Monoteistički svjetonazor
Monoteistički svjetonazor
Sva ona svojstva i osobine koji su neophodni za jedan dobar svjetonazor sabrani su u monoteističkom svjetonazoru. Samo monoteistički svjetonazor može imati sva ta svojstva.
Monoteistički svjetonazor podrazumijeva shvatanje da je svijet nastao iz jedne mudre volje i da je poredak u Kreaciji utemeljen na dobru, blagodarnosti, milosti i dovođenju bića do njima dostojnog savršenstva. Monoteistički svjetonazor podrazumijeva da svijet ima “jedan pol” i “jednu osovinu”. On podrazumijeva da svijet posjeduje suštinu koja ima osobinu da je od Njega (innâ lillâhi) i kreće se prema Njemu (innâ ilejhi râdži‘ûn).[1]
Bića u svijetu unutar usklađenog poretka imaju usavršavajuće kretanje ka jednoj “strani” i ka jednom središtu. Stvaranje nijednog bića nije besmisleno, beskorisno ni besciljno. Svijet se upravlja nizom čvrstih poredaka koji se nazivaju Božiji zakoni (ar. sunen ilahijje).
Čovjek je između ostalih bića obdaren posebnom čašću i plemenitošću i ima posebnu dužnost i zadaću. Odgovoran je za usavršavanje i odgoj samog sebe i uređivanje svoga društva. Svijet je čovjekova škola i Bog će svakog čovjeka nagraditi u skladu sa njegovom ispravnom i pravilnom namjerom i zalaganjem.
Monoteistički svjetonazor podržava se snagom logike, znanja i argumenta. U svakoj čestici svijeta postoje dokazi o postojanju Mudrog i Sveznajućeg Boga i svaki list drveta je knjiga o spoznaji Boga.
Monoteistički svjetonazor životu daje smisao, dušu i cilj, jer stavlja čovjeka na put usavršavanja tako da se ne zaustavlja na jednoj određenoj granici, već je uvijek okrenut napretku.
Monoteistički svjetonazor ima privlačnost i primamljivost i daje čovjeku vedrinu i toplinu. Nudi uzvišene i svete ciljeve i gradi požrtvovane pojedince. Monoteistički svjetonazor je jedini svjetonazor u kojem međusobno obavezivanje i odgovornost pojedinaca pronalaze smisao i značenje, jednako kao što je i jedini svjetonazor koji spašava čovjeka od pada u opasnu provaliju nihilizma.
[1] El-Bekare, 156.
