Prava djece i dužnost roditelja
Prava djece i dužnost roditelja
Ali ibn Husejn, a.s., je rekao: “Dijete ima svoje pravo kod roditelja. Znaj da je ono od tebe poteklo i da je dobro i zlo njegovog života u tvojim rukama. Znaj da si ti odgovoran za njegov ispravan odgoj i lijepo ponašanje. Ti posjeduješ odgovornost da ga uputiš Uzvišenom Bogu i da mu pomogneš u njegovoj pokornosti Bogu. Moraš biti odgovoran pri odgoju djece. Tvoje ponašanje mora biti poput ponašanja čovjeka koji zna da će za lijep odgoj njegova djeteta biti nagrađen i da će za njegovo loše ponašanje i odgoj biti kažnjen.”[1]
Prenosi se da je hazreti Ali, a.s., rekao: “Pravo djeteta kod roditelja je da mu daju lijepo ime, da mu podare lijep odgoj i da ga poduče Kur'anu.”[2]
Prema mišljenju cijenjenih islamskih predvodnika prihvatanje lijepog ponašanja i odgoja jedna je od obaveza čovjeka i jedan od najneophodnijih stubova sreće u životu.
Imam Sadik, a.s., je rekao: “Ako ti do kraja života ostanu samo još dva dana, prvi dan posveti usavršavanju morala i ponašanja, kako bi na dan svoje smrti mogao zatražiti pomoć od tog što si stekao prethodnog dana.”[3]
Očevi i majke ispravnim odgojem djece ispunjavaju svoj najveći nacionalni i ljudski dug i izvršavaju jednu od najvažnijih islamskih dužnosti. U nebeskom učenju islama ne postoji ništa plemenitije i uzvišenije od služenja roditeljima, a u vezi s njihovom djecom nema ništa vrjednije od njihovog ispravnog odgoja. O tome su do nas stigle mnoge predaje i hadisi.
Hazreti Ali, a.s., je rekao: “Nema boljeg poklona roditelja svojoj djeci od dara lijepog odgoja.”[4]
Prenosi se također da je hazreti Ali, a.s., rekao: “Lijep odgoj bolji je od bilo kakvog porijekla i plemenitiji od bilo kakvog srodstva”[5]
Imam Sadik, a.s., je rekao: “Najbolje nasljedstvo koje očevi ostavljaju svojoj djeci je lijep odgoj, a ne imetak.”[6]
Hazreti Ali, a.s., je rekao: “Nema nasljedstva kao što je odgoj.” [7]
Hazreti Sedždžad, a.s., u vršenju teške obaveze odgoja djece tražio je pomoć Uzvišenog Boga. U dovama upućenim Bogu, između ostalog, imam Sedždžad kaže:
“Bože moj, pomozi mi u njihovom odgoju, u njihovom vaspitanju i dobročinstvu prema njima.”[8]
Hazreti Ali, a.s., u pismu upućenom hazreti Hasanu je napisao:
“Požurio sam s tvojim odgojem prije nego što srce tvoje otvrdne, a razum tvoj bude okupiran (drugim obavezama).”[9]
Ukratko, porodični odgoj je prvi odgojni činilac koji gradi psihu i razvija težnje kod djece. Roditelji svojim primjernim ili lošim ponašanjem uspostavljaju temelje duhovne ličnosti svoje djece i usmjeravaju njihovu misao na pravi ili pogrešan put. Ponašanje djece u mladosti je srazmjerno odgoju iz djetinjstva.
[1] Mekārimu-l-ahlāk, str. 232.
[2] Nehdžu-l-belāga, Fejz, str. 1264.
[3] Revze-je kāfī, str. 150.
[4] Mustadrek, tom 2, str. 625.
[5] Gureru-l-hikem, str. 379.
[6] Revze-je kāfī, str. 150.
[7] Nehdžu-l-belāga, Fejz, str. 1129.
[8] Sahif-je Sedždžadijje (dova Liveledihi)
[9] Nehdžu-l-belāga, Fejz, str. 903.
