Najveći odgajatelj čovječanstva
Najveći odgajatelj čovječanstva
Božiji Poslanik, s.a.v.a., velikom odgajateljskom snagom i uzvišenim vjerskim programima, uzeo je na odgajateljski tretman nepoželjne osobine različitih osoba i postepeno ih je gušio i odstranjivao, a na njihovo mjesto usađivao poželjne osobine i vrline.
Prije islama, mala etiopska vojna formacija pod zapovjedništvom Abrahe krenula je u pravcu Mekke s ciljem da uništi Božiju kuću Kabu. Stanovnici Mekke, uplašeni i uspaničeni, napustili su grad i našli utočište u podnožju planina te nisu imali hrabrosti čak ni jedan dan pružiti otpor napadaču. Međutim, poslanički odgoj je promijenio njihovu ćud i narav u potpunosti. Isti oni ljudi koji su prije islama bili tako plašljivi i slabi, nakon pojave časnog Poslanika, na tragu njegova odgoja, postadoše tako hrabri i odvažni da su se mogli suprotstaviti najvećim zemljama ondašnjeg svijeta. Učestvovali su u najopasnijim ratovima, muški su napredovali, da bi se na kraju u svoju zemlju vraćali kao pobjednici. U okrilju odgajateljskih zraka islama nestajale su njihove nepoželjne osobine, a na njihovo mjesto dolazile su čiste odlike i moralne vrline.
Da, upravo jak odgajatelj, sa ispravnim odgojnim programom može nepoželjne nasljedne sklonosti kod ljudi dokinuti i otkloniti, a na njihova mjesta postaviti poželjne osobine.
Da ne ostane nedorečeno – dijete je poput mladice te se s lahkoćom njegovo stanje putem dobrog odgojnog programa može ispraviti, dok su popravljanje i preporod osoba koje su dugi niz godina navikle na zagađenost i grijeh izuzetno teški, te odgajatelj u ovom slučaju mora biti pripravan za teškoće.
Imam Hasan Askeri, a.s., je kazao:
رَدُّ المُعْتادِ عَن عادَتِهِ كَالمُعْجِزِ.
“Odvratiti nekoga od loše navike je poput mudžize.”[1]
Neuporedivo je teže ispraviti nekoga ko 40 godina laže i ova se osobina ustali u njemu, nego navići trogodišnje dijete da bude istinoljubivo. Ako je Božiji Poslanik ustao i pokrenuo preporod odraslih i starih osoba ogrezlih u grijehu, onda se uspješan odgoj djece koja u sebi imaju negativne sklonosti doima kao još lakši zadatak, sa većim izgledima za uspjeh.
[1] Biharu-l-envar, sv. 17., str. 217.