Lična svojstva
Lična svojstva
Nemoguće je ljudska bića poput mašina u nekoj tvornici učiniti istovjetnim i jednoličnim. S obzirom da su pojedinci različiti, njihov skupni odgoj ne može dati dobar učinak te škola ne može nadomjestiti očev i majčin odgoj. Učitelj ne može uvijek odgovoriti na zahtjeve odgoja intelektualnih mogućnosti djece. Odgoj moralnih vrlina, umjetničkih i vjerskih odlika je neophodan za djecu. Uloga roditelja u ovom procesu je tako velika da se to ne može previdjeti.
Ukoliko društvo vodi brigu o ličnosti svake osobe, neizbježno vjeruje u njihovu nejednakost. Svako treba biti iskorišten u skladu sa svojim ličnim odlikama, jer njegova sreća ovisi o pravom skladu njegovog posla. Nastojanjem da izjednačimo i ujednačimo ličnosti, mi sve ove pojedinačne posebnosti gazimo. Umjesto ujednačavanja svih osoba, trebalo je sve ličnosti smatrati različitim i ove razlike odgojem, obrazovanjem i životnim običajima učiniti vidljivijim.[1]
Imam Ali, a.s., je prirodne razlike među ljudima smatrao važnim. Sreću i dobro za ljude vidio je u očuvanju raznolike građe i prirode njihovih ličnosti, a njihovo uništenje je smatrao mogućim u okviru zanemarivanja i brisanja pojedinačnih razlika i odlika ljudi.
Emiru-l-mu'minin, Ali ibn Ebu Talib, a.s., je rekao:
لا يزالُ النَّاسُ بِخيرٍ ما تفاوتوا، فإذا استووا اهلكوا
“Ljudi će biti u dobru sve dok se razlikuju, a kad budu istovjetni, propast će.”[2]
Neophodno je da se prirodne ljudske razlike iskoriste i da se svaka osoba odgoji u skladu sa svojim nutarnjim sposobnostima te svojom iskonskom prirodom. Tek tada će društvo biti u prilici da se okoristi svim unutrašnjim sposobnostima položenim u ljudske nutrine.
[1] Ensane našenahte, str. 304-305.
[2] Biharu-l-envar, sv. 17., str. 101.
