Znakovi slabosti razuma

Autor: MUHAMMED TAQI FALSAFI
Izvor: MLADI SA STANOVIŠTA RAZUMA I OSJEĆANJA
Share


Znakovi slabosti razuma

Umno zaostali i slaboumni ljudi sebe smatraju nepogrešivim. Oni umišljaju da su njihove djetinjaste, sirove i neotesane misli usklađene sa stvarnošću i ponose se činjenicom da posjeduju potpuno ispravno mišljenje, smatrajući da je slijeđenje njihova mišljenja izričita obaveza svih drugih ljudi. Međutim, upravo je ovakav način razmišljanja dokaz njihove gluposti i maloumnosti.
Zapovjednik pravovjernih, s.a.v.a., je rekao: “Samoljublje čovjeka je dokaz slabosti njegovog razuma.”
Nema sumnje, jedan dio teškoća mladalačkog doba koji su uzrok brojnih moralnih sunovrata i brojnih porodičnih nesporazuma, izvire iz nedozrelih i nepromišljenih misli i ideja svojeglavih i egocentričnih mladih ljudi.
Nekad mladi svojevoljno donose štetne odluke jer razmišljaju o realizaciji svojih odluka ne savjetujući se s drugim ljudima. Kako bi ostalim članovima svoje porodice nametnuli svoje djetinjaste i nerazumne misli te tako osnažili uvjerljivost svoje ličnosti, posežu za nedoličnim i razornim djelima: razbijaju unutrašnji sklad u porodici, svojim bestidnim riječima, zvjerskom vikom i galamom proizvode strah i jezu kod drugih ljudi i ponekad time svoje roditelje i ostale članove porodice lišavaju mira i spokoja, čineći im život gorkim i nepodnošljivim.
Oni umišljaju da su u stanju svojim oholim i svojeglavim ponašanjem i nečovječnim djelima postići određeno društveno uvažavanje i status i da će tako u očima drugih izgledati kao odrasli, s izgrađenom ličnošću, ne znajući da im takvo nezrelo i nerazumno djelovanje umanjuje vrijednost ličnosti. Kao rezultat toga, oni će izgubiti i ono malo vrijednosti i povjerenja koje su imali kod drugih ljudi.
Nedovoljno razvijen razum mladih nije nešto nerealno niti je neka izmišljotina odraslih koju je moguće srušiti nasiljem i samoljubljem, nego je to nepobitan i neizbježan prirodni zakon, opći i nepromjenljivi Božiji zakon u sistemu Stvaranja. Razuman čovjek ne prkosi prirodnim zakonima i ne odnosi se neprijateljski prema općim i nepromjenljivim zakonima Stvaranja, zato jer je svjestan da će sigurno doživjeti poraz.

Božiji poslanik, s.a.v.a., rekao je: “Ne odnosite se prema životnim dobima neprijateljski, jer će i ona ustati protiv vas.”

Hazreti Ali, a.s., je rekao: “Onaj ko se bude odnosio neprijateljski prema životnim dobima, propast će.”

U situacijama kada mladi, pod utjecajem strasti, bijesa, ljubavi prema imetku i drugim sličnim naklonostima, kao i da bi ostvarili svoje želje, donose nerazumne i štetne odluke, moraju znati da stoje na ivici bezdana.
Ukoliko prije ostvarivanja svojih odluka osjete opasnost, a potom se posavjetuju s razumnim ljudima, mogu se spasiti od sigurnog pada u ambis. Međutim, ako postupe oholo i sebično te pristupe sprovođenju svojih odluka i galamom i grubošću ućutkaju svoje roditelje, htjeli to ili ne, oni će pretrpjeti štetne, a nerijetko i kobne posljedice ovakvog ponašanja koje će ih pratiti tokom čitavog života.

Nažalost, ravnodušnost kulturnih institucija prema ispravnom vjerskom i moralnom odgoju djece, neograničene i prekomjerne slobode mladih u ispoljavanju strasti i seksualnih sklonosti, nemoralna i iskvarena porodična atmosfera, centri razvrata i nemorala, kao i drugi brojni činioci prisutni diljem svijeta, mlade generacije – posebno u Evropi i Americi – suočili su s osjetljivom i opasnom situacijom.
Imajući u vidu mnoštvo različitih tekstova i statističkih istraživanja koja se objavljuju na Zapadu dolazimo do gorke spoznaje da se mladi velikom brzinom kreću prema razvratu, nemoralu i propasti. Oni svojim nepromišljenim i po sebe štetnim odlukama ne samo da ne uvažavaju misli razumnih i starijih osoba, nego ih čak preziru te nastoje što je više moguće činiti suprotno stavovima svojih roditelja i mišljenju razumnih ljudi u društvu.

“Patološki fenomen sociopatije jako je raširen među mladima cijelog svijeta s tendencijom daljnjeg rasta. Ovu činjenicu nam jasno potvrđuju statistička istraživanja obavljena u Sidneyu, New Yorku, Warszawi, Parisu i drugim gradovima i državama.

Mladi mnogih zemalja boluju od nepoznatih bolesti: prema svemu se odnose buntovnički i ne žele preuzeti životna mjerila svojih očeva u različitim životnim teškoćama i pitanjima. Istina je to da su mladi gurnuti u misaonu anarhiju, nered i bunt.
Gospodin Andre Legall, inspektor Ministarstva za kulturu Francuske piše: ‘Pošto su današnji mladi više nego ikada prije udaljeni od svojih pređašnjih generacija, postali su zaista povod za strah i strepnju zato jer oni ne prolaze određenim fazama života kao u proteklim razdobljima, nego se nalaze u jednom posebnom, novonastalom stanju.’
Precizni statistički podaci iz 1960. godine pokazuju da je u Francuskoj zabilježeno 26.894 maloljetnička delinkventa. Od tog broja je 2.409 djevojaka. Ovi mladi ljudi predati su na procesuiranje sudskim organima.
U tim godinama mladi su više skloni kriminalu. Širenje sklonosti mladih delinkvenciji i kriminalu pokazatelj je krize koja se pojavila među mladim ljudima. Postoje i drugi znakovi i pokazatelji koji jasno ukazuju na ovu goruću opasnost. Statistika, također, pokazuje da je samo tokom prošle godine u Parizu oko stotinu ljudi mlađih od dvadeset godina izvršilo samoubistvo.
Doktor Boileau Danon, oslanjajući se na svoja precizna naučna istraživanja i statističke podatke, s gorčinom i čuđenjem kaže: ‘Pedeset posto studenata napušta studij prije negoli bilo šta završe.’ Doktor Roselle ističe da kanditati za visoko obrazovanje u Francuskoj prije nego što se i upišu na fakultet izgube želju i žar za nastavkom obrazovanja.
Među mladim srednjoškolcima, studentima i kanditatima za postdiplomske studije osjeća se prisutnost otvorene i direktne netrpeljivosti prema starijima. U svakom slučaju, pobuna je počela. Jedan mladi intelektualac je samouvjereno izjavio: ‘Ja osjećam prezir i gnušanje prema bilo kakvom uplitanju u društvene tokove.'”

Rezultat pobune mladih na Zapadu je napuštanje studija, nepismenost, moralni pad i razvrat, štetna ovisnost o drogama, kriminal, zločin i druga slična zastranjenja. Ukoliko naši mladi izvuku pouku iz zastranjenja, teškoća i nesreća u koje su zapali drugi, ako se ne upute onim istim putem propasti kojim su se zaputile generacije mladih na Zapadu i iskusile kobne posljedice toga, oni će biti u stanju da se sačuvaju od nesreće i propasti i omogućit će sebi preduvjete potrebne za sretan i uspješan život.

  • 26 Jula, 2019