Prirodne težnje adolescenata
Prirodne težnje adolescenata
Adolescenati imaju mnogo prirodnih težnji a jedna od njih je želja za prevlašću i nadmoći. Ova urođena žudnja koja se budi sa stizanjem puberteta dragocjena je vrijednost mladalačkog doba. Ukoliko ova težnja bude usmjerena na ispravan put i iskorištena na odgovarajući način, ona će mlade uputiti na put uspona i napretka i pokrenut će njihove unutrašnje sposobnosti, ili obrnuto, ukoliko adolescenti ove prirodne žudnje ne iskoriste ispravno i ukoliko pri njihovom zadovoljenju pređu granicu umjerenosti, pripremit će sve uvjete za svoju vlastitu nesreću i teškoće.
Sljedeća u nizu tih težnji je težnja za postizanjem snage i položaja.
Težnja za isticanjem ličnosti i nadmoći jedna je od urođenih nagona čovjeka. Ova težnja je kod mladih ljudi veoma moćna i snažna pa svaki adolescent žarko želi da u društvu postigne moć i visok položaj, da stekne sjajnu slavu i ponos.
Može se reći da je gorljiva žudnja adolescenata za snagom i zadobijanjem pažnje drugih ljudi njihova reakcija na ponižavanja koja su doživljavali tokom nekoliko godina djetinjstva. Adoslescent koji je tek okončao godine poniženja razdoblja djetinjstva i raskrilio krila spreman za nove uzlete, uživa jer je postigao snagu i stekao određeni ugled, te na taj način nastoji što prije nadomjestiti sve one slabosti i poniženja iz doba djetinjstva.
“Jedna od težnji koje McDougall smatra nagonskim je težnja za isticanjem vlatite ličnosti i postizanjem što većeg položaja i stepena u društvu. U psihologiji Alfreda Adlera i njegovih sljedbenika ova pojava nije samo nagon, nego i glavni motiv ponašanja ili motiv koji se uglavnom smatra uzrokom za tu vrstu posebnog ponašanja čovjeka.
Adler težnju za isticanjem vlastite ličnosti smatra reakcijom na osjećaj istinskog ili umišljenog osjećanja manje vrijednosti ili njegova nadomještanja. Svi doživljavaju određeni vid osjećaja manje vrijednosti i umanjivanja, jer smo svi jednom bili djeca.
Osjećaj manje vrijednosti u djetetu nastaje kao posljedica tri srazmjerna iskustva.
- osjećaja nemoći,
- osjećaja da je slabiji od odraslih,
- osjećaja zavisnosti od odraslih.
Svako dijete želi da poraste i da bude odrastao čovjek i radi na postizanju premoći, da bi na taj način nadvladao svoj osjećaj neznatnosti i manjkavosti.”[1]
“Potvrda vlastitog bića kod mladih jasan je pokazatelj napretka njihove tjelesne i intelektualne snage u posljednjoj fazi njegova razvoja. Istovremeno, to je reakcija želje za snagom nasuprot osjećanja podređenosti koji mladi posjeduju u odnosu na punoljetne osobe i generacije starije od sebe.”[2]
Osjećaj za oponašanje jedna je od prirodnih težnji koju posjeduje svaki čovjek u različitim dobima života, ali je ovo osjećanje kod mladih generacija snažnije. Čovjek se oponašanjem obogaćuje naučnim i praktičnim iskustvima drugih ljudi i prelazi puteve kojima su njegovi prethodnici stigli do određenih rezultata te na taj, manje mukotrpan i brži način prolazi kroz faze i stepene vlastitog napretka i uzdizanja.
Adolescenti se poistovjećuju s drugim ljudima da bi oblikovali vlastite ličnosti i odabrali potrebne osobine. Oni metode drugih uzimaju kao uzore za svoje vlastite. S obzirom na činjenicu da je težnja za samoisticanjem i sticanjem vlastite ličnosti kod adolescenata jako snažna, mladi nastoje koliko god je to u njihovoj moći oponašati poznate i istaknute ličnosti, uzimajući njihove osobine i vrline za uzor pri izgradnji vlastite ličnosti, nadajući se da će i oni što prije steći što više slave i ponosa te tako privući pažnju svih ljudi.
“Čim se razvije samoljubivost, čovjek počinje neprekidno sebe vagati drugim ljudima. Znači, nemoguće je da mlad čovjek pogleda u druge ljude, a da istog trena ne bude svjestan samog sebe i da se ne usporedi s njima. Naši mladi čim se upoznaju s nekom velikom historijskom ličnošću, istog trena mijenjaju svoj metod. To jednostavno znači da žele da se stave u njihovu poziciju. Drugim riječima, oni nekada žele da su Ciceron, nekada Trajan (Tražanus), a nekada Aleksandar Makedonski. Stoga onog trenutka kada se vrate samim sebi postaju nezadovoljni vlastitim stanjem, žale zbog svog položaja i padaju u beznađe.”[3]
Mladi imaju želju za slavom i samoisticanjem. Oni uživaju u iskazivanju vlastitog bića i dokazivanju svoje ličnosti. Pokazuju iznimnu želju za činjenjem svakog djela koji će ih učiniti slavnim i kojim će se istaknuti ili koje će biti znak njihove snage.
Adolescenti, nagnani žudnjom za prevlašću i nadmoćnošću, zaljubljeni su u junačka djela i iskazuju veliko zanimanje za istinske i mitske junake. Vole pažljivo iščitavati njihovu historiju, njihov životopis, upoznavajući se precizno s njihovim usponima i padovima. Žele izgraditi svoju ličnost na temelju ličnosti poznatih junaka, čija djela uzimaju za uzore u svim svojim postupcima.
Ponekad se mladi poistovjećuju sa sportskim zvijezdama i slijede njihovo ponašanje i govor, a nerijetko, da bi i sami postigli stepen zvijezde, treniraju mukotrpno, preko svojih mogućnosti, ili, opet, posežu za činjenjem opasnih i štetnih djela zbog kojih još u mladosti uzalud gube svoje zdravlje.
“Ukoliko tjelesne, sportske aktivnosti mladih ljudi ne budu pod strogim nadzorom, mogu usljed pretjerivanja izazvati nenadoknadive štete. Prije više od jednog stoljeća u industriji su uspostavljeni strogi zakoni koji predviđaju pravno gonjenje zloupotrebe i izrabljivanja radne snage mladih i djece. I u sportskim aktivnostima je potrebno izraditi preciznu medicinsku analizu. Ukoliko se ovome ne posveti dužna pažnja i potrebna obazrivost, tek stasali mladi ljudi pod snažnim utjecajem suparništva i pritiska vlastitog ponosa činit će napore koji su iznad njihovih mogućnosti.
Jednako kao što je zabranjen prisilan rad osnovaca i učenika u tvornicama, potrebno je spriječiti i zabraniti i svaku vrstu prijevremenog napora tek stasalih mladih ljudi. U suprotnom, moguće je da dođe do poremećaja u anatomiji njihova skeleta, a još gore od toga, pritisak na srce uzrokuje opasne i hronične srčane bolesti.”[4]
Ponekad mladi oponašaju filmske zvijezde i njihova lažna i nestvarna djela uzimaju kao uzor za svoj vlastiti stvarni život pa takvo pogrešno ponašanje smatraju izvorom vlastitog ponosa i slave. Hodaju poput filmskih zvijezda, govore, odijevaju se, gledaju i smiju se kao oni, koketiraju, udvaraju se i prave iste frizure kao njihove omiljene filmske zvijezde, tj. umjesto da svoju ličnost grade na temeljima moralnih vrlina i ljudskih osobina i postanu vrijedne osobe, oni samo oponašaju, nanoseći na taj način najveću štetu i udarac svojoj duhovnoj ličnosti.
Doktor Carrel kaže:
“Neograničena rasprostranjenost dnevnih novina, filmova i radija spustili su intelektualni nivo društvenih klasa na najnižu tačku. Učenici i studenti vlastite misli grade na osnovu iskrivljenih radio i filmskih programa na koje su se navikli. Današnja društvena atmosfera ne samo da ne olakšava intelektualni razvoj, nego ga čak i onemogućava.
Primijenjena umjetnost se širi velikom brzinom. Posebno je arhitektura stupila u jedno novo poglavlje – veleljepne zgrade izmijenile su izgled gradova. Međutim, to nije slučaj s moralom koje je današnji društveni ambijent u potpunosti zaboravio, ustvari uništio. Adolescenti od junaka s filmskog platna uče kako će se ponašati i postupati i u svojim igrama ih oponašaju.”[5]
Bez ikakve sumnje, u današnjem svijetu štampani mediji i filmovi igraju izrazito djelotvornu ulogu u oblikovanju društvenog mišljenja i ličnosti ljudi, posebno mladog naraštaja. Sadržaji koje mladi čitaju u časopisima i novinama ili gledaju na filmskom platnu ostavljaju duboke tragove u njima. Nesvjesno, mladi bivaju usmjereni na isti taj put i odgajani u istom tom duhu.
Prema mišljenju velikih svjetskih psihologa, ova dva snažna i utjecajna činioca ne samo da ne obavljaju svoj zadatak oblikovanja javnog mišljenja na ispravan način, već se, naprotiv, veoma često događa da društveno mišljenje skreću s pravog puta i guraju na put razvrata i nemorala.
[1] Ravānenāsi-je edžtemā'ī, tom 1, str. 116.
[2] Če midānīm? Bolūg, str. 88.
[3] Emil, str. 189.
[4] Če midānīm? Bolūg, str. 39.
[5] Ensan-e nā nenšenāhte, str. 144.
