Mijanmar, između ekstremizma i genocida

Autor: Muhammed Mehdi Mazahiri
Izvor: IRNA
Share

Mijanmar, između ekstremizma i genocida

Muhammed Mehdi Mazahiri (iranski diplomata)

Posljednjih dana, uz dobre vijesti o uzastopnim porazima ekstremističkih grupa Daiš-a u Iraku i oslobađanju Tala'fara, te uz loše vijesti o napredovanju Talibana u različitim afganistanskim gradovima i njihovim uzastopnim napadima na civile i vojnike, na drugom kraju svijeta, daleko od uzavrelog Bliskog Istoka, neislamski ekstremisti ugnjetavaju druge. Ovaj put žrtva su muslimani.

Zločini poput paljenja muslimanskih kuća, javnog silovanja žena, razapinjanja muškaraca, spaljivanja živih… ne zaostaju u nasilju i okrutnosti za Daiš-om.

No, iz posebnih razloga, za njih nema mjesta na naslovnicama svjetskih medija! Nijedna međunarodna organizacija ne osjeća dužnost da ide dalje od osuđivanja. Nijedna zapadna država ne vidi svoju odgovornost niti humanu potrebu da osnuje koaliciju za suprotstavljanje ovom zlu.

Kako je uopće nastala mijanmarska katastrofa i zašto nailazi na ovako hladnu reakciju međunarodne zajednice?

Mijanmar, koji se prije zvao Burma, nalazi se jugoistoku Azije. Čine ga različiti narodi i vjere. Dominiraju etnički Burmanci – 68% stanovništva, 9% su Šan i 7% su Kareni, a ostatak su drugi narodi. Vjerske skupine su 89% budisti, 4% su hrišćani, 4 % muslimani i 1% su hinduisti. I ova zemlja je poput nekih svojih komšija bila engleska kolonija, koja 1948. godine stiče nezavisnost. Od nezavisnosti zemlja se susreće s dugotrajnim sukobima između brojnih naroda koji je čine… svjedokom je jednog od najdužih unutrašnjih sukoba. Godine 1982. usvojen je građanski zakon u skladu s kojim je od 144 narodnosti u Mijanmaru njih 135 steklo pravo građanstva, dok je 9 naroda, predstavnici manjina, lišeno tog prava. Najveća skupina lišena prava na građanstvo su Rohingya muslimani. Na osnovu tog zakona muslimane ne smatraju građanima Mijanmara, čak ni Thein Sein, predsjednik Mijanmara, niti Aung San Suu Kyi, koja je simbol borbe za demokratiju u Mijanmaru. Dakle, muslimane u ovoj državi ne prihvataju kao građane Mijanmara i žele da ga oni napuste ili da budu protjerani.

Zbog takve atmosfere u Mijanmaru do sada su desetine hiljada Rohingya muslimana iz straha od nasilja većinskih budista, pa čak i vojnika, izbjegle u susjedne države, pa između ostalog i u Bangladeš. Posljednjih dana, hiljade ljudi je pobjeglo iz svojih kuća usljed najnovijih zločina u pokrajini Rakhine Arakan, uputivši se prema granici s Bangladešom. I to u momentu kada je Bangladeš objavio da nema kapaciteta primati nove izbjeglice. Dakle, muslimanske izbjeglice su trenutno u veoma kritičnoj situaciji na granici ove države, njihovi životi i zdravlje su ugroženi usljed neprestanih monsunskih kiša i nedostatka skloništa.

Mijanmar spada u zemlje s najnerazvijenijom ekonomijom na svijetu, a pokrajina Arakan, u kojoj živi oko milion Rohingya muslimana, najsiromašnije je područje Mijanmara. Mijanmar nema bogate zalihe nafte ili gasa i nema neku posebnu materijalnu vrijednost za razvijene zemlje svijeta.

Upravo to nam daje najbolje objašnjenje zbog čega nijedna država svjetski borac za ljudska prava nije spremna poduzeti ništa ozbiljnije vezano za genocid koji se upravo dešava u Mijanmaru.

S druge strane, optuživanje muslimana da su ekstremisti i teroristi, što je posljednjih godina postao trend zapadnih zemalja i medija, trenutno predstavlja problem i teško je priznati kako nasilje, ekstremizam i netolerancija prema drugim narodima i religijama ne poznaju granice te da su u svijetu u kojem je likvidiranje protivnika postao operativni postupak, muslimani također žrtve.

Muslimani nisu brokeri berze svjetske trgovine poput cionističkih Jevreja kako bi korištenjem svoje moći obezbijedili sebi međunarodnu potporu i ne upravljaju medijskim divovima kako bi prikazivanjem katastrofe koja im se dešava mogli privući svjetsku pažnju javnog mnijenja i na taj način pronaći novu državu za sebe.

Jedino što Rohingya muslimani imaju jest islamski svijet. Svijet kojim dominira haos, rat, neslaganje i podjele. No, postoji nada da se u njemu još uvijek makar malo brine za stanje muslimana u svijetu i da će se aktiviranjem organizacije islamske saradnje i drugih međunarodnih organizacija za ljudska prava naći rješenje za problematičnu situaciju raseljenih muslimana Mijanmara.

  • 4 Februara, 2019