Nesklad između tijela i razuma
Nesklad između tijela i razuma
Tokom tih nekoliko godina puberteta tijelo mladih doživljava značajan rast. Sve njihove tjelesne snage se uvećavaju. Međutim, u tom razdoblju njihov razum ne doživljava osjetan rast, već ostaje otprilike na istom stepenu na kojem je bio prije puberteta. Ova nesrazmjer koji postoji između tijela i razuma izvor je brojnih opasnosti koje vrebaju mlade tokom adolescencije zato što, s jedne strane, snažan tjelesni rast daje mladima znatno veću snagu djelovanja nego što je to bilo tokom djetinjstva, dok je s druge strane, njihov razum koji je vodič i upravlja tjelesnim snagama ostao na pretpubertetskom nivou i još uvijek je slab i nerazvijen. Ponekad se događa da mladi svojim nedozrelim i djetinjastim razumom donose nepromišljene i nerazumne odluke, a onda svojim snažnim tijelom sprovode u djelo te neprilične odluke, ali se nakon počinjenog djela kaju i žale zbog toga.
Takvi mladi moraju neprestano paziti na ono što rade, kako bi se sačuvali od djetinjastih i pokuđenih djela i kako ne bi bili uzrok svoje vlastite i nesreće drugih ljudi. Oni moraju biti svjesni da ih na putu neprestano vreba opasnost, a da bi je izbjegli, potrebno je da se posavjetuju s odraslim i razumnim ljudima u vezi sa svojim mislima i temeljnim odlukama pa tek nakon savjetovanja da pristupaju realizaciji svojih ciljeva, kako bi se na taj način sačuvali od grešaka i padova koji im se mogu dogoditi na životnom putu.
Neki mladi pate od nedostatka inteligencije i nedovoljno razvijenog razuma. Njihov koeficijent inteligencije je ispod prosječnog nivoa, odnosno, njihov razum i intelekt su ispod njihovih kalendarskih godina. Nažalost, broj osoba s niskim koeficijentom inteligencije i različitim stepenima manjkavosti u društvu nije mali. Njihov broj je doista značajan.
Ova skupina mladih nalazi se neprekidno na udaru različitih oblika opasnosti. Zbog nedovoljno razvijenog razuma oni nisu u stanju analizirati životna pitanja i situacije i razlikovati dobro i zlo. Svakoga trenutka svojom nepromišljenom, glupom i štetnom odlukom oni su u stanju počiniti nedolično i opasno djelo, koje učiniti život nesretnim ne samo njima, nego i društvu u kojem žive.
Hazreti Sedžad, a.s., rekao je:
“Onome čiji razum ne bude najsavršenije što je u njemu, propast i pad se najlakše događaju.”
Jedno šestogodišnje dijete zbog slabosti i nedovoljno razvijenog razuma nije u stanju raspoznati dobro i zlo i ono ne posjeduje snagu analize životnih pitanja i situacija. Jedino čemu ono posvećuje pažnju jesu njegove nepromišljene želje i naklonosti. Ono neprestano nastoji ostvariti svoje unutarnje porive. Na svu sreću, zato što je njegovo tijelo slabo, ono nije u stanju ostvariti sve svoje neispravne i štetne nakane i sve svoje neumjesne dječije prohtjeve, tako da u konačnici neće uzrokovati velike opasnosti.
Malouman i slabouman mladić, koji kalendarski ima šesnaest godina, ali mu je um na nivou od šest godina, nalazi se u veoma opasnoj situaciji zato što u pogledu inteligencije razmišlja poput šestogodišnjaka i isključivo slijedi svoje nepromišljene prohtjeve i djetinjaste želje, s tom razlikom što se sada nalazi u dobu puberteta kada je u tjelesnom pogledu postao jak i snažan pa je sada u stanju ostvariti sve svoje nedozrele dječačke želje i ciljeve, suprotne njegovoj stvarnoj koristi.
Potpuno je jasno do koje mjere je prisustvo takve snažne i jake djece u porodici stravično i kako može u okolini izazvati velike nerede, pa čak i nenadoknadiva razaranja i opasnosti.
“Ukoliko tjelesna snaga ljudi bude jednaka stepenu njihove razumske moći, odnosno, ukoliko obje snage bude jednake, ostali ljudi će biti sigurni i mirni od njih. Međutim, ukoliko neko dijete bude posjedovalo snagu i moć odraslog čovjeka, ono je strašni div, zato što se komunikacija i odnos djeteta prema životu bazira isključivo na temelju njegovih ličnih prohtjeva, a te želje i prohtjevi dominiraju nad njim u svakom pogledu, vode ga i usmjeravaju. Pošto ono ne posjeduje znanje i podatke, njegova upotreba snage će biti temeljena na neznanju, a proizvod takvog odnosa je jasan.
Dijete nema zrele i potpune osjećaje, nego posjeduje samo želju za ličnim užicima. Prema tome, sve čini isključivo radi postizanja ličnog užitka. Njegova snaga poimanja drugih ljudi na razini je mogućeg, a ne na razini stvarne moći. Svaki oblik njegovog ispoljavanja snage i moći će biti nemilosrdan i okrutan.
Ono ne posjeduje osjećaj strpljenja i podnošljivosti, opreza i istrajnosti u radu, što bi bilo proizvod utjecaja društvene sredine. Prema tome, sve što ispoljava i čini je uništavajuće. Za njega istinski smisao i značenje nemaju moralna čvrstina, zakon i pravda, vjerovanje u smisao života i društveni položaj. Zato će njegova djela biti temeljena na ćudljivim i raznovrsnim prohtjevima. Možemo reći da se čovjek kreće svom savršenstvu onda kada se njegova intelektualna snaga s potrebnim nivoom usklađenosti kreće naprijed, prateći njegov tjelesni razvoj. Ukoliko se dogodi da njegova snaga djelovanja krene naprijed u razvoju, a njegova umna snaga ne bude u stanju sustići razvoj tjelesne, s psihološke tačke gledišta takva osoba je zaostala, a sa strane društva i okoline u kojoj živi smatra se opasnom. Tjelesna snaga je korisna onda kada osoba koja svoj odnos i veze s drugim ljudima i društvom gradi na temeljima znanja i kada osjeća da je ono što je odabrala i odlučila da čini unapređujuće i korisno, a ne štetno i razarajuće, te da je korisno za društvo, a ne suprotno društvenom životu.”
Hazreti Ali, a.s., rekao je:
“Veličina i visina tijela neće koristiti onome čije je srce bez razuma.”
Ukoliko razuman čovjek koji posjeduje životno iskustvo želi dati svoj sud o nečemu, on govori obazrivo i odmjereno. U trenutku iznošenja svog odmjerenenog i promišljenog stava on podsjeća da postoji mogućnost da je u svojoj procjeni pogriješio te da bi trebalo saslušati i mišljenja drugih ljudi o tom pitanju.
