. Bulūgul-ireb, 3/50, egipatsko izdanje.

[2] Ibidem, 2/52.

[3] Ibidem, 3/43.

[4] Jedan od bivših ministara Francuske.

[5] Usp. Muhammed Ferid Vedždi, Safvetul-‘irfān, str. 119.

[6] Usp. El-Furu’ iz El-Kāfija, 5/340, odjeljak 21, hadis br. 1.

[7] Usp. El-Džāmi'us-sagīr bi šerhil-Menāvi, 4/432.

[8] Usp. El-Bihār, 10/123, odjeljak 8, O vrijednostima Selmana.

[9] Kao primjer navodi se to kako je Zijad ibn Lebid, ugledni pripadnik plemena Benu Bejada, udao svoju kćerku za Džuvejbira samo zbog toga što je bio musliman, a bio je niskog rasta, ružan, siromašan i oskudno odjeven. Usp. El-Furu’ iz El-Kāfija, 5/340, odjeljak 21, hadis br. 1 (o tome da je vjernik prilika za vjernicu).

  • 28 Decembra, 2019