Mora se platiti!
Mora se platiti!
Posljednjih nekoliko stoljeća, ljudskim bićima odjednom postaje svejedno što se Boga tiče i kažu: Bože, bilo te ili ne bilo, nemam nikakve veze s tobom, želim biti svoj lični bog.
Želim da kako god mi padne na pamet, djelujem, stvaram i mijenjam svijet, da sam po svom ćejfu napišem pravila društvenog života, da izgradim svijet, koji će biti oličenje mojih želja i strasti, želim ubijati i jesti svaku životinju koja mi se prohtije, i želim otići u postelju sa svakim ko mi se svidi.
Naravno, svaka osoba, narod i zajednica mogu živjeti kako god žele, ali za taj model života moraju platiti i cijenu, e to je značenje onog dijela ajeta – da iskuse kaznu za dio onog šta su uradili.
Ali, malo po malo ljudska bića shvataju da bez Objave i bez Božije upute ne mogu postići sreću, čak ni ovosvjetsku, i tu dolazi na vidjelo (ne bi li se povratili) i postaju žedni Dolaska!
Pročitajmo još jednom kompletan ajet:
Pojavio se nered na kopnu i moru zbog onog što čine ljudi, da bi dao da iskuse kaznu za dio onog šta su uradili, ne bi li se povratili. (Er-Rum, 41)
ظَهَرَ الْفَسَادُ فِي الْبَرِّ وَالْبَحْرِ بِمَا كَسَبَتْ أَيْدِي النَّاسِ لِيُذِيقَهُم بَعْضَ الَّذِي عَمِلُوا لَعَلَّهُمْ يَرْجِعُونَ
