Mladi i savremeno doba
Mladi i savremeno doba
Kakva je uloga mladih u savremenom dobu?
U današnjem svijetu pitanje mladosti, njene vrijednosti i značaja veoma je aktuelno u svim društvima i narodima i svuda se govori o mladim naraštajima. Naučnici istraživači raspravljaju o ovoj temi iz različitih uglova, spisatelji i vješti retoričari pišu knjige i održavaju predavanja na ovu temu. Ova značajna tema privukla je pažnju cijelog svijeta i neprestano se, iz dana u dan, povećava zanimanje za nju.
U kontekstu navedenog, mnogi su pretjerali i otišli u krajnost, uzdigli mlade iznad onoga čega su oni dostojni, a drugi su otišli u suprotnu krajnost, pa su potcijenili mlade zbog njihovog teoretskog i praktičnog neiskustva i neobaviještenosti i spustili ih ispod njihovog stvarnog položaja, dok su treći – imajući u vidu sve aspekte savršenstva i manjkavosti mladih – slijedili put pravednosti.
Maurice Debesse kaže:
Ja sam prije rata, koji je trajao od 1939. do 1945. godine, podupirao ovo vjerovanje da je mladost veoma vrijedno bogatstvo čovječanstva, te da moramo mnogo toga korisnog i vrijednog naučiti u toj školi. Kasnija događanja još su više učvrstila moje uvjerenje. Međutim, treba imati na umu da mladost nije jedina moguća vrijednost. Danas neki pretjeruju na putu slavljenja i veličanja gorljivosti i zanosa neiskusnih mladića. Prema njihovom mišljenju, gorljivost i zanos mladih su pokazatelji krajnosti savršenstva, a željeno savršenstvo je to da mi budemo u stanju do krajnjih granica iskoristiti ovu moć.
Ovakvo razmišljanje je prirodno, ali i opasno zastranjenje. Prirodno je zbog toga što svi koji su istraživali stanja mladih potvrđuju činjenicu da je posebno razdoblje mladalačke gorljivosti i zanosa najbolji dio života čovjeka, a svojstva ovih godina su jasan pokazatelj njihove ispravnosti i savršenstva. Opasno je zato što nas posmatranje veličanstvenih osobina ovog razdoblja ne bi smjelo zaslijepiti tako da ne primijetimo i njegove manjkavosti. Jer, sama mladenačka sklonost i želja za apsolutnim stvarima u biti ni sama nije apsolutna. Povrh toga, ukoliko želimo pretjerivati i djela i postupke mladih imenovati čudotvornim, neće dugo potrajati, a oholost, hvalisavost, glupa i neutemeljena osionost i gordost će se pojaviti u njima. Ne miješajmo snagu i mogućnost djelovanja s djelovanjem samim!
Ne zaboravimo da je mladost jedna od vrijednosti života. Kao i prema svakoj vrijednosti, čovjek se mora i prema njoj ispravno ophoditi i poštivati slijed prioritetnosti, te se povinovati uzvišenijim vrijednostima i slijediti ih. Hrabrost se ne ubraja u bogobojaznost (takva), osim ukoliko je u pitanju odbrana viših vrijednosti, a to je odbrana od opasnosti koja prijeti životu. U suprotnom, u hrabrosti će doći do promjena tokom kojih će se ona preobraziti u surovost. Prema tome, adolescencija sama po sebi, osim u svom biološkom i psihološkom smislu, nema neku drugu vrlinu i vrijednost. Ona nije ništa drugo do jedna karika u životnom lancu. Njena vrijednost i vrlina dolazi do izražaja onda kada ona ne prelazi granice i ne napušta prethodno pojašnjeno stanje.
Tačno je da mladost veoma brzo prolazi, a oči koje su žudjele za ljepotom postaju tužne i sjetne zbog toga što vide kako behar vehne. Razlog je to što nisu upoznate s krajnjim ciljem i svrhom postojanja behara – a to je voće.
Zaboravljanje i poricanje značaja adolescencije uzrokovat će njen zalazak. Tugovanje i nostalgija zbog prolaznosti ovog razdoblja ubrajaju se u slabosti. Obožavanje ovog razdoblja je greška. Ali, šta nam je činiti? Trebamo iskoristiti najbolja svojstva mladosti, kao dinamičnu pokretačku snagu, kao živi primjer i praktičan program.[1]
Temeljni uvjet sreće mladih i put ispravnog korištenja njihove aktivne snage krije se u spoznaji istinske vrijednosti mladosti i u obziru prema njenim lošim i dobrim stranama. Odgajatelji u društvu u svom realističnom pristupu trebaju, s jedne strane, imati na umu savršenstvo mladih i iskoristiti na odgovarajući, ispravan način njihovu snagu i energiju u korist naroda i države, a s druge strane, potrebno je imati na umu prirodne manjkavosti i slabosti mladosti te davanjem ispravnih uputa i savjeta, predstavljanjem naučnih i razumskih dokaza, pripremiti mlade za nastavak puta prema višim stepenima života, te uravnoteženjem njihovih emotivnih naklonosti i prohtjeva spriječiti pojavu nepokornosti i buntovništva.
U razvijenim zemljama postoji visok stepen poštovanja prema mladim naraštajima i korištenju njihove goleme snage i sposobnosti. Da bi se što brže zahuktao zamah društvenog razvoja i da bi zemlja na različitim poljima doživjela uspjeh i napredak, dio osjetljivih i odgovornih funkcija u državi dat je u nadležnost određenom broju sposobnih mladih ljudi. Na taj način njihova velika snaga se iskorištava u korist države i naroda.
Da bi se izbjegla mogućnost pogreške pri procjeni realne granice mladih, da ne bismo svojim nesuvislim sudovima prešli granice umjerenosti i pravednosti, te kako bismo svojim nepristrasnim pogledom prosuđivali o istinskim vrijednostima mladih i izbjegli zastranjenje s puta istine, kao i da mladi u pogledu samih sebe i drugi u pogledu mladih ne bi zalutali, potrebno je u vezi s ovom značajnom temom, uključiti božansko učenje i okoristiti se istinskom uputom veličanstvenih upućivača i predvodnika časnog islama.
[1] Če midanim (Bulug), str. 128.
