Mudrost stvaranja

Načelo samodostatnosti i savršenstva Biti Božije

Uzvišeni Bog, budući da je apsolutno Nužno postojeći i nije lišen nikakvog savršenstva, ne radi ništa da bi stigao do Svog cilja i savršenstva i da bi nadoknadio manjkavosti u Sebi.

Njegovo djelovanje nije u kretanju iz nedostatka ka savršenstvu.

Stoga, smisao mudrosti kada je riječ o Bogu nije da On u svojim poslovima bira najbolje ciljeve za Sebe i najbolja sredstva za stizanje do Svojih ciljeva.

Mudrost u ovom značenju je ispravna za čovjeka, ali ne i u vezi sa Bogom.

Božija mudrost podrazumijeva da je On dovodi bića do savršenstava i krajnjih ciljeva njihova postojanja.

On stvara, a to je samo dovođenje do savršenstva postojanja (iz nepostojanja) ili upravljanje, usavršavanje i podsticanje stvari u smjeru njihovih savršenstava i dobra, što je druga vrsta obilnog darivanja i usavršavanja.

Jedan dio pitanja, zamjerki i prigovora u vezi sa ovom temom javlja se zbog toga što Boga porede sa čovjekom.

Najčešće, kada se pita kakva je korist i mudrost (u stvaranju) nekog stvorenja, pitalac Boga zamišlja kao biće koje u Svojim poslovima za Svoje ciljeve želi iskoristiti prisutna stvorenja i bića.

Ali, ako se od početka obrati pažnja na činjenicu da je značenje Božije mudrosti to da Njegovo djelo, a ne On sam, ima krajnji cilj, a mudrost svakog stvorenja je jedan krajnji cilj skriven u nutrini samog tog stvorenja, kao i na činjenicu da Bog upravlja stvorenje ka njegovom krajnjem suštinskom cilju, veliki broj pitanja unaprijed će dobiti svoj odgovor.