Nedostatak razuma

Nedostatak razuma

Glupost i kratkoumnost je jedna od najvećih ličnih i društvenih nesreća u ljudskom životu. Koliko samo nedaća, boli i neuspjeha pogađaju čovjeka zbog nedostatka razuma i inteligencije.
Kao što je blistavi dragulj razuma na putu stizanja do stepena savršenstva vrjedniji od bilo kojeg bogatstva, tako su i glupost i kratkoumnost najutjecajniji činilac koji čovjeka lišava mogućnosti uzdignuća i prosperiteta.

Imam Sadik, a.s., rekao je:
“Nema većeg bogatstva i blagodati od razuma i nema većeg poniženja i siromaštva od gluposti.”

Kada bi akcija ispitivanja nivoa razuma i inteligencije postala opća i globalna i kada bi bila sprovedena u svim zemljama i među svim klasama ljudi, tek tada bi bilo jasno kakva je velika nedaća glupost i umna zaostalost i koliko je veliki broj ovih ljudi u svim zemljama svijeta.

“Mentalna dob većeg dijela ljudske populacije ne prelazi 12-13 godina. Uzroke ovako poraznog rezultata nije moguće tačno odrediti. Općenito gledajući, intelektualnu i umnu zaostalost vidimo u većem postotku kod potomaka alkoholičara, oboljelih od sifilisa, umno zaostalih i moralno razvratnih osoba.”
“Opći pad nivoa inteligencije i moći zdravog razuma posljedica su utjecaja alkohola, opijata i svih vrsta pretjerivanja i, napokon, haotičnosti u navikama. Bez sumnje postoji neposredna veza između nivoa potrošnje alkohola i umne slabosti jednog društva.”

“Profesor Gaddaar (Gedar) je primijetio da se u generaciji porodica u kojoj su oba roditelja, i otac i majka, umno zaostali, odnosno niske inteligencije, rodilo četiri stotine i sedamdesetero djece niske inteligencije i samo šestero normalne djece.”

Imajući u vidu činjenicu da su glupost i niska inteligencija neizlječivi, kao i to da alkoholna pića, kao i druge manje-više štetne navike, mogu biti izvor ovih bolesti te da većina djece ipak nasljeđuje glupost i slabost razuma svojih roditelja, sa žaljenjem moramo prihvatiti gorku činjenicu da je ova opasna bolest na prostoru cijelog svijeta u stalnom porastu i da će čovječanstvo u budućnosti biti suočeno s nedaćama ove bolesti više nego što je to bilo prije.
Pitanje vrijednosti i značaja razuma u svetoj vjeri islamu jedno je od najočiglednijih pitanja. Ni o jednoj drugoj temi nije objavljeno toliko riječi koliko se u Časnom Kur'anu i islamskim predajama raspravljalo o razumu, promišljanju i razmišljanju.
Mjerenje razuma je jedno od pitanja kojem je posvećena izuzetna pažnja u predajama koje se odnose na razum, a koje današnji naučnici tumače kao test inteligencije. Tamo se više puta ponavlja da su Božje evlije i predvodnici ummeta u posebnim prilikama često postavljali pitanja svojim sljedbenicima, kako bi se na osnovu odgovora pokazao nivo njihova razuma i stepen njihove spoznaje, a pored tih ličnih primjera, u hadisima su u obliku općih naredbi ljudi poučavani na koji način da stave na ispit razum drugih ljudi. Kao primjer, navest ćemo nekoliko predaja na ovu temu.

Prenosi se da je Imam Sadik, a.s., rekao:

“Ako želiš tokom prvog susreta s nekom osobom ispitati njegov razum (i saznati način njegova rezonovanja i razmišljanja), u svom govoru spomeni neki nemogući i nevjerovatni događaj. Ako brzo shvati nevjerovatnost tog događaja i porekne ga, znaj da je to razuman čovjek, ali ako ga prihvati kao ispravan i potvrdi ga, znaj da je to glup i malouman čovjek.”

Na osnovu ovog savjeta možemo ispitati razum djece i mladih i u skladu s različitim uzrastima djece i omladine smisliti na desetine nemogućih i neostvarivih sadržaja u obliku testnih pitanja ili imaginarnih događaja i predstaviti im ih, kako bi odredili nivo prosvijetljenosti ili manjkavosti razuma.

Prenosi se da je hazreti Ali, a.s., rekao:
“Razum ljudi je moguće ispitati brzim i spontanim govorom.”

U ovoj predaji se kao mjerilo nivoa razuma navodi spontani govor, odnosno njegova brzina, bilo da govornik bude u nekoj posebnoj prilici i bez predomišljanja počne govoriti, ili da bude upitan, pa odmah bez premišljanja odgovori. U oba slučaja brzi odgovor čovjeka test je za njegov razum i pokazuje njegovo savršenstvo ili manjkavost.
Opseg upotrebljivosti ovog hadisa kao ispita mnogostruko je širi od prethodno navedenog hadisa, a za ispit razuma djece i mladih moguće je sačiniti na stotine testnih pitanja, složenih po uzrastu. Pored toga, brzina reakcije u govoru ne samo da testira razum, nego se time testiraju i inteligencija, pamćenje i ostale umne sposobnosti.

Riječ zann u arapskom jeziku ima više značenja, od kojih su tri najzastupljenija i to značenje čvrste vjere (jekīn), pretpostavke (gumān) i dvojbe (šekk). U navedenoj predaji ova riječ može se uzeti u sve tri značenja, i u tom smislu hazreti Ali, a.s., je rekao:
“Nedvojbeni stavovi, pretpostavke ili sumnja ljudi u vezi s različitim temama mogu biti sredstvo za procjenu nivoa razuma i spoznajne moći čovjeka.”

Ljudi imaju različita viđenja i različite stavove o istom globalnom i nacionalnom, porodičnom i ličnom događaju, ili o naučnim i društvenim temama. Ipak, neki svoje mišljenje izražavaju čvrsto i pouzdano, a neki nesigurno. Što je razum čovjeka potpuniji, a njegovo znanje dublje, to će njegove misli biti ispravnije, a njegove pretpostavke bliže realnosti. Hazreti Ali, a.s., u ovoj predaji različito poimanje i različita mišljenja ljudi smatra mjerilima za određivanje nivoa njihovog razuma.
Na temelju ova tri opća zaključka možemo sačiniti na stotine pitanja u obliku testova sličnih testovima koji se koriste danas u psihologiji, i testirati djecu i mlade te pomoću njih odrediti koeficijent njihova razuma, kao i ostalih umnih sposobnosti.

“Nije nužno da se psihička ili umna dob potpuno podudara s kalendarskom dobi ili godinama života. Moguće je da dijete koje kalendarski ima deset godina u pogledu umnog i psihičkog razvoja bude na nivou jednog petogodišnjaka, ili obrnuto, na nivou jednog petnaestogodišnjaka.
Očito je da je ovo otkriće dalo nove podatke i nov pogled na našu ljudsku prirodu. Postalo je očigledno da svaki čovjek posjeduje i razumsku i kalendarsku dob.
Moguće je da se kalendarske godine nekog čovjeka veoma razlikuju od njegovih umnih i psiholoških godina. Naprimjer, moguće je da neka tridesetogodišnja žena u pogledu osjećaja bude na nivou jedne prosječne petnaestogodišnjakinje ili da desetogodišnji dječak bude u pogledu odgovornosti i dosljednosti u izvršenju ciljeva na nivou jednog dvadesetogodišnjeg mladića. Tačno je da je ovaj dječak u pogledu svojih godina još uvijek dijete, međutim, on je emocionalno i umno odrastao.
Moguće je, također, da nas dvadesetpetogodišnji mladić tokom izvršavanja svojih ličnih obaveza, odgovornosti i poslova podsjeti na nekog petogodišnjeg dječaka, kao i da petogodišnji dječak ostavi igru i odbaci sve svoje igračke, da posjeduje sposobnost za razmjenu, osjećaj pravednosti i nadu u budućnost, što je vezano za mnogo veću dob od njegove.”