Mjerila dobrog svjetonazora

Mjerila kojim utvrđujemo koliko je jedan svjetonazor dobar
Dobar i uzvišen je onaj svjetonazor koji:
prvo, može biti dokazan i argumentiran, drugim riječima, treba imati podršku razuma i logike;
drugo, daje smisao životu, tj. uklanja iz umova razmišljanja o besmislenosti i ništavnosti života i o tome da svi putevi završavaju u besmislenosti i ništavnosti;
treće, gradi ideale, potiče ushićenje i budi želje;
četvrto, ima snagu davanja svetosti ljudskim i društvenim ciljevima;
peto, stvara osjećaj obaveze i odgovornosti.
Logičnost jednog svjetonazora stvara pogodno tlo za njegovo racionalno prihvatanje i čini ga prihvatljivim u razmišljanjima. Ovo otklanja nejasnoće i tmine koje su velika prepreka u djelovanju.
Sposobnost svjetonazora da podari ideal u jednoj školi mišljenja daje mu primamljivost i moć privlačenja te mu ulijeva toplinu i snagu.
Ako neki svjetonazor ciljevima škole mišljenja pripiše svetost, kao posljedica toga pojedinci će sa lahkoćom iskazivati odanost i samopožrtvovanost. Sve dok jedna škola mišljenja ne bude mogla podariti svetost svojim ciljevima i dok ne bude mogla u pojedincima proizvesti osjećaj privrženosti, požrtvovanosti i velikodušnosti prema njenim ciljevima, ta škola mišljenja neće biti sigurna u pogledu provedbe svojih ciljeva.
Obavezivanje i izgradnja osjećaja odgovornosti jednog pogleda na svijet vezuju pojedinca u dubini savjesti i unutrašnjosti i čine ga odgovornim prema njemu samom i društvu.