Imam Dževad, a.s.
Imam Dževad, a.s.
Rođenje
Ime devetog Imama Ehli bjeta, a.s., je Muhamed, a ima dosta nadimaka i imena po djeci. Najpoznatiji nadimci su Dževad i Hadi, a najpoznatiji nadimak po djetetu je Ebu Džafer. Imam Dževad, a.s., rođen je u mjesecu redžebu 195. godine po H. Njegov otac je nekoliko puta govorio predskazivajući njegovo rođenje. Kao i kod drugih Imama i njegovo rođenje propraćeno je nekim posebnostima. Njegova majka bila je Hizran, iz plemena Marije Koptkinje jedne od Poslanikovih, s.a.v.a., žena.
Period Imameta
Djetinjstvo Imama Dževada, a.s., traje do sedme godine kada postaje Imam. Taj period bio je popraćen različitim dešavanjima. Šehadetom Imama Ride, a.s., i stizanjem Imama Dževada do imameta u ranim godinama života, pitanje je koje je bacilo u sumnju neke od Imamovih prijatelja. Upravo zbog toga Imam Rida, a.s., je u nekim prilikama a i sam Imam Dževad, a.s., u drugim objašnjavao tu činjenicu dajući odgovore na sumnje. Iako je u odnosu na druge Imame, Imam Dževad postao Imam kao dječak, no period od 17 godina Imameta je relativno dug period koji je bio ispunjen dešavanjima.
Imamov položaj kod Boga
Imam Dževad, a.s., je zbog potencijala, vrijednosti i Božijih blagodati imao visok položaj kod Boga, Poslanika, svoga oca i svih onih koji su ga poznavali. Iako su din-dušmani i savremeni vladari bezgriješnih Imama uvijek kovali zavjere i pokušavali da ih poraze i ponize, ipak istinitost i nuranijet Imama je uvijek kvario neprijateljske spletke i planove. U nekim slučajevima bi čak i sami neprijatelji padali pod utjecaj njihovih blagoslovljenih bića.
Ženidba
Imam Dževad, a.s., blistavom inteligencijom i promišljanjem u susretima sa nepravednim abasijskim vladarom Me'munom, ubicom njegovog oca Imama Ride, a.s., postupa na način, da se Me'mun ponosio što ga je odabrao za muža svoje kćerke Ummu Fadl. U njihovom zajedničkom životu sve do Imamovog šehadeta izdogađalo se mnogo stvari.
Imamet do šehadeta
Druga Imamova supruga je Semane Magribije, ona je majka Imama Hadija, a.s. Kao i drugi Imama i on je koristivši čisto monoteističko znanje i spoznaje i zbilje koje je primao iz uzvišenih svjetova u različitim prilikama, otkrivao djeliće beskrajnog okeana svoga znanja i mudrosti u životu ispunjenom milošću. Knjiga njegovog života poput ostalih bezgriješnih Imama, a.s., bila je ispunjena zlatnim listovima ćudoređa, vrlina, mudžiza, primanja dova, skrušenog, iskrenog i suosjećajnog odnosa sa svojim prijateljima. Njegov blagodarni život, okončao je ulogom nepravednog abasijskog halife Mu'tesima i direktnim uplivom Ummu Fadle, Imamove supruge. Ispio je pehar šehadeta, 220. godine po H. i ukopan je pored mezara svoga djeda Imama Kazima, a..s, u Kazimejnu.
Riječi koje su ostale kao uspomena na Imama Dževada, a.s., bliješte vječnim blještavilom poput rasplamsale baklje na razlčitim poljima na putu ljudi, osvjetljavajući istinu na tom velikom putu savršenstva i sreće. Riječi kojima govori o svome plemenitom djedu Allahovom Poslaniku, s.a.v.a, i majki hazreti Fatimi Zehri, s.a., te ocu Imamu Ridi, a.s., pokazatelji su ljubavi i duboke vezanosti za njih.
