Utjecaj vijesti iz štampe

Utjecaj vijesti iz štampe

Univerzitetski profesor u Kaliforniji i Njujorku, kaže:

“Najvažnije vijesti u novinama su vijesti koje uznemirujuće i zamarajuće djeluju na ljude, u najmanju ruku na čitaoca. Vijesti iz unutrašnje politike obično se shvataju kao i vijesti sa sportskih događaja ili tučnjava i nereda. Većina lokalnih vijesti koje se prenose u stupcima i naslovnicama odnose se na izvještaje o događajima tipa: Nekog su ubili. Drugog kidnapovali. Trećeg napali i premlatili. Tamo neki štrajkuju zbog nekog. Neko je tokom kupoprodaje nekog prevario. Trećeg su pritvorili. Ubica je pobjegao. Neko je odao nečije povjerljive tajne… Ovakve i slične vijesti sačinjavaju veći dio najvažnijih vijesti iz naše zemlje. Sve u svemu, većina dnevnih novina je došla do zaključka da ljudi u većini prilika iskazuje veće zanimanje za onu vrstu života koji je na određen način odstupio sa svoje putanje, nego za onom vrstom života koji teče svojim normalnim tokom.

Može se reći da štampa u ljudima gradi trajnu zainteresiranost za nesreće i neuobičajene događaje. Ukoliko se može pronaći bilo kakva stvar za rat i razmirice, to se preuveličava, a ako se može skinuti veo s nekog tužnog događaja, stavljaju ga na naslovnu stranicu. Sa stanovišta našeg obzira prema savršenstvu, s gledišta psihologije svaki ovakav postupak ima svoje posebno značenje, a opće je to da iz dana u dan, iz godine u godinu, svi mi, i mladi i stari, postepeno na život počinjemo da gledamo iskrivljeno. Mi život vidimo kroz primjere netrpeljivosti, pune nesreća i razaranja, koji su nam zanimljiviji od životnih primjera prijateljstva i plodonosnog stvaranja. Mi posjedujemo takvu civilizaciju u kojoj štampa i mediji još od djetinjstva snažno utječu na veći dio populacije. Postepeno je u svijest prodrla takva predstava, prema kojoj je “zanimljivo” sinonim za rat i neobične događaje.”
Doktor Eustace Chesser, britanski liječnik i psiholog, kaže:
“Vidimo da se u nekim filmovima nasilje i brutalnost prikazuju kao istaknuta osobina vrijedna hvale. U ovim filmovima razbojnici, gangsteri i ljudi iz šume (Tarzan) predstavljaju se kao ideali i uzori našeg života. Tjelesna snaga je pohvalna i dobra, ali kao što to Shakespeare kaže: ‘Posjedovati divovsku snagu i moć je krasno i divno, ali upotreba te snage i moći je kao i sam div, postupak divljački.”

Pubertetske godine su doba u kojem mladi uspostavljaju svoju duhovnu ličnost i pripremaju se za prilagođavanje društvu. U tom vremenu mladi bi trebali biti pod potpunim nadzorom i stalno usmjeravani od strane sposobnih i dobronamjernih odgajatelja, kako bi sigurno prebrodili ovo krizno razdoblje i sačuvali se od eventualnih opasnosti koje im prijete i u koje mogu pasti svakog trenutka.
Adolescenti su u cilju izgradnje svoje ličnosti, s jedne strane primorani oponašati metode drugih ljudi i slijediti u različitim životnim situacijama njihova iskustva, a s druge strane zaljubljeni u vlastite težnje za nadmoćnošću i visokim stremljenjem, žele postaviti ponašanja junaka i slavnih ličnosti sebi za uzor i na taj način zadovoljiti svoju težnju za prevlašću.

Nemali je broj mladih ljudi koji su gledajući štetne i neprirodne filmove skrenuli s puta čednosti i vrline, te u cilju zadovoljenja želje za nadmoći i isticanjem svoje ličnosti, počinili velike grijehe i sami sebi zauvijek pripremili uvjete za nesrećan život.
“Savremene generacije mladih koje posjeduju pretjeran interes za film, bez ikakve sumnje težit će da njihov vlastiti život liči na živote filmskih junaka, uopće ne obraćajući pažnju na izmišljene i lažne prizore i dijelove filma. Filmski junaci pretežno na poprišta događaja istupaju s krajnjom odvažnošću, ne postoje nikakve prepreke koje će ih spriječiti u dostizanju njihova cilja i na tom putu pobjeđuju sve protivnike. Ono što se u ovim filmovima prekomjerno upotrebljava jeste pištolj. S krajnjim žaljenjem zaključujemo da slijeđenje i oponašanje ovih primjera neće uvijek biti plodotvorno i umjesto pobjede, sticanja bogatstva i bogate ljubavnice, što je ukras današnjih filmova, uobičajeno ljude čekaju optuženičke klupe, pad i ozloglašenost.
Ko je taj ko bi se usudio da porekne pogubne utjecaje kriminalističkih romana na naše mlade? Za mlade ljude teško je igrati ulogu vještog policijskog inspektora, ali im je zato veoma lahko igrati ulogu zločinca, igru koja će ih skupo stajati u životu.”

“Opasnost kinematografije. Zanimljiva tužba koju je prošle sedmice u Bejrutu jedna majka podnijela protiv svoga sina zaintrigirala je pažnju javnosti i ukazala im na opasnost kriminalističkih filmova za psihu djece. Ova žena, koja se zove Amina Gandur, u svojoj žalbi je navela da njen dvanaestogodišnji sin, Adnan Gandur, redovno bježi iz škole i troši velike sume novca, a ona ne zna odakle Adnan donosi taj novac.

Nakon što je sprovedena istraga nad dvanaestogodišnjim Adnanom, on je priznao da je tehnike krađe naučio gledajući filmove i da je do sada počinio 27 krađa. Između ostalog, ukrao je i sedam bicikala koje je zatim prodao.”

“Prije nekog vremena u Teheranu je uhapšena jedna skupina mladih ljudi, kradljivaca automobila, od kojih su neki bili srednjoškolci. Mladići iz ove skupine bili su starosne dobi od 16 do 20 godina i većina ih je tokom istrage i ispitivanja dala sljedeće priznanje: Ni sami ne znamo zašto smo to činili. Ali šta god da je bio razlog, mi smo u krađi automobila, posebno u samom odvažnom činu krađe, uživali, ali nikada nismo potpuno iskoristili novac stečen krađom.
U Sjedinjenim Američkim Državama uhapšeno je nekoliko bandi mladih kradljivaca automobila. Tokom istrage svi su priznali da nisu krali automobile zbog siromaštva, nego zbog toga što su uživali u junačkom djelu samog čina krađe. Željeli su na ovaj način prekršiti društvene stege, običaje i državne zakone, i u tom poslu uživati. Naučnici smatraju da ovi događaji imaju više uzroka, među kojima je utjecaj kriminalističkih filmova, televizije i časopisa na prvom mjestu.”

Iako je gledanje kriminalističkih filmova štetno za većinu adolescenata koji nastoje oblikovati svoju ličnost i može se desiti da ih odvede s pravog puta i ponuka da oponašanjem filmskih junaka počine teška kaznena djela i zločine, ipak je gledanje prizora nasilja i kriminala mnogostruko opasnije za adolescente koji zbog jednog ili više razloga pate od kompleksa niže vrijednosti ili su bili uskraćeni za ispravan odgoj u djetinjstvu. Razlog je to što u ovim mladim ljudima, pored želje za prevlašću, postoje i drugi motivi koje ih potiču na činjenje prestupa.
Adolescent kojem je tokom djetinjstva iskazivana prekomjerna ljubav i koji je izrastao u uobraženu ličnost kojoj sada društvo ne pridaje značaj i ponižava je, adolescent koji je bio lišen očinske i majčinske ljubavi i u kojem je ubijen osjećaj dostojanstva, adolescent koji je zbog lijenosti ili zbog nezrelosti uma i inteligencije zaostao u obrazovanju u odnosu na svoje vršnjake i zbog toga bio zapostavljen, adolescent koji se zbog nekog tjelesnog nedostatka vječito osjeća jadnim i manjkavim te zbog toga pati, adolescent koji je u krugu porodice ili društva izložen stalnom maltretiranju i terorisanju i na čije pravo se niko ne osvrće, ukratko, adolescent koji u sebi ne posjeduje duševni smiraj i koji se zbog jednog ili više razloga u duši osjeća manje vrijednim, neprestano razmišlja o načinima kako da nadomjesti taj osjećaj manje vrijednosti. On želi na bilo koji mogući način da se istakne i dokaže svoje postojanje i snagu te na taj način prikrije vlastiti osjećaj manje vrijednosti i manjkavosti.
Neprirodni, štetni filmovi pokazuju adolescentu način i put kako da to izvede. Filmski junaci ga poučavaju na koji način da izvrši osvetu, teroriše, čini nasilje, plaši druge ljude, istakne svoju ličnost, svoj govor i stavove nametne drugima, da se krađom domogne bogatstva, da na nezakonit način zadovolji svoju seksualnu strast, tj. poučavaju ga da s jedne strane postane junak, ispolji svoju težnju za moći, a s druge strane da počini velika djela te na taj način nadomjesti unutrašnje osjećaje niže vrijednosti.
Nesumnjivo, oponašanje je jedan od temeljnih stubova napretka čovjeka i veoma utjecajan činilac pojedinačnog i društvenog napretka pa je potrebno da adolescenti iskoriste ovu prirodnu težnju na putu izgradnje svoje ličnosti. Međutim, kako slučajno ne bi pod utjecajem slijepog i neispravnog oponašanja pogriješili, zalutali i skrenuli s pravca vrlina i dobrobiti, potrebno je neprestano imati na umu dvije stvari.

1. Mladi ne smiju slijediti zastranjene i griješne osobe niti ugledati se na njihova loša djela nadajući se da će time postići visok društveni položaj i slavu, jer kriminalci veoma brzo skončaju, s porazom i neuspjehom u životu.
Hazreti Husejn ibn Ali, a.s., je rekao: “Ko želi postići nešto griješenjem prema Allahu, prije će mu nestati ono u što se nada i prije će ga pogoditi ono čega se plaši.”

“Općenito, naše ponašanje je pod utjecajem oponašanja. Da nije ovog urođenog poriva, svaki čovjek bi morao još od djetinjstva započeti sa sticanjem iskustava života i svaki čovjek bi posjedovao sebi svojstveno ponašanje i djelovanje. Naravno, u takvom slučaju društveni život bi bio izuzetno težak, a možda i nemoguć.
Nažalost, ponekad neispravno rasuđivanje, strast i ćudljivost neke ljude nagnaju na oponašanje osoba koje ne potvrđuju svi i koje umni ljudi ne cijene. Isto tako, moguće je da se brzoplet mladić, ludo željan samoisticanja i poštovanja, umjesto strpljivog pripremanja jedne po jedne stvari potrebne za odrastanje, okrene slijeđenju i oponašanju neke osobe koja je, igrom slučaja, ostvarila svoj ideal na neispravan način, te tako samog sebe baci u hiljade teškoća i neprilika.”

2. Mladi moraju biti svjesni da su prirodna građa i urođene sposobnosti ljudi različite. Bog je ljude stvorio različitim i svaki čovjek posjeduje veću spremnost za obavljanje određenog posla koji je prikladan za njegovu građu.

Časni Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Radite! Jer svakom čovjeku je olakšano da čini ono za što je stvoren.”
Čovjek će dostići savršenstvo kojeg je dostojan onda kada iskoristi sve svoje skrivene mogućnosti i pokrene sve svoje unutrašnje sposobnosti. Pod oponašanjem se misli na to da čovjek u cilju oživljavanja vlastitih sposobnosti i iskazivanja stručnosti, iskoristi metode drugih ljudi i pređe put kojim su oni prošli i stigli do plodotvornih rezultata, a ne na to da u svom umišljaju postajanja junakom slijepo oponaša junake i na taj način uguši urođene sposobnosti koje mogu biti izvor čovjekove slave i dostojanstva.
“Ljubav i pustolovina nisu stvari koje same po sebi mogu činiti vaš život. Prema tome, ne treba mnogo hoditi za njima. One će same u određenom trenutku doći vama, pod uslovom da nastojite uvijek biti ono što jeste i da ne želite biti na mjestu nekog junaka iz romana ili filmova.