Razum i odmjeravanje strasti

Razum i odmjeravanje strasti

Razum svojim ispravnim proračunima ograničava slobodu čovjeka i razdvaja Pravi put od stranputice, ispravno od neispravnog. Razum je u stanju odmjeriti strasti i nagone čovjeka i stvoriti pretpostavke za uravnoteženje prohtjeva i žudnji. Razum je u stanju uputiti ljudske nagone na put dobra i put čestitosti i spriječiti njihovo razuzdavanje i pobunu. Razum je vodič čije je slijeđenje uzrok oslobođenja i spasenja čovjeka.

Ali, a.s., je rekao: “Tvoj razum te vodi istinskoj uputi.”[1]

Velika teškoća koja se ispriječila na putu razuma je to što su djelatna snaga strasti i poticaji nagona izuzetno snažni i moćni. Kada se osjećanja i nagoni uzbude, kada se strast i srdžba pobune i kada uzburkaju ljudsko biće, svjetiljka uma slabi, a svjetlost razuma se stišava i gubi snagu svoga otpora. U tim trenucima porivi i strasti poput razorne poplave preuzimaju snagu u svoje ruke i slobodno vladaju cijelim bićem čovjeka potičući ga na činjenje loših djela, što naposljetku može prouzrokovati velika zlodjela, a ponekad i nenadoknadive štete.

Zapovjednik pravovjernih, a.s., rekao je:

“Srdžba kvari razum i udaljava od dobra i ispravnosti.”[2]

Prenosi se također da je Ali, a.s., rekao: “Pad razuma većinom se događa pod utjecajem pohlepe.”[3]

Razum je u normalnim situacijama veoma djelotvoran u sputavanju nagona i uravnoteženju prohtjeva duše i u stanju je ograničiti slobodu čovjeka na ispravnom temelju njegove vlastite koristi i interesa, ali u trenucima razdraženih osjećanja i pobune nagona razum postaje nemoćan tako da nije u stanju zaustaviti nepokorne nagone u njihovom ekstremnom i napadnom nastupu.

Znanje je također jedan od činilaca uravnoteženja prohtjeva duše i sputavanja ljudskih nagona. Znanje je poput rasplamsale baklje koja osvjetljava mračni put života pun krivina i štiti od stranputice i pada u provaliju.

Znanje, bez sumnje, ima veoma djelotvornu ulogu u razvoju ljudskih mogućnosti i izgradnji čestitih i sposobnih osoba. Znanje je u stanju svojom realističnošću ograničiti nagonske žudnje čovjeka, ukazati mu na put njegova oslobođenja i spasenja i odvratiti ga od nedoličnog zadovoljavanja prohtjeva duše.

Ali, a.s., je rekao: “U skladu s povećanjem čovjekova znanja povećava se i obzir njegov prema duši njegovoj i trud njegov u smislu moralnog preodgoja i kreposti duše njegove.”[4]

Znanje, uprkos svim sjajnim utjecajima koje ima, isto kao i razum, nema snage da se odupre pobuđenim osjećanjima i gubi snagu pred podraženim nagonima. Univerzitetsko obrazovanje ne može sačuvati čovjeka od pohlepe, gramzljivosti, samoljublja i slavoljublja, nije u stanju sputati ljudsku strast i srdžbu, niti je u stanju podstaći čovjeka na požrtvovanost i samoodricanje.

U historiji nauke, Galileju, poznatom naučniku, u vezi sa slučajem kretanja Zemlje dogodio se opasan presedan: visoko crkveno sudsko inkvizicijsko vijeće ga je pozvalo na suđenje i njegov nagon samoodržanja se našao u opasnosti. Da bi sačuvao svoj život, Galilej se odrekao svog naučnog uvjerenja, pokajao se zbog svojih riječi i zatražio oprost.

“Kancelarija svetog oca je pripremala njegovu izjavu. Dvadesetog juna 1633. godine osuđenika je pozvala pred sud i 22. juna ga prisilila da potpiše pokajnicu sljedećeg sadržaja:

‘Ja, Galilej, u sedamdesetoj godini života padam na koljena pred vašim veličanstvom i u trenutku dok gledam Svetu knjigu pred očima i dodirujem je svojim rukama, kajem se i poričem svoju neistinitu tvrdnju o kretanju Zemlje i smatram tu tvrdnju odbačenom i ništavnom.'”[5]

Odgoj je, također, poput znanja, jedan od djelotvornih činilaca uravnoteženja prohtjeva duše. Ljudi koji su od djetinjstva bili pod nadzorom vrijednih i sposobnih odgajatelja i od početka odgajani na ispravan način, u godinama zrelosti u znatnoj mjeri će biti u stanju vladati svojim nagonima i težnjama. Pod utjecajem ispravnog odgoja, oni su već svikli na čednost i poštenje i čuvaju se grijeha i nemorala.

Ali, a.s., je rekao: “Onom ko se obaveže na moral, umanjit će se loša djela.”[6]

Ukoliko odgoj bude temeljen na nagonu samoljublja i prožet osjećanjima on će biti učinkovit činilac sputavanja urođenih poriva i uravnoteženja nagona, ali ako ne bude posjedovao emotivnu stranu i bude isključivo temeljen na razumskom i naučnom prosuđivanju, u trenutku pobune nagona i uzburkanih osjećanja neće posjedovati snagu otpora niti će moći spriječiti njihovo nekontrolisano divljanje.

[1] Gureru-l-hikem, str. 516.

[2] Gureru-l-hikem, str. 49.

[3] Gureru-l-hikem, str. 195.

[4] Mustedrek, tom 2, str. 310.

[5] Tārīh-e ‘ulūm, str. 193.

[6] Gureru-l -hikem, str. 245.