Mladost i buđenje nagona
Mladost i buđenje nagona
Uzvišeni Allah u Svojoj knjizi kaže:
Kad hoćemo neki grad da uništimo, onima koji su u njemu na raskoš navikli prepustimo da se razvratu odaju i da tako zasluže kaznu, pa ga onda do temelja razrušimo.
Kada dijete okončava doba djetinjstva, prolaskom kroz turbulentno doba puberteta ono stiže do perioda zrelosti – u smislu obaveznosti izvršavanja vjerskih dužnosti u mladosti – i u njemu se prirodno bude i razvijaju različite želje. Adolescent, potaknut žarom i nemirom puberteta, počinje djelovati na zadovoljavanju prohtjeva duše i unutrašnjih žudnji.
On želi da shvati tajne prirode, da sazna uzroke i posljedice svijeta, da upozna Tvorca svijeta i da se informiše o vjerskim temama. Adolescent je sa svojom iskonskom sklonošću privržen istinoljubivosti i iskrenosti, čednosti i vrlinama, pravdi i poštenju, junaštvu i časti. On želi slobodu. Zaljubljen je u sticanje samostalnosti, dokazivanje vlastite ličnosti i iskazivanje vlastitog bića. Pristizanjem puberteta kod adolescenta se javlja gorljiva ljubav prema suprotnom spolu tako da su ostali porivi u sjeni seksualne strasti. Mladi izražavaju jako zanimanje za ljepotu, ukrašavanje i samouljepšavanje te isticanje ljepote. Adolescent želi da se prilagodi društvenoj sredini, da postane njen utjecajan član i da svojim vlastitim radom i zalaganjem ostvaruje zaradu i stiče bogatstvo. Pod utjecajem puberteta u mladim ljudima javljaju se različiti porivi koji snažno, u svakom pogledu, ostvaruju utjecaj na njihovo tijelo i dušu.
Svaka je žudnja, koja je u dubini čovjeka stvorena mudrom Božijom odredbom, poput grane stabla ljudske sreće. Mladi koji tragaju za srećom i uspjehom, koji žele postati ljudi u istinskom značenju te riječi i postići istinsku sreću, moraju obratiti pažnju na sve svoje prirodne želje te svaku od njih zadovoljiti na ispravan i odgovarajući način.
Oni koji svoju sreću traže u zadovoljavanju samo nekih nagonskih žudnji ili koji okosnicu svoje pažnje i nastojanja usmjere na zadovoljavanje samo jedne težnje i zanemare druge unutrašnje sposobnosti, čine nepravdu svojoj čovječnosti i nikada neće postići savršenstvo i sreću koje kao ljudska bića zavrjeđuju.
Božiji poslanik Muhammed, s.a.v.a., je rekao: “Onaj ko bude držao da su Božije blagodati prema njemu isključivo u onome što jede i pije, taj je zabasao u neznanje i porekao Allahove blagodati. Propao mu je trud, a kazna Božija mu se približila.”
“Naš ispravan i praktični cilj bi trebao biti da svoje biće razvijamo u svakom pogledu, a ne samo da se posvetimo informacijama koje nam nude knjige ili, jačanju našeg tijela, ili da samo mislimo na posao i novac. Naravno, sve navedeno je važno, ali najvažnije je da mi budemo istinski ljudi.”
